Na okretištu autobusa u ulici Graberje ustupio sam gradu za proširenje prometnice 75 m2 građevinskog zemljišta, a da sam visinu naknade prepustio dogovoru nakon izgradnje planiranog zahvata. dakle nisam privatnim interesom ucjenivao javni niti sam prekinuo radove. Zemljište se nalazi cca. 1,4 km sjeverno od Ilice, a procjena nezavisnog vještaka za 1 m2 tog zemljišta iznsi 220 Eur-a. G. Bandić i ekipa odbili su u mirnom postupku isplatiti naknadu, pa se je stvar preselila u ladice Opčinskog suda u Zagrebu u kojemu ima status predmeta za skupljanje prašine.
Da bi oba lica boga Janusa bila još jasnije vidljiva javnost bi trebala saznati i istinu na koji je način grad stekao vlasništvo nad zemljištem koje u ovom slučaju prodaje .

Normalno da je zemljište za investitora poskupilo kad Stipica nije podržao Banditića neg Zmrznutu Lignju.
Kaj reći nego u zatvor sa svima njima. I kumice na placu znaju da su Kanader i Kaktus glave hobotnice kriminala u HR

Metoda BRP-a nije prikladna za procjenu tržišne vrijednosti nekretnina. To je izračun investitora koji ovisi o brojnim čimbenicima, a među inim ovisi i o vremenu u kojem očekuje povrat troška investicije. Tržišna vrijednost nekretnine može se dobiti samo sustavnim i temeljitim praćenjem sklopljenih cijena na tržištu nekretnina. Te “sirove” cijene mogu se tada korigirati za određene koeficijente, kao što su npr. prosječna bankarska kamata za kredite na nekretnine i/ili stopa inflacije i slično. Metoda BRP-a je daleko od toga da bi bila tržišna vrijednost, ona zapravo predstavlja želje i očekivanja investitora koje se tek moraju suočiti sa tržišnom stvarnošću, odnosno sukladno rezultatima metode BRP-a investitor će tražiti odgovarajuće zemljište, a ne, kao što se događa, da će investitor na temelju ove metode diktirati cijenu zemljišta. Uostalom, kada bi tržišna cijena zemljišta na određenom području bila značajno niža od one koju je investitor spreman platiti na temelju ove metode, investitor sigurno ne bi platio taj iznos i “napumpao” cijenu zemljišta već bi platio za njega povoljniju, tržišnu cijenu.

Uvjeren sam, da kada za 40-50 godina Republika Hrvatska konačno shvati da se metodologija procjene tržišne vrijednosti nekretnina propisuje kao što su to prije četrdesetak godina učinile zemlje srednje Europe, više neće biti ovakvih nesporazuma: metoda BRP-a ne predstavlja tržišnu vrijednost nekretnine (zemljišta)!