U razmaku od mjesec dana potpuno nepoznata riječka tvrtka Giomax najprije se pojavila na rang-listi deset najvećih dobitaša u prošloj godini, s gotovo 30 milijuna kuna dobiti, da bi se ovih dana njezino ime našlo na popisu najvećih poreznih dužnika u toj županiji.

Porezna uprava od te fikus tvrtke velikog dobitaša, za koju, prema pisanju Novog lista, nitko nije čuo, utjeruje gotovo četiri milijuna kuna duga. Vlasnici tvrtke talijanski su državljani, poznati talijanskim organima gonjenja upravo zbog velikog poreznog duga. Čime se i kako bave ta tvrtka nitko ne zna, niti je kome jasno kako su u dvije godine uspjeli zavrtjeti u Hrvatskoj stotinu milijuna kuna, očito izvući veliku dobit iz tih čudnih transakcija i na kraju državi dugovati milijune kuna.

Porezna uprava četiri puta godišnje na svojim internetskim stranicama objavljuje popis dužnika s pripadajućim iznosom duga, a na njemu se nalazi približno 50 tisuća imena, većinom običnih građana dužnika te po nekoliko tisuća fizičkih osoba poduzetnika i poduzeća, piše Večernji list. Ovoga puta mediji su na stup srama pribili poznate sportaše i javne osobe iz estrade, koji bi još i mogli biti najmanje problematični jer mnogi posjeduju privatnu imovinu iz koje bi se država eventualno mogla naplatiti.

Iz godine u godinu sve je više fantomskih dužnika, poput Giomaxa, koje imaju tek 20 tisuća kuna osnivačkog kapitala ili čak j.d.o.o. sa samo deset kuna, od kojih ni vjerovnici ni država nemaju odakle naplatiti dug. Veliko je pitanje tko ulazi u ozbiljne poslove s takvim tvrtkama i zašto država odmah ne reagira čim uoči kašnjenja u plaćanju poreza? Na prvoj listi srama koju je sredinom 2012. objavio i pogurao tadašnji ministar financija Slavko Linić nalazilo se oko 7000 tvrtki, 13.000 obrta i 102.000 građana koji su zajedno dugovali oko 30 milijardi kuna. U iduće četiri godine poreznici su od dužnika od spomenutih 30 uspjeli naplatiti jednu milijardu kuna duga (1,17 milijardi kuna), a nakon 2016. godišnje se od višegodišnjih dužnika uspijevalo naplatiti nekih stotinjak milijuna kuna.

Ukupni dug je zbog otpisa, stečajeva i likvidacija dužnika svejedno spušten ispod deset milijardi kuna, no usprkos tome što Porezna uprava redovito objavljuje liste, nitko se nije sustavno pozabavio analizom dužnika niti je kada javno objavljeno što je sve država učinila da naplati dug. Jedino što se svake godine javno komunicira jest da država tijekom godine uspijeva naplatiti 96 posto izdanih poreznih rješenja i obaveza, dok ostatak očito pada u zaborav.

Apsolutni zastarni rok za porezne dugove nastupa nakon šest godina, no u slučajevima kada država poduzme radnje za naplatu, zastara se produljuje.