Javne sheme parcijalnih ili potpunih, portfeljnih ili individualnih garancija koriste se radi otklanjanja tržišnih neuspjeha u kreditiranju početnih, mikro, malih i srednjih poduzeća s neadekvatnim instrumentima osiguranja i zbog poticanja kredita i investicija u sektorima i aktivnostima od javnog interesa kao što su zelena energija i istraživanja i razvoj. Naglo izbijanje COVID-19 krize u ožujku 2020. povećalo je važnost garancijskih shema. Neke zemlje (npr. Italija, Francuska, Španjolska, Njemačka) alocirale su značajna javna sredstva za takve programe, učinivši ih potencijalno najvažnijim odgovorom na krizu. U trenutku dovršetka rada na ovoj analizi prerano je za izvođenje zaključaka o učincima ovih intervencija. Prvi podaci pokazuju da su interventne garancijske sheme u EU mogle utjecati na rast odnosno održavanje kreditne aktivnosti u dosadašnjem tijeku COVID-19 krize. Sada se otvara pitanje hoće li garancijama poticana kreditna aktivnost pomoći izlasku gospodarstva iz krize.

Hrvatska se uklapa u širi europski trend. U Hrvatskoj su postojeće slične sheme, koje se realiziraju preko HBOR-a i HAMAG BICRO, bitno proširene. Međutim, ostale su ograničene iznosima pojedinih kredita, fragmentacijom garancijskih programa, troškovima, pravnim i regulatornim nejasnoćama i zahtjevnim administrativnim procesima. Sve to potencijalno smanjuje učinke garancijskih programa i poziva na korištenje prostora za unaprjeđenja. To se može postići dijalogom predstavnika pružatelja garancija i privatnih kreditora u cilju fleksibilnije primjene kreditnih garancijskih shema kako bi se one brzo prilagođavale promjenama potražnje za kreditima i osigurale pozitivne učinke na rast i razvoj poduzeća.