Festival poduzetništva, obrta i OPG-a Moja poduzetna Hrvatska u svom osmom izdanju održan je u srijedu na Supetru. Prodajno – izložbena manifestacija u zajedničkoj organizaciji Večernjeg lista, Poslovnog dnevnika i 24sata, na istom je mjestu okupila desetak malih i srednjih bračkih poduzetnika, no nije nedostajalo ni izlagača i iz drugih dijelova Hrvatske.

Bračanke Doria i Nani Klepo predstavile su rakije i likere iza kojih stoji brend Al Kaprone. Ovaj sad već nadaleko poznat proizvođač rakija sustavno obogaćuje paletu okusa pa je i ponuda likera nakon svakog predstavljanja sve duža. Kupcima se nije lako odlučiti između nekih tradicionalnijih pića poput Medice, Mareličke ili Borovničke, a tu su i Peperinjo, Grejpuša, dok posebnu pažnju privlače likeri od bijele i tamne čokolade te Maraskito i liker Jabuka-cimet. „Al Kaprone veliku pažnju posvećuju razvoju i inovacijama domaćih proizvoda namijenjenih za izvozna tržišta. Njihov je moto 100 posto hrvatsko i 100 posto domaće“, kaže Nani Klepo koja s Al Kaproneom surađuje od adventskog sajma u Zagrebu. „Zadovoljne smo što smo dijelom Festivala poduzetništva jer na sajmovima možete pronaći pregršt stvari koje inače u velikim trgovačkim centrima ne nalazite lako. A i stvar je podrške, tu smo da jedni druge afirmiramo i potaknemo“, zaključile su izlagačice.

Rahela Jurčević na Supetar je došla predstaviti obrt Bioritam, orijentiran na promociju i distribuciju dalmatinskih prirodnih proizvoda. Među paletom njenih proizvoda nalazi se kozmetika Divlji cvit, proizvodi od konoplje iz Đakova, zatim likeri koje proizvodi Bedrica Skradin, serumi i kreme od smilja… Rahela je ujedno i vlasnica trgovine u Splitu kojoj su odlasci na sajmove sastavni dio posla, a uključivanje dijela asortimana i drugih proizvođača smatra najboljim načinom promocije malih i srednjih poduzetnika. „Od kozmetike do vina, kod nas svega ima. Želimo biti samoodrživi, nama malima u fokusu nije samo zarada već promocija ideje o autohtonosti. Glavna nam je motivacija to što vjerujemo u ono što radimo, a zajedništvo i potpora odgovor su na većinu problema“, kazala je Jurčević.

Jasminka Šego i obrt SUEZ već su neizostavni dio festivala Moja poduzetna Hrvatska što najbolje govori koliko su volja i trud nužni za uspjeh. Njeni namazi od badema, kikirikija i maslinovog ulja jedu se diljem Hrvatske, a kupci se uvijek vraćaju po još. Sajmovi su, kaže Šego, najvažniji komunikacijski kanal s kupcima ali su troškovi previsoki. „Za sad SUEZ posluje dobro, radimo u skladu s mogućnostima, planiramo daljnje širenje ali još ćemo pričekati neko vrijeme. Problem je što teško dolazimo do poticaja bez kojih je teško napredovati. Prva prepreka je gomila birokratskih procesa, a zatim me u realizaciji određenih planova priječi i rad na terenu. Mi i proizvodimo i prodajemo i pratimo tržište i oglašavamo se, radimo sve. Nekoliko sam puta kucala razna vrata, prijavljivala se za razne poticaje, ali sve uglavnom bezuspješno. Ipak, takva su vremena iza nas, sa sigurnošću mogu reći da ipak ide na bolje“, zaključila je Šego.  

No, priču o supetarskoj poduzetničkoj klimi nema smisla zaključiti bez da se spomene konoba Vinotoka i njen vlasnik Mate Jakšić. Prije tri godine preuzeo je restoran pred gašenjem, transformirao mu vizualni identitet, jelovnik i vinsku kartu. Do sada, kaže Jakšić, nisu imali loše sezone. Na pitanje u čemu je tajna, vlasnik spremno odgovara – jednostavnost. „Vidite li vi na kojem se prekrasnom otoku nalazimo, vidite li blizinu Splita, Omiša, vidite li sav turistički potencijal? Mi vidimo. U našoj se ponudi nalaze riblji i mesni specijaliteti, ali sve u skladu s onime što je lokalno i domaće. Ne dolaze gosti ovdje da bi jeli istarski tartuf, dolaze kušati mirise i okuse otoka Brača. Vina koja se u našoj konobi piju proizveli su lokalni vinari, meso koje spremamo dolazi od lokalnih mesara, sir koji nudimo također je brački“, kaže vlasnik. Konoba je u obiteljskom vlasništvu i trenutno zapošljava 12 radnika, od čega je dio njih zbog povećanja opsega posla zaposlen sezonski. Neki od njih su se u konobu vratili već treću sezonu za redom. No, konoba zapravo radi cijele godine, s kraćom pauzom između siječnja i ožujka kada organiziraju isključivo unaprijed dogovorene domjenke i proslave. Može li se živjeti od ovog posla, kaže Jakšić da može, sve dok se ne prijeđe granica. „Skromnost je vrlina, a iskorištavanje vlastitih prednosti vještina. Ništa ne forsiramo, kod nas je princip takav da ćemo za gosta učiniti sve, a takav se trud višestruko nagrađuje. Nismo agresivni ni u oglašavanju, dobar glas daleko se čuje i stalni priljev gostiju dokaz je da smo u pravu. U špici sezone nekad nemamo kapaciteta za nahraniti sve goste koji pokucaju na naša vrata“, ispričao je Jakšić. Jedina zamjerka koju je vlasnik uputio tiče se povezanosti Supetra i ostatka županije. Brodske linije su prerijetke, prespore i odbijaju dio turista. Poneki turist bi se iz Splita možda rado i zaputio na ručak do Supetra, ali plovidba od sat vremena ga u tome može odbiti. „Da reorganiziramo malo prometnu povezanost Supetra s drugim turističkim točkama, vjerojatno bismo procvjetali kao jedna od najvažnijih dalmatinskih destinacija. Ali tu smo gdje jesmo i nastojimo od toga izvući najbolje što možemo. I ide nam“, zaključio je Jakšić. Tako su se prijateljska atmosfera, opuštenost, otočki ambijent i autohtoni okusi konobe Vinotoka pokazali jednim od najboljih suvenira koji se odavde može ponijeti.