Potpredsjednik Vlade Damir Polančec mogao se prepoznati jučer u opomeni koju je Hanfa izrekla na račun vlasnika dionica Ine. Naime, Polančec je prošlog vikenda komentirao tijek druge faze privatizacije Ine u kojoj sudjeluju deseci tisuća građana iznoseći neke konkretne kvalifikacije, koje građanima mogu sugerirati da odustanu od kupnje dionica.
Polančec je govorio o tome da će Ina za ovu godinu imati manji profit, a o cijeni dionice da je bliža 1900 nego 1400 kuna. Polančec nije rekao ništa novoga što se inače ne zna, no njegova uloga u procesu je specifična. On kao najistaknutiji predstavnik vlasnika, tj. Vlade, ne smije ni na koji način u tijeku Inicijalne javne ponude (IPO) utjecati na odluke investitora, bilo pozitivne bilo negative.
Polančec se malo poigrao brojkama, a Hanfa ga je posredno opomenula stavom da Vlada RH i uprava Ine trebaju ostati u okviru navoda iz “Odluke o načinu prodaje, cijeni, vremenu i uvjetima prodaje dionica Ine javnom ponudom i posebnim pogodnostima” i “Prospekta” kao jedinih vjerodostojnih dokumenata.
To znači da praktično moraju šutjeti cijelo vrijeme, što upravi Ine nije teško palo. Njezini članovi dosad o toj temi nisu javno izustili ni riječ, osim što su održali prvi dan javne ponude u hotelu Esplanade obvezujući road show za investitote. Sastanak je bio zatvoren za javnost.
IPO INA-e
U RBA-u građani dali ponude u vrijednosti od 680 milijuna kuna za dionice Ine
U pet dana od početka podnošenja Obvezujućih ponuda za kupnju dionica Ine, od 13. do 17. studenoga, građani su samo u Raiffeisen banci dali ponudu u visini 680 milijuna kuna za dionice najveće hrvatske naftne kompanije, doznajemo iz izvora bliskih toj banci
Obvezujuće ponude za kupnju Ininih dionica u poslovnicama Raiffesen banke podnijelo je najmanje 18 tisuća građana, s obzirom na to da je jedna osoba mogla maksimalno uplatiti 38 tisuća kuna. Budući da se pretpostavlja kako će u konačnici cijena Inine dionice dosegnuti 1.900 kuna, može se zaključiti da su hrvatski građani u samo pet dana u 43 poslovnice banke kupili približno 360 tisuća dionica.
Građani koji još nisu ostvarili svoje pravo na kupnju ovih dionica mogu to učiniti najkasnije do četvrtka, 23. studenoga, do ponoći, ili, preciznije, do 23,59 sati. Osim u poslovnicama Raiffeisen banke dionice se mogu kupiti i u 154 poslovnice Fine. (Antonela Zečević)
Kupnja dionica Ine – hazard za autsajdere
Građanima koji pojma nemaju o poslovnim izgledima Ine i strateškim potezima MOL-a u Hrvatskoj mudrije je da viškove ulažu u mješovite investicijske fondove.
Tri glavna igrača: Vlada, kao većinski vlasnik Ine, HRT i Vjesnik, kao medijske kuće u državnom vlasništvu, i MOL, koji na temelju posjedovanja jedne četvrtine Ine vlada i njezinim financijama, uspjeli su – prezentirajući idući krug privatizacije najveće hrvatske kompanije – potpuno izluditi najmanje sto tisuća običnih građana, burzovnih autsajdera. Ta politika “inšempjavanja raje” – sjetimo se prošlotjednih poruka iz udarnih RTV-termina i s novinskih naslovnica – u nizu od sedam dana je prezentirala javnu ponudu prodaje 15 posto redovnih dionica Ine građanima kao “dar Božji”. A onda, kad je ošamućena raja zagrizla više od planiranog, unazad dva-tri dana isti mediji orkestrirano hlade igru, podsjećajući građane da bi mogli i izgubiti, ili u najboljem slučaju da neće zaraditi puno više nego da taj isti novac drže na štednji.
Vlada je svoj politički cilj postigla: građani joj – a pogotovo birači skloniji oporbi – više ne mogu prigovarati da im nije ponudila povlaštenu šansu za kupnju Ininih dionica, čak i uz bonus. Inin strateški partner MOL (mađarska kompanija, koja je u većinskom rusko-američkom posjedu) šutnjom je u ovoj lakrdiji dodatno ojačao svoju ulogu u odlučivanju o poslovnoj budućnosti Ine, jer – u slučaju da velik broj građana kupi svoj dio Ine, pa ubrzo otkrije da je na gubitku – samo MOL može spasiti i te građane i Vladu koja ih je navukla na hazard, ali ne mora.
Da ta lakrdija bude još raskošnija – ne samo da građani, kao autsajderi, po prirodi stvari ne mogu znati što će biti s Inom i njezinom burzovnom cijenom ni 30 dana unaprijed, nego to – nakon što je MOL postao strateški suvlasnik Ine – ne može znati ni Vlada. Jedini koji nešto više mogu znati su vodeći menadžeri MOL-a i njihove stvarne ruske i američke gazde (iz Gazproma, Lukoila, Chevrona i ostalih) te ponešto i energetski meštri iz vrhova Europske unije, koji upravo jučer i danas u Bruxellesu na najvišoj razini raspravljaju o novoj energetskoj politici i o novim, strateški važnim naftovodnim i plinovodnim koridorima.
Uzalud je, naime, i najambicioznijem običnom ulagaču-autsajderu čitati prospekt uz ponudu Ininih dionica jer tamo nigdje nema jamstva da će – kao što je MOL obećavao ulazeći u Inu – uskoro i rafinerija na Urinju i ona u Sisku proizvoditi superkvalitetne i cijenom konkurentne derivate, te ponovno zavladati tržištem Hrvatske, Balkana i dijela srednje Europe. Ne dogodi li se modernizacija Ine baš u tom smjeru – za što je nužno njezino umrežavanje u velike naftovodne i plinovodne sustave na potezima Poduralje – Trst i Kaspijski bazen – Trst, kao i Katar – sjeverni Jadran – Trst, Ina će se vrlo skoro preobraziti samo u drugorazrednu prodajnu mrežu za MOL-ovu, tj. rusku naftu, te u tranzitnu mrežu za katarski ukapljeni plin na njegovu putu u EU, i od posla desetljeća, s Ininim dionicama, za autsajdere neće biti ništa.
Dionice velikih kompanija, koje ovise o transnacionalnim projektima, izravno mogu kupovati s razlogom samo glavni insajderi (vlasnici većinskih paketa, korumpirani ili umreženi političari te u dijelu koji preostane tržištu još samo bogatiji kockari i kladioničari). Autsajderi – pogotovo osiromašeni umirovljenici – nemaju tu što tražiti, i još mogu – ako nisu ništa uplatili – odustati. Za njih postoje investicijski fondovi u kojima su još visoki prinosi na uloženo.
Uostalom, zar poslije svih ovdašnjih financijskih inženjeringa treba nekom razumnom tumačiti da su najpovlaštenije ponude, s najvećim popustima u privatizaciji, osobito banaka, Telekoma, Plive ili Ine, već dobili njihovi novi inozemni vlasnici i oni koji su s njima upravljali igrom, a ne građani, radnici ili umirovljenici? Uzeti za kupnju Ininih dionica još i kredit uz visokih devet posto kamata, pa to mogu ili milijarderi, ili izgubljeni u svemiru.
(Novi list)
Prevelikog upisa građana boje se svi, od vlade do inv. fondova, jednostavno zato što će onda malo ostati za njih pa će morati skuplje platiti to isto na burzi.
Šusnuti će vam čim mi stigne nešto mailom o IPO-u Mol-a, materijal skinut iz Budimpešte (naravno od ludih Mađara) , mungos koji je to iskopao je mladi g.Mladen (nije član našega foruma)… a javlja da je tekst dovoljno zanimljiv da povučemo koju “lucidnu paralelku”….
Pa čekamo Mladene… [smiley2]
Kako ide proces kupnje preko RBA Dirket servisa?
Imam na rba racunu 38.000kn, dam ponudu za kupnju u istom iznosu (koliko sam shvatio, nema nikakvih naknada?), i nakon toga moram procesirati onaj platni nalog (koji je vec ispunjen). I to je to?
Netko je spominjao SDA i kojekakve pinove, sta ne ide to u ovom slucaju automatski?
Dakle… pa da vidimo
Štern: Tko dugo zadrži Inine dionice, dobro će zaraditi
Vaš link
Znači li to da se ta pogodnost gubi ako se dionica registrira na vlasničku poziciju brokerske kuće
prvenstva i posebnu pogodnost u postupku javne ponude, a koje zadrži
na vlasničkoj poziciji na svom računu vrijednosnih papira registrirane
s izdavateljem u neprekidnom trajanju od jedne godine, Republika
Hrvatska će prenijeti po jednu dionicu [dopunska dionica] u vidu
posebne pogodnosti.
Znači li to da se ta pogodnost gubi ako se dionica registrira na
vlasničku poziciju brokerske kuće
[/quote]
Da.
