Kraj godine uobičajeno je prilika za podvlačenje crte pod učinjeno, ali pripremanje startnih pozicija za ono što nas čeka u 2027., no u okruženju (pre)skupih energenata i neizvjesnosti poslovanje je slično kajaku na divljim vodama, ilustrirao je glavni urednik Poslovnog dnevnika Mladen Miletić otvarajući tradicionalnu konferenciju Zagreb financijski forum.
Gdje je gospodarstvo danas – treba li brinuti kočenje rasta, tvrdoglava inflacija i, posljedično, cijena novca u ionako nepredvidivom ambijentu za planiranje i investicije?
Jednokratni efekti
Evidentno usporavanje rasta BDP-a na 2,3 posto u prvom te 1,7 posto u drugom kvartalu godine, koji je potaknuo dio stručne javnosti na zaključak da je domaći ekonomski model iscrpljen, u Ministarstvu financija vide kroz prizmu jednokratnih efekata očekujući bolje prolazno vrijeme trećeg tromjesečja.
“U 2025. stopa rasta bila je oko 3,5 posto i, naravno, bilo je za očekivati usporavanje u 2026., s obzirom na to da potencijalna stopa definitivno nije 3,5 posto, nego se kreće negdje između 2 i 2,5 posto. U tom se kontekstu ekonomija vraća na svoju dugoročnu putanju. Međutim, u prva dva kvartala imali smo cijeli niz različitih učinaka koji su utjecali na aktivnost, a koji možda nisu bili toliko percipirani u javnosti”, kaže Matej Bule, državni tajnik, nabrajajući bazne efekte, snježnu oluju i početak rata na Bliskom istoku.
“Kada Amerika napadne Iran, nećete nužno odmah otići u autosalon i kupiti automobil”, kaže Bule potkrepljujući to 10-postotnim padom prodaje motornih vozila u prvih pola godine. “Znamo da motorna vozila u osobnoj potrošnji čine oko 16 posto košarice”. Dakle, argumentira, “riječ je o jednokratnim učincima i, kada ih maknemo, mislim da je hrvatsko gospodarstvo i dalje iznimno snažno i da ima jako dobar zamah.”
“Domaća ekonomija, kao i svaka druga, ima određene strukturne slabosti”, priznaje, “ali to nije isto što i kratkoročna kretanja”. Za razdoblje od lipnja do kraja kolovoza u Katančićevoj računaju s plusom u rasponu od 2,7 do 3 posto temeljeći optimizam na brojkama koje stižu iz maloprodaje, industrije, turizma, izvoza i fiskalizacije.
Dobro “zdravlje” dijagnosticira u ključnim granama, tržištu rada na kojem vlada visoka zaposlenost, bankama s niskim udjelima loših kredita, odnosima s inozemstvom i stanju platne bilance, unatoč visokim cijenama uvoznih energenata. “Kada pogledate i stanje javnih financija, koje su se kroz sve ove šokove pokazale poprilično stabilnima, mislim da s punim pravom možemo očekivati i u 2027. nastavak iznimno snažnog rasta koji bi trebao biti nekoliko puta jači od rasta u neposrednom okruženju, kod naših ključnih trgovinskih partnera – Italije, Njemačke, Austrije i Slovenije.”
I kad je inflacija u pitanju, Bule vidi figurativno svjetlo na kraju tunela. “Ono što već imamo u posljednjih sedam do osam mjeseci jest pomalo paradoksalna situacija: 60 posto naše potrošačke košarice – govorimo o hrani, piću i industrijskim proizvodima za široku potrošnju – bilježi deflaciju ili stagnaciju. Dakle, nema prelijevanja rasta cijena u tim kategorijama. Tome je, naravno, pridonijela i odgovorna cjenovna politika samih poduzeća, ali i dodatne mjere Vlade koje su donesene kako bi se ograničio rast cijena i zaštitila kupovna moć građana”, kaže Bule, ističući da bi bez tih mjera inflacija bila veća od sedam posto, blizu 7,5 posto.
“Ako dođe do normalizacije stanja na Bliskom istoku, nadamo se, možemo očekivati zatvaranje ove inflacijske epizode i povratak na razine cijena koje bi nam omogućile konvergenciju prema prosjeku EU. Od ukupne inflacije od 4,9 posto, 3,2 postotna boda odnose se na energiju, ponajprije na cijene benzina i dizela. Kada se to vrati u normalu, učinak će biti vidljiv. Već smo vidjeli smanjenje cijene nafte od devet posto (nakon izbora u SAD-u, op.a.), što bi, ako se nastavi, moglo dodatno smanjiti inflaciju”, poručio je okupljenim sudionicima Foruma.
Adut u globalnim igrama
Pitanje energije, koja se neskriveno počela koristiti kao adut u geopolitičkim preslagivanjima, jedan je od primarnih fokusa Europske investicijske banke i značajan dio portfelja njezinog potpredsjednika Marka Primorca. “Energija je osnovni preduvjet očuvanja stabilnosti rasta, zapošljavanja i inovacija, ali sve više i suverenosti i demokracije kakve danas poznajemo u EU. Zbog nedostatka pristupačnih energenata ljudi imaju egzistencijalne probleme – teško je otići na posao ili u školu, zagrijati domove tijekom zime, proizvoditi i inovirati. Teško je razvijati AI i podatkovne centre”, kaže Primorac.
Energetska suverenost, diversifikacija nabave i oslanjanje na bliže, pouzdanije i sigurnije izvore ključne su za sigurnost, stabilnost i, naglašava, suverenitet i demokraciju. “Ako to dođe u pitanje, pojavljuju se populistički pokreti, ljudi nezadovoljstvo iskazuju i na ulicama. To svakako treba imati na umu jer ovo više nije samo gospodarsko ili ekonomsko pitanje.”
Za financiranje energetike EIB izdvaja 33 milijarde eura od ukupno 100 milijardi, trećinu godišnjeg portfelja, a potrebe su iznimno velike i države sve intenzivnije ulažu, osobito u sustave prijenosa, distribucije i skladištenja energije. Oko polovice mreža koje se godišnje postave u EU ima potporu EIB-a, jednako kao i jedna od pet solarnih elektrana, svaka treća vjetroelektrana i gotovo sve offshore vjetroelektrane. Lani je EIB financirao 56 tisuća kilometara kabela – više od opsega Zemlje na ekvatoru, oslikava. Segment u kojem nema aktivnosti su fosilna goriva, odnosno nafta i plin.
“Tu su hidroenergetski potencijal, geotermalna energija, sve više i mali modularni reaktori, o kojima se govori i u Hrvatskoj. Imali smo, primjerice, projekt u Finskoj u kojem se financira mali modularni reaktor za sustav daljinskog grijanja. Financiramo i projekte povezane sa zelenim vodikom. Naš angažman sve je intenzivniji, no nastojimo izbjeći situaciju u kojoj jednu stratešku ovisnost zamjenjujemo drugom”, ističe.
U priči o financiranju energetike, posebna su varijabla kibernetički rizici. Posljednjih godina Europa je, uz približavanje novim izvorima energije, otvorila bokove proizvođačima s Dalekog istoka o kojima je postala ovisna za pojedine komponente, čipove, invertere… “Moramo voditi računa ne samo o tome da su dobavni lanci i izvori diversificirani te da su projekti stabilni, nego i da se možemo osloniti na proizvođače i komponente povezane s tehnologijama na koje prelazimo, i to na siguran način”, rekao je potpredsjednik EIB-a.
Sigurnost je javno dobro
U drugi kapitalni segment, obranu, odnosno “u sigurnost koja je de facto javno dobro”, EIB je prošle godine izdvojio oko četiri milijarde eura, četiri puta više nego godinu prije toga. Obrana za banku u Luksemburgu nije odjednom postala prioritet, već postupno gradi kapacitete. “Ulažemo u različite projekte, osim onih koji su povezani s nabavom naoružanja. Ne sudjelujemo u projektima koji su povezani sa samom artiljerijom, streljivom ili drugim projektima koji mogu povećavati smrtnost, ali sve ostalo načelno nam je prihvatljivo”.
Više financiranja ne znači i niže kriterije. “Ne preuzimamo više rizika samo zato što ulazimo u nove sektore. Jednostavno ulažemo u određene sektore i koristimo instrumente u kojima tradicionalno nismo bili prisutni.”
Potrebe su goleme, bilo da je riječ o ulaganjima u energetiku, obranu ili umjetnu inteligenciju, i jasno je da je nužno mobilizirati privatni kapital. Pritom EIB igra na kartu sidrenog ulagača, signalizirajući drugim investitorima da je projekt dobro pripremljen i, kako će financijaši reći, “bankabilan”.
A s kakvih pozicija, po njemu, Hrvatska ulazi u 2027.? “Kada se maknete iz Hrvatske i razgovarate s ljudima iz različitih država pitaju kako ste uspjeli ostvariti određene rezultate i kako funkcioniraju pojedini dijelovi gospodarstva. Ne govorim pritom o tome da nam prilaze Njemačka, Francuska ili Italija, nego državama koje su nam možda usporedivije iz srednje i istočne Europe. Neke od njih, primjerice Bugarska i Rumunjska, ostale su iza nas u određenim pokazateljima i vidite da nas sada doživljavaju na drukčiji način.”
Makroekonomska slika je stabilna, fiskalna slika vrlo dobra, sredstva iz NPOO-a uspješno iskorištena, nabraja. Ulaganja u energetsku i prometnu infrastrukturu se nastavljaju, uključujući modernizaciju željeznice.
“U sljedećoj razvojnoj fazi morat ćemo mnogo više pozornosti posvetiti investicijama usmjerenima na povećanje produktivnosti. Nije riječ samo o tome koliko smo sredstava povukli i uložili, odnosno o konkretnim brojkama, nego o tome što se događa s tim ulaganjima – kako omogućuju povećanje konkurentnosti, jačanje izvoza i produktivnosti uz uvažavanje fiskalnih ograničenja”, poručio je Primorac u Zagrebu.
