upravo obratno, stalno upumpavanje novca u propale tvrtke je ono što nas je i dovelo u bananu, i sad nas gura u blato iznad grla.
s tim hotelima je ista stvar kao u brodogradlištima, država se zadužuje već dva desetljeća kako bi umjetno održavala ekonomski neodrživ komunizam, nerad i neodgovornost.
svi znaju, a u novinama se nikad ne piše, da po cijelom jadranu postoje državni hoteli koji imaju ni puna dva mjeseca sezone, već u rujnu bukvalno istjeruju goste iz hotela, jer svi “radnici” primaju pune plaće cijelu godinu, pa zašto bi radili kad ne moraju. to je pak moguće samo u državnom vlasništvu, pa se privatizacija svim snagama sprječavala, a sad više investitora niti nema kad su vidjeli kako su prošli pioniri investiranja na obali.
hoteli – isti instrument neradničkog reketarenja kao i brodogradilišta, državni uredi i agencije.
u ovoj državi treba pod hitno poslati u stečaj sve koji ispunjavaju uvjete, i privatizirati sve sektore koji nemaju veze s javnim uslugama, nikakva druga opcija više ne pije vode.
stačaj da ali tek ako je potreban nakon što država nadoknadi štetu,pitanje je samo kako ju izračunati.
