Strahovito negativne prve reakcije na prijedlog Europske komisije o novom višegodišnjem zajedničkom proračunu (VFO) prevladavaju i u Bruxellesu i u glavnim gradovima i u think-tankovima. Nitko se nije javio s pohvalama zamisli zajedničkog proračuna koju je predstavila predsjednika Europske komisije Von der Leyen i povjerenik za proračun Serafin, a tek nekoliko aktera pokazuje suzdržanost.

prijenos električne energije

Končar i Solarna Elektrana potpisali ugovor: Gradi se nova trafostanica vrijedna 15,3 milijuna eura

Ovo su rani dani razgovora o proračunu, ali se iz Prijedloga može razabrati njegova filozofija. U Europskom parlamentu prijedlog budućeg proračuna za razdoblje 2028.-2034. predstavio je povjerenik za proračun i javnu upravu Piotr Serafin, a kritike su iznijeli izvjestitelji za budzet u sjeni, i zainteresirani zastupnici.  Generalno, zastupnicima je nejasno na koji način putem ovog proračuna Komisija misli osigurati postojanje tradicionalnih politika EU-a, od poljoprivrede, preko znanosti i istraživanja, kohezije pa do konkurentosti za manje i srednje biznise.

Iako je Von der Leyen iz EPP-a, razorne kritike uputio joj je upravo EPP-ov izvjestitelj u Europskom parlamentu za proračun. Rumunj Siegfried Muersan rekao je da je “prijedlog Komisije suprotan interesu korisnika i suprotan onome što želi Europski parlament. Mi, Europski parlament, želimo Višegodišnji financijski okvir (VFO ) koji bi bio usklađen s dogovorenim ciljevima i politikama, želimo proračun koji će biti dovoljan i koji će korisnicima osigurati predvidljivost.

Ovaj Prijedlog VFO-a nije predvidljiv. “Protiv smo renacionalizacije VFO-a. Ako nema jasne vizije zajedništva, a isto tako, ako nema očuvanja poljoprivredne i kohezijske politike, onda se VFO svodi na sumu 27 nacionalnih, moguće i suprostavljnih agendi. Na to nećemo pristati. EU se ne može svesti na bankomat. Želimo proračun koji će biti fleksibilan, ali i predvidljiv od 2028. pa narednih sedam godina,” rekao je na jučerašnjoj debati u Europskom parlamentu. 

“Smatramo da je prijedlog nacionalno-regionalnog partnerstva loš, jer će dovesti do nezdravog odnosa natjecanja za sredstva između članica. Prijedlog je loš pogotovo za poljoprivredu i za kohezijsku politiku.”

(Nacionalno-regionalno partnerstvo u kontekstu VFO-a označava integrirani plan financiranja koji zajedno izrađuju država članica i njezine regije, a koji objedinjuje sredstva iz različitih EU fondova u jedan zajednički strateški okvir).

Izvjestitelj u sjeni Muersan, a i s njim su se složili izvjestitelji i ostali, komentirao je i odnos Komisije prema poljoprivrednoj politici: “Seljaci su zadnjih godina puno toga pretrpjeli, sudjelovali su u tranziciji prema zelenoj agendi, bore se s inflacijom, s volatilnim cijenima, s klimatskim promjenama. Oni trebaju stabilnost. Podrška farmerima treba biti veća nego je dosada bila, a nikako ne oslabljena.

Želimo barem ista sredstva korigirana za inflaciju”. S time su se i drugi složili, osim Suvernista, u ime kojih je Prijedlog kritizirao zastupnik iz AfD-a.I EPP, ali i sve druge grupacije u debati kritizirale su trend renacionalizacije zajedničkog proračuna. Pojasnimo o čemu su govorili zastupnici: renacionalizacija zajedničkog proračuna u kontekstu prijedloga Europske komisije za novi višegodišnji zajednički proračun odnosi se na proces u kojem se smanjuje udio zajedničkih europskih politika koje se financiraju iz EU proračuna, a istodobno se povećava uloga države, tj. vlada u odlučivanju o korištenju tih sredstava.  U tom smislu, smanjenje za kohezijske i poljoprivredne politike oblik je renacionalizacije.

Naime, Komisija predlaže smanjenje sredstava za tradicionalne politike kao što su kohezijska politika i zajednička poljoprivredna politika. Budući da su to glavni instrumenti redistribucije prema manje razvijenim regijama, njihovo smanjivanje se shvaća kao oblik renacionalizacije – jer bi države same morale pokrivati veći dio tih troškova iz vlastitih proračuna. Razumije se, bogate države bi to lakše podnijele jer imaju više u nacionalnoj blagajni, a siromašnije teže. Međutim, postoje nove potrebe koje su se pojavile zadnjih desetak godina. Primjer su migracije ili zelena agenda. Te  nove potrebe nisu podložne tradicionalnom sustavu kohezijskih fondova, nego se upravljanje dijelom prebacuje na zemlje članice, ili se dodjeljuje prema konkretnim projektima, a ne automatizmima solidarnosti. Dakle, oko ovog pitanja, zastupnici sugeriraju da neće pristati na Komisijin prijedlog. Ali, veliko je pitanje hoće li moći preokrenuti postojeći trend.

Također, Europski parlament poručio je da su otvoreni za promjene, ali ne samo zato da se nešto zove promjena, nego ako je promjena korisna. Što se tiče veličine budžeta VFO-a, primjećuju da tih dva bilijuna (dva puta deset na 12-u) na papiru zvuči mnogo, ali nije u stvarnosti, jer je zapravo smanjeno zbog inflacije i zbog otplate instrumenta Next Generation. “Ni centa više ne dobivaju korisnici u ovom Prijedlogu”, zaključio je Siegfried Muresan, “ako se odbije inflacija i otplata”.Osim Suverenista, jednog Nijemca iz AfD-a, koji je sugeriao da se nada da će sve ionako propasti, svi su debatirali u tom tonu. Europski parlament mora odobriti prijedlog Komisije o zajedničkom proračunu. Ujedno, to je njegova najjača poluga moći. Karlo Ressler iz HDZ-a, tj. EPP-a rekao je da će prijedlog jako teško skupiti većinu.

Izvan Europskog parlamenta, reakcije po sektorima također su negativne, a najjača udruga poljoprivrednika, Copa-Cogeca, izdala je priopćenje u kojem kaže:„Raspuštanje dvaju stupova, odustajanje Komisije od  povijesne poljoprivredne politike, kako da to shvatimo osim da nas Komisija napušta, nezainteresirana i nema osjećaj za strateški prioritet  poljoprivrede i ruralne zajednice? Kako Europska komisija može očekivati da će je poljoprivredna zajednica i dalje čuti i vjerovati joj u nadolazećim godinama?

“Koje su glavne karakteristike europskog zajedničkog proračuna, opisano je na stranicama Europskog parlamenta: Višegodišnji financijski okvir (VFO) definira proračun Europske unije za razdoblje od najmanje pet godina, u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije. Cilj mu je osigurati predvidljivost prihoda i rashoda te usklađenost financiranja sa strateškim prioritetima EU-a i zajedničkim temama poput borbe protiv klimatskih promjena, sigurnosti i obrane, upravljanja migracijama i stvaranja radnih mjesta. Glavni ciljevi proračuna EU-a su poticanje gospodarskog rasta i jačanje solidarnosti diljem EU-a.Dugoročni proračun postavlja ograničenja iznosa koji EU može godišnje potrošiti u različitim područjima politika, obično u razdoblju od sedam godina. Postavlja maksimalnu razinu resursa („plafon“) za svaku glavnu kategoriju politike („naslov“) potrošnje EU za to razdoblje. VFO ne može imati deficit, i to je bitna razlika prema nacionalnim proračunima. Trenutni proračun EU-a za razdoblje 2021.-2027. iznosi ukupno 1,21 bilijun eura obveza (ono što se EU može obvezati potrošiti tijekom tog razdoblja, po cijenama iz 2018.). Proračun EU-a nadopunjuje nacionalne proračune i podržava inicijative koje se učinkovitije provode na razini EU-a, postižući ekonomije razmjera i izbjegavajući dupliciranje. Djeluje kao skup resursa za rješavanje zajedničkih tema i pružanje dodane vrijednosti na razini cijele EU-a. Sam proračun EU-a prvenstveno je usmjeren na ulaganja: oko 93% sredstava koristi građanima, regijama, gradovima, poljoprivrednicima, sveučilištima i poduzećima. Administrativni troškovi EU-a čine manje od 7% ukupnog proračuna EU-a. Kako bi se pravilno procijenili doprinosi država članica u odnosu na koristi, moraju se uzeti u obzir i prednosti jedinstvenog tržišta i schengenske zone te prilike koje stvara kohezijska politika. Podaci iz 2019. pokazuju da su koristi država članica EU-a od jedinstvenog tržišta bile šest puta veće od njihovih doprinosa. Prvi fond za reviziju na sredini razdoblja i oporavak .

Trenutni proračun EU-a pokriva razdoblje od 2021.-2027. godine.