Iako je još prije nekoliko tjedana po anketama sve bilo jasno, mnogi nisu vjerovali u promjenu koja se dogodila na mađarskim parlamentarnim izborima. Na kraju, ispalo je i uvjerljivije nego što je bilo očekivano. Peter Magyar apsolutni je vladar mađarskog parlamenta, a Viktor Orban teško je poražen. Rezultat koji je teško primljen u Washingtonu, Moskvi, Bratislavi i Beogradu, a sa suzdržanim optimizmom u većini europskih metropola. A u Zagrebu?
Hrvatska javnost vrlo je površno pratila mađarsku predizbornu kampanju, iako nas se ishod ovih izbora itekako tiče. No, u našoj se javnosti većina međunarodnih informacija prati samo na razini jeftinog senzacionalizma i površnog populizma, pa tako ni Mađarska nije bila iznimka. Kako god bilo, pobjeda Petera Magyara donijet će vjerojatno mađarsko zatopljenje odnosa s Bruxellesom, ali i toliko željeno smirivanje tenzija na relaciji Budimpešta – Zagreb.
Posljednjih nekoliko mjeseci baš je bilo naporno pratiti rat priopćenjima i izjavama, u čemu je prednjačila odlazeća mađarska administracija. S druge strane, bit će to prilika i za novi početak u bilateralnim odnosima, kako je to ispravno primijetio ministar gospodarstva Ante Šušnjar, čijom se komunikacijom bavim kao temom broja u ovom izdanju PD Vikenda.
Iskustvo nas uči da ne valja imati nerealna očekivanja, obično realpolitika donosi mnoštvo neočekivanih izazova i prepreka, ali letvicu smo postavili prilično nisko. Odnosi će sasvim sigurno biti relaksirani. U tom kontekstu nije nezapaženo prošao nedavni kratki susret premijera Plenkovića i tada još šefa oporbe Petera Magyara. Jedna fotografija i nekoliko kurtoaznih rečenica bili su dovoljno jasan signal u kojem smjeru idu želje službenog Zagreba.
Hrvatska je po standardu i kupovnoj moći dostigla Mađarsku, u posljednjih šest-sedam godina hrvatska je ekonomija rasla znatno brže od mađarske. Drugim riječima, Peter Magyar imat će kompleksan posao oživljavanja mađarskoga gospodarstva koje teško da će se dogoditi bez odmrznutih milijardi iz Bruxellesa. Najvažnija točka hrvatsko-mađarskih odnosa ostaje energetika. Ključan ostaje odnos između Ine i Mola, koji je godinama opterećen političkim tenzijama i sporovima oko upravljačkih prava. Željena i očekivana normalizacija odnosa mogla bi otvoriti prostor za pragmatičniji dijalog na tom planu.
Drugo važno područje odnosi se na energetsku infrastrukturu i ulogu Hrvatske kao regionalnog energetskog čvorišta. LNG terminal na Krku u tom kontekstu dobiva dodatnu stratešku težinu, osobito ako Mađarska nastavi diversificirati izvore opskrbe i smanjivati ovisnost o ruskom plinu, a što je logično za očekivati. Osim toga, mađarski su investitori u Hrvatskoj posljednjih godina znatno ulagali u turizam, sport te nekretnine, primarno kroz kupnju velikih površina poljoprivrednog zemljišta.
Za očekivati je da Peter Magyar neće voditi radikalno drukčiju politiku prema regiji, ali će donijeti veće otvaranje prema Bruxellesu i odmak od Moskve i Beograda. S druge strane, sama činjenica očekivane kvalitetnije komunikacije i relaksiranog odnosa, već će biti krupan iskorak. Vidimo to posljednjih godina i u slovensko-hrvatskim odnosima. Različite pozicije i interesi ne moraju nužno stvarati neprijateljstvo i sukobe. Uostalom, poduzetnici su tu da probijaju te nevidljive barijere.
Kamo sreće da je i s ostalim susjedima moguće ostvariti slične odnose niskog intenziteta, lišene gotovo svakodnevnog trovanja atmosfere i stvaranja kakofonije koja praktično onemogućuje inače prirodnu, normalnu i očekivanu suradnju.
