Ovogodišnjem izdanju Zagorskog gospodarskog zbora, koji se od 8. do 10. Rujna održava u Krapini koji je privukao više od 350 izlagača u četvrtak se pridružio i festival poduzetništva, obrta i OPG-ova Moja poduzetna Hrvatska. Riječ je o projektu nastalom pod zajedničkim okriljem Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i 24sata u sklopu kojega će se u čak petnaest hrvatskih gradova tijekom ove godine organizirati prodajni sajmovi, predstaviti stari zanati, zatim organizirati edukativne radionice, a neće nedostajati ni gastro užitaka kroz degustacije i kulinarske radionice. U Zagorju se tako pridružio i majstor kuhar Branko Ognjenović koji je odlučio okusima tradicionalnih jela spojiti sve krajeve Hrvatske. Ovom se prilikom pripremala fritaja napravljena od bukovača i šampinjona koja je podijeljena u više od 150 porcija. Gastro doživljaj pod kuhačom Branka Ognjenovića upotpunjen je već tradicionalnom radionicom za djecu gdje je iskusni kuhar najmlađe podučio važnosti zdrave prehrane.

Cilj festivala Moja poduzetna Hrvatska je popularizacija i promocija poduzetništva i obrta, pa su iskustva izlagača koji na njima sudjeluju najbolja povratna informacija koja se može dobiti. Svi su složni da su kotizacije za sajmove i dalje preskupe, stoga su rijetke prilike poput Gospodarskog zbora i Moje poduzetne Hrvatske na kojima je sudjelovanje besplatno, zapravo najlakši put do kupaca. Nerijetko kotizacije koštaju i do dvije i pol tisuće kuna, dok su ukupni troškovi dodatno uvećani i troškovima prijevoza, parkinga i smještaja. Najčešće do povrata uloženog ne dođe, a većini manjih obrtnika i OPG-ovaca sajmovi predstavljaju najvažnije tržište. Tako se požalio i Josip Pavlin, vlasnik poljoprivrednog gospodarstva i opremljene i registrirane sirane s najpoznatijim polutvrdim kozjim sirom "Batinec", koja se proizvodnjom sira bavi od 2004. godine. Vlasnik kaže da od 2008. naovamo poslovanje ide nizbrdo te da mu je odlazak na sajmove osim financijskog i veliki vremenski trošak. „Ako odlazim na dva ili tri dana ostavljam posao od kojeg živim, a kasnije je teško nadoknaditi zaostatke. Koliko je situacija nepovoljna govori i činjenica da su od nekadašnje brojke nekoliko desetaka mini-sirana do danas opstale tek dvije“, ispričao je. Bavi se i uzgojem i prodajom domaćeg češnjaka kojemu je velika konkurencija uvozni, ali kaže i da ljudi sami odlučuju čime će se hraniti, a usto im je i kupovna moć još uvijek slaba. Općenito gospodarsku situaciju vidi vrlo nepovoljnom te se sprema na odlazak u inozemstvo, te dodaje da je nekoć prodavao mlijeko Vindiji, a danas od svog posla jedva može živjeti.

Ipak, da nije sve tako sivo pokazuje nasmijani Josip Mesar, vlasnik obrta za izradu drvenih tradicijskih igračaka Pan. „Nisu sva obrtnička zanimanja jednako uspješna u istom trenutku, a pravila diktira tržište. Moj je obrt privukao pažnju i stranih velikih medijskih kuća, a imam sreću da se izrađujem proizvod koji je 2009. godine zaštitio UNESCO“, kaže Mesar. Osim igračaka, proizvodi i namještaj za dječje vrtiće i ukrasne kutije, a ovim se zanatom bavi već 20 godina. Pohvalio je i veliku potpornu ulogu Krapinsko-zagorske županije, kao i pažnju koju njegov obrt na sajmovima kojih je čest gost privlači. Svoje proizvode osim sajmišnim putem distribuira i kroz lanac nekoliko suvenirnica i na prodajnim mjestima tržnica. „Imam potpuno ekološki i siguran proizvod, koristim samo sigurne boje i vezivna sredstva, igračke u većini slučajeva spajam drvenim komadima, ne čavlima. Prije kod nas nije bilo za kupiti prirodne boje, pa sam radio s francuskim materijalom, ali na sreću sada sve mogu nabaviti u Hrvatskoj“, kaže vlasnik.

Jedno od rado viđenih i s televizijskog ekrana poznatih lica svakako je ono Mine Petre Petričec koja je svoj profesionalni put posvetila upravo očuvanju hrvatske tradicije i baštine. Festivalu Moja Poduzetna Hrvatska priključila se s novim asortimanom kojemu je cilj evocirati uspomene iz djetinjstva. Radi se o eko-posteljini i u suvremenom dobu nezaobilaznim torbama za prijenosno računalo, oboje izrađeno od kukuruzne komušine, ekološkog materijala, i to na tradicijski način međimurskog kraja. „Materijal dolazi s područja uz rijeku Savu, i to od Posavine do Slavonije. Rado se kupuje kao suvenir i kao uspomena, a moji su proizvodi proputovali gotovo cijeli svijet. Do sada sam sudjelovala na preko 150 izložbi, od kojih valja izdvojiti posljednju u Tokiju, gdje je više od 150 tisuća ljudi imalo priliku upoznati se s hrvatskom tradicijom“, ispričala je poznata hrvatska etno-dizajnerica Mina. Istaknula je i da veliku ulogu u promociji Hrvatske ima i Hrvatska kuća Materina priča koja se nalazi u zagrebačkoj Preradovićevoj ulici a koja na jednom mjestu objedinjuje identitete svih hrvatskih županija. „Više od dva desetljeća promoviram bogatu hrvatsku kulturnu baštinu i trudim se očuvati tradicijske načine izrade proizvoda. Pažnja i pohvale koje stižu iz inozemstva potvrđuju da sam na dobrom putu“, dodala je.

Zadovoljna je i Ivana Benkotić, koja zajedno sa suprugom u Sv. Križu Začretju vodi OPG Benkotić orijentiran na proizvodnju domaćih sokova i sirupa, namaza od povrća, zatim svih vrsta zimnice te slatkih i ljutih papričica. „Možemo živjeti od svoga posla, a na sajmove odlazimo često jer putem njih pratimo tržište. U radu se jesmo oslanjali na županijske potpore, ali iza svakog uspjeha ipak stoji veliki rad i trud“, zaključila je sugovornica.