Zanimljivi clanak. Za pocetak bih se osvrnuo na komparaciju SAD-a i Europe. U Europi nije moguce (barem ne sada) primijeniti model odnosa savezne vlasti sa vlastima pojedinih saveznih drzava. Zasto to nije moguce? Zato sto ne postoji europski identitet. Gradjani Europe se identificiraju nacionalno. To je kljucna prepreka formiranju legitimnih institucija koje bi imale ulogu saveznih izvrsnih tijela, kao u SAD-u. Stoga, gradjani Europe koji zive u sredisnjem djelu kontinenta (Njemacka) nece blagonaklono gledati na (socijalne) transfere gradjanima u juznim pokrajinama (Spanjolska, Grcka) Europe.
SAD su kao medjunarodno pravni subjekt formirane nakon Vestfalskog mira, SAD nikada nije imao feudalni sustav i nije prosao proces formiranja nacija kao u Europi. Za razliku SAD-a, Europa je imala sasvim oprecan put. Od mini feudalnih drzavica i neprekidnog ratovanja do formiranja drzava nacija, te najzad do Velikog europskog gradjanskog rata 1914-1945. (pojedini povjesnicari u tom kontekstu intepretiraju Prvi i Drugi svjetski rat, koji su u najvecoj mjeri vodjeni u Europi)
Stoga, gledajuci takav odnos realiteta nije realno ocekivati u dogledno vrijeme formiranje takvih policy i (legitimnih) supranacionalnih tijela za provodjenje takvih politika (policy).
S druge strane, upali smo u zamku disperzije vlasti. Naime, politicke elite mogu biti kaznjene gubitkom vlasti na izborima, dok pojedini delegirani centri moci ostaju isti i provode istu politiku. Primjer je definitivno isti: predsjednici sredisnjih banaka ostaju isti i provode odredjenu monetarnu politiku koja mozda i nije u korelaciji politicara. Cak suprotno, moze biti u interesu banaka ili drugih partikulanih pozicija moci. Jedini koji se mijenjaju i imaju politicku odgovornost koje snose na izborima, ali pritom imaju vezane ruke su – politicari. Stoga se u nekim okolnostima delegirana demokracija pokazuje manjkava.
U zadnjem se pasusu govori o formiranju ‘demokratskog prostora onkraj drzavne razine’ odnosno odricanja ekonomske suverenosti sa ciljem formiranja saveznih tijela za provodjenje ekonomske politike. Demokracija je komeplementarna (manjim) nacionalnim drzavama. Super drzave su uglavnom federacije sa lokalnim saveznim drzavama koje imaju modus operandi kao drzava nacija u Europi. Veliko je pitanje da li i u kojoj su mjeri gradjani Europe spremni biti ujedinjeni na takvoj razini. Ne smijemo zaboraviti da je glavna ideja formiranja Zajednice za ugljen i celik, preteca EEZ-a, formirana da vise nikada ne bude rata u Europi. S obzirom na takav proces ujedinjenja i sadasnje uvijete jacanja nacionalizma u vremenu krize tesko je ocekivati formiranja demokratskog prostora onkraj drzavne razine. Bojim se da ce se status qou zadrzati sto je vise dulje, sto dovodi do istog zakljucka: ekonomska i politicka cijena ce biti vrlo visoka. Cijenu ce platiti Europa i njeni gradjani.