Za mirovinske fondove prošla je godina bila druga zaredom s prinosima kakvi će se ove godine teško ponoviti. Makroekonomska slika u Hrvatskoj i dalje je povoljnija nego u ostatku EU, ali vanjsko okruženje, posebice u smislu geopolitičkih previranja i trgovinskih ratova, poziva na oprez.

O domaćoj industriji mirovinskih fondova 23 godine od početka njihova rada i globalnim izazovima za mirovinske sustave razgovarali smo s Kristijanom Bukom, predsjednikom Uprave Allianz ZB-a, najvećeg mirovinskog društva u Hrvatskoj.

Na čelu ste AZ mirovinskih fondova otprilike trećinu vremena njihova trajanja. Kako biste saželi proteklo razdoblje AZ-a i sustava u cjelini?
Točno je da sam prije osam godina preuzeo tu funkciju, ali prethodno sam niz godina bio u Allianz Grupi, odnosno Upravi Allianza Hrvatska. Prilika da u Allianz grupi kao jednom od najvećih upravitelja imovinom stječem iskustva i znanja neizmjerno su mi pomogla u poslu koji sada obavljam.

S jedne strane, 23 godine rada mirovinskih fondova predstavlja relevantno razdoblje za donošenje određenih zaključaka o uspješnosti sustava, ali s druge to je tek nešto više od polovice radnog vijeka. Sportskim rječnikom, možemo govoriti o poluvremenu, a rekao bih da su ukupni rezultati dobri u svakom segmentu poslovanja, kako na razini industrije tako i u AZ fondovima. U svakom slučaju, dobra su baza za drugo poluvrijeme.

To se, uz ostalo, očituje u akumuliranom iznosu štednje za mirovine od oko 29 posto BDP-a (podatak za 2023.), kao i u Mercer CFA Institute Global Pension Indexu, koji predstavlja najvažniji pokazatelj kako naš sustav stoji u usporedbi sa svjetskima.

Prema tom indeksu za 2024., Hrvatska je zabilježila značajan napredak u sva tri aspekta koja on obuhvaća, od primjerenosti i održivosti do integriteta, a smješteni smo u skupinu sa Švedskom, UK, Švicarskom, Belgijom, Kanadom, Francuskom i Njemačkom. I u usporedbi ostvarenih prinosa također smo u vrhu europskih, pa i usporedivih svjetskih mirovinskih fondova.

Gdje su u tome AZ fondovi?
Ukupna imovina pod upravljanjem AZ obveznih mirovinskih fondova (OMF) u kojima za svoju mirovinu iz II. stupa štedi preko 750.000 ljudi premašila je 8,7 milijardi eura. Naši dobrovoljni fondovi broje više od 184.000 članova, a ukupna imovina im je veća od 600 milijuna eura.

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću

Projekt

Wellovar – projekt koji donosi snažan zamah kontinentalnom turizmu

Kad je riječ o prinosima naših OMF-ova, od početka rada do kraja siječnja ove godine prosječno godišnje su u A kategoriji iznosili 7,14 posto, u B 5,31 posto, a za C kategoriiju 3,03 posto. Ipak, pravi pokazatelj uspješnosti tako postavljenog sustava bit će vidljiv kada u mirovinu odu članovi koji su u njemu boravili čitav radni vijek.

Zbirne brojke članovima uglavnom zvuče apstraktno, njih zanima stanje na osobnim računima…
U tom smislu egzaktan pokazatelj je, primjerice, podatak da je ukupna imovina pod upravljanjem svih obveznih fondova 23,22 milijarde, a da od toga 9,3 milijarde predstavljaju novostvorenu vrijednost ostvarenu ulaganjem. Još konkretnije, na primjeru člana AZ OMF-a kategorije B koji je u 23 godine imao plaću na razini prosječne u RH, iz koje je koje na njegov osobni račun uplaćivano pet posto u II. stup, uplata je za to vrijeme iznosila 17.019 eura, a ukupno stanje na računu iznosi 31.568 eura.

To znači da je ostvaren prinos od 14.549 eura. Pretpostavimo li prosječno povećanje plaće za 1,5 posto godišnje i prosječno ostvarene prinose u prethodnom razdoblju, naš bi član pred odlazak u starosnu mirovinu za nekih 15 godina mogao na svom računu imati oko 100.000 eura. Podsjetio bih i da članovi obveznih fondova projekcije budućih mirovina mogu dobiti putem usluge e-građani Moja mirovina.

Još jedan primjer našeg člana koji je nedavno otišao u mirovinu, a imao je veću plaću od prosjeka RH: u mirovinsko osiguravajuće društvo koje će mu isplaćivati mirovinu iz II. stupa prenesen je iznos od 47.757 eura, a uplata na račun iznosila je 28.444. Ostvareni prinos, dakle, iznosio je 19.313 eura.

Pretpostavljam da to svaki član mirovinskog fonda razumije. To su primjeri za naša dva člana, a svatko može pogledati kako ti izračuni izgledaju na vlastitom računu i provjeriti na njemu razliku između ukupno uplaćenog iznosa i stanja na računu, tj. ostvareni prinos. To je ono što smo zaradili ulažući sredstva članova i po čemu treba mjeriti uspješnost upravljanja.

Od onih koji su lani bili u prilici birati dvostupnu je mirovinu odabralo njih 35 posto, a godinu prije oko petine. Koliko je to povećanje motivirano omogućavanjem jednokratne isplate do 20 posto sredstava?
Broj korisnika koji bira dvostupnu mirovinu raste iz godine u godinu. To je razlog za optimizam i potvrđuje da reforma ima smisla, s tim da dulje razdoblje štednje znači veći akumulirani iznos štednje, a to su i ključni parametri u jednadžbi o isplativosti. Treba priznati da je porastu interesa za odabir kombinirane mirovine uvelike pripomoglo i to što je Vlada izjednačila tretman umirovljenika iz prvog stupa s onima iz dvostupnog sustava kroz dodatak na mirovinu. Jednokratna isplata dodatni je benefit, ali ne bih rekao da je to ključni razlog spomenutog rasta odabira kombinirane mirovine.

Lani su i dionička i obveznička tržišta bila vjetar u leđa za prinose. Što ih je najviše poguralo?
Glavno uporište primarno su bila dionička tržišta. Geografski gledano, domaće i regionalno (slovensko) tržište raslo je najznačajnije, a zatim ostala tržišta. Europska tržišta zaostala su malo za američkim zbog daleko manje zastupljenosti tehnološkog sektora i veće heterogenosti europskog gospodarstva i financijskog tržišta, s manje subjekata od globalnog značaja.

Gledajuću u globalu, i novčano i tržište obveznica dali su pozitivan doprinos prinosima, ali manje nego što se očekivalo. Prinosi su ostali na višim razinama od inicijalno očekivanih, napose u SAD-u. Inflacija se pokazala žilavijom, a slično je i s američkim gospodarstvom. Ono što nas veseli je činjenica da se premija rizika na hrvatskim obveznicama nastavila spuštati, rezultirajući porastom njihovih cijena, a time i doprinosom pozitivnom rezultatu.

Ove godine više se govori o rizicima, kakva su očekivanja za 2025.?
Nije izgledno da će prinosi u ovoj godini biti na razini prošlogodišnjih. Svjedočimo povećanju geopolitičkih i makroekonomskih rizika na globalnoj razini. Otprije ukazujemo na to da će mirovinski fondovi trebati na sebe preuzeti veći rizik kako bi zadržali zadovoljavajuću razinu prinosa na razini sustava. Sad smo u situaciji u kojoj treba preuzeti veći rizik, a istovremeno se povećava i razina osnovnog sistemskog rizika. Tržišta se veoma brzo prilagode novim uvjetima, ali nisu imuna na padove. U proteklom razdoblju vidjeli smo da su ti padovi brži, a magnitude veće u odnosu na “davnija” povijesna razdoblja.

Vidimo da se i očekivanja politike kamatnih stopa ‘u hodu’ mijenjaju.
Europska središnja banka osjetnije je spustila kamatne stope u odnosu na američku. Razlog tome leži u gospodarskim kretanjima. Američka je ekonomija daleko otpornija od europske i zadržala je dinamiku iznad očekivanja, što je uzrokovalo zastoj relaksacije kamatnih stopa od strane FED-a. Eskalacija carinskog rata dodatno će zakomplicirati stvari i potencijalno stvoriti nove inflacijske pritiske. Intenzitet će ovisiti o spektru i trajanju carina koje će se uvesti.

U Hrvatskoj na gospodarska kretanja značajne pozitivne učinke ima korištenje fondova EU, ali to je mač s dvije oštrice jer istodobno pridonosi cjenovnim pritiscima. Pitanje inflacije i njezinih uzroka općenito je kompleksnije. Isto tako, s inflacijom problema imaju i države koje nisu uvele euro, od Mađarske i Rumunjske do Poljske.

Što su glavni pokretači recentnih promjena u strukturi imovine fondova?
Portfelje mirovinskih fondova treba gledati kao i svaki drugi živi organizam koji ima svoje razvojne faze i karakteristike specifične za svaku od njih. Kad su mirovinski fondovi kao novi institucionalni investitori došli na tržište imali su strogo postavljene limite za ulaganja unutar tzv. klasičnijih oblika ulaganja. Potom smo imali fazu akumulacije i velikog rasta imovine praćene proširenjima investicijskih limita, a sada je to već zrela faza u kojoj nam domaće tržište i dosadašnje klase imovine u koje možemo ulagati postaju ograničavajuće.

To iziskuje traženje nekih novih prilika, kako na inozemnom tržištu, tako i u alternativnim oblicima ulaganja, a to prate i prilagodbe zakonskih rješenja. Sve se na kraju reflektira i u alokaciji imovine. Treba uzeti u obzir da je veća alokacija u dionicama dijelom i posljedica rasta njihove tržišne vrijednosti. Dio imovine iz obveznica preusmjerava se i u alternativne oblike ulaganja, koji bi trebao biti manje koreliran s tržišnim kretanjima i podnijeti dio tereta u lošijim godinama za dionička tržišta.

Koliko je povećanje inozemnog portfelja pitanje ograničenja domaće ponude, a koliko potrage za boljim prinosima?
Mirovinski fondovi veličinom su prerasli lokalna tržišta i nastavljaju s diversifikacijom svojih portfelja. To je jedino moguće povećanjem izloženosti stranoj imovini, a što je olakšano i uvođenjem eura. Isto tako, unazad nekoliko godina znatno se poboljšao kreditni rejting Hrvatske što je osjetno smanjilo premije rizika pri državnom zaduživanju. Danas u okruženju imamo zemlje s investicijskim kreditnim rejtingom koji je niži od hrvatskog, odnosno više je državnih obveznica s višim prinosom od hrvatskih. S druge strane, svjedočimo sve većem fokusu hrvatske Vlade na izdavanje tzv. narodnih obveznica, što donekle smanjuje fokus na institucionalne investitore. Ukratko, mirovinski fondovi traže optimalne prilike za ulaganja i na domaćem i na inozemnim tržištima.

U kojoj mjeri ste iskoristili liberalizaciju ulagačkih pravila u smjeru olakšanih ulaganja u nekretnine?
Određeni projekti su realizirani, ali malo je prerano za značajnije promjene u strukturi portfelja. Istina, zakon je stupio na snagu početkom prošle godine, no pravilnici su se brusili kroz godinu, u što smo bili aktivno uključeni kroz predstavnike naše industrije.

Kako gledate na domete nove strategije razvoja tržišta kapitala, naročito u smislu veće ponude?
Podržavamo svaku inicijativu razvoja domaćeg tržišta kapitala i veseli nas svako novo listanje na domaćoj burzi. Aktivno i konstruktivno surađujemo sa svim dionicima na domaćem tržištu. Ipak, svaka naša investicijska odluka mora imati ekonomsku podlogu, što u konačnici znači da u neke ponuđene investicije idemo, a u neke ne. Ukratko, to što se netko planira listati na domaćoj burzi ne znači a priori da će mirovinski fondovi sudjelovati u toj ponudi. Nisu sve investicije pogodne za nas, naša je zadaća voditi se dugoročnim interesom svojih članova.

Ulaganja u domaće dionice koncentrirana su na relativno mali broj kompanija. Koji su sektori kod vas najzastupljeniji?
Ne možemo portfelj diverzificirati u dionice koje nisu na burzi. U portfeljima naših fondova su, primjerice, dionice Adrisa, Atlantica, Dalekovoda, CIAK-a, Čakovečkih mlinova, Ine, Imperial Riviere, HT-a, HPB-a, Končara, Luke Rijeke, Luke Ploče, Podravke, Valamara itd. Ulaganja mirovinskih fondova u pojedine sektore odražavaju i strukturu gospodarstva, kako na lokalnoj tako i globalnoj razini. U tom pogledu dobar primjer je, recimo, tehnološki sektor u Europi u usporedbi s američkim tržištem.

U slučaju Hrvatske to bi bio turizam. Koliko ste investirali npr. u Valamar grupu?
Naš turizam ne može se razvijati u željenom pravcu bez novih investicija koje podižu razinu usluge i nude nove sadržaje. Vodeći se time AZ mirovinski fondovi ostvarili su partnerski odnos s vodećom hrvatskom turističkom kućom Valamar. Ukupno smo u projekte dokapitalizacije Imperial Riviere i njihove dodatne projekte uložili više od 121 milijuna eura. Time smo omogućili značajan iskorak u kvaliteti ponude Imperial Riviere i ostvarenje iznimno dobrih poslovnih rezultata i, što je najvažnije, dobre povrate za naše članove.

Neto imovina AZ obveznih fondova lani je porasla za milijardu eura ili gotovo duplo više od priljeva doprinosa. Kakvi su trendovi u III. stupu?
Kod dobrovoljnih mirovinskih fondova također bilježimo i rast broja članova i značajan rast imovine pod upravljanjem. Prošlu godinu završili s tri posto više članova, dok je ukupna imovina porasla za više od 14 posto, čime je premašila 647 milijuna eura.

U vezi s poticanjem štednje putem DMF-a čelnik Hanfe rekao je da bi se trebalo razmisliti i o automatskom uključivanju građana u III. stup. Što bi to značilo?
Država dobrovoljnu mirovinsku štednju danas podupire kroz poticaj od 15 posto na godišnju uplatu člana, a maksimalno do 99,54 eura, a poslodavci svojim zaposlenicima godišnje mogu neoporezivo uplatiti 804 eura u dobrovoljni mirovinski fond. Uz te poticaje i prinos koji ostvarujemo ulažući sredstva članova, štednja u III. trećem stupu predstavlja važnu polugu osiguranja što veće buduće mirovine. Zbog toga bi bile poželjne i edukativne kampanje usmjerene i prema zaposlenicima i prema poslodavcima čija je uloga ključna. Za njih su DMF-i ujedno dobar alat za povećanje lojalnosti i zadržavanje najboljih zaposlenika.

U svakom slučaju podržavamo svaki daljnji korak koji može doprinijeti što većoj akumulaciji štednje za mirovinu građana. A dobar korak u tom smjeru bilo bi i automatsko uključivanje građana u treći stup.

Svakako je veoma važno na vrijeme anticipirati što demografska kretanja, globalno starenje populacije i produljenje života znače za mirovinske sustave dugoročno te kako odgovoriti na te izazove. Za to je, uz dva obvezna stupa, potrebna pravovremena i dostatna dodatna štednja.

Oko razmjera demografskih problema svi su suglasni, ali to nije slučaj kad je riječ o dizajnu mirovinskog sustava.
Mišljenja sam da su u Hrvatskoj temelji budućih mirovina dobro postavljeni. Imamo robustan, dugoročno održiv sustav kojim rješavamo buduće mirovine i ne ostavljamo taj problem nekome drugom u budućnosti. Uvjeren sam da alternative ovako postavljenom sustavu nema. To su pokazale i neke puno razvijenije zemlje koje neke elemente koje mi imamo više od 20 godina uvode tek sada.

Nizozemski mirovinski sustav, primjerice, smatra se jednim od najboljih na svijetu, a vrlo je sličan našem i postavljen je na tri stupa. Isto tako, Ujedinjeno Kraljevstvo je relativno nedavno uvelo nešto slično našem II. stupu.