Zbog visoke i nekonkurentne cijene električne energije europska kemijska industrija je u proteklih godinu dana zatvorila 101 industrijski pogon i ugasila 75 tisuća radnih mjesta.

Nisu, međutim, pod pritiskom samo kemičari: sličan obrazac iznuđenih gašenja, odgode ulaganja i preseljenja pogona zahvaća i ostale energetski intenzivne grane, od industrije čelika do cementa, aluminija i keramike.

Procjene ECB-a

“Europa gubi industrijske kapacitete brzinom kakvu nikada prije nismo vidjeli. Ovo nije privremeni pad, to je strukturni pomak konkurentnosti koji utječe na sve proizvodne sektore”, rekao je Markus Kamieth, izvršni direktor kemijskog diva BASF-a. Visoke cijene energije u Europi usporavaju energetski intenzivne industrije i Europska unija mora poduzeti hitne mjere kako bi smanjila troškove energije, zatražili su čelnici europskih industrijskih poduzeća nakon samita koji se održao sredinom veljače u Antwerpenu.

Procjene Europske središnje banke (ECB) pokazuju da bi trajno desetpostotno poskupljenje struje moglo izbrisati do dva posto radnih mjesta u energetski intenzivnoj proizvodnji. U sektoru usluga na svako izgubljeno industrijsko radno mjesto gasi se do pet radnih mjesta. Cijene koje su prije energetske krize 2022. iznosile oko 75 eura po megavatsatu sada prelaze sto eura, a u nekim su zemljama čak premašile 190 eura po megavatsatu, što je dvostruko više od razine od prije četiri godine, upozorili su ekonomisti ECB-a.

“Cijene električne energije u EU i dalje su više unutar Europe nego u konkurentskim zemljama. Troškovi ugljika jedinstveni su za Europu, a sustav je osmišljen tako da povećava troškove iz godine u godinu”, stoji u deklaraciji koju je potpisalo više od 100 čelnika poduzeća iz industrijskog sektora. Deklaracija je objavljena samo nekoliko tjedana prije najavljenih rasprava čelnika EU-a u ožujku. Prema najavama, EU je spremna revidirati sustav određivanja cijena električne energije u kojem je veleprodajna cijena struje i dalje snažno povezana s cijenom plina.

Nakon izmjena iz 2024., koje su već ublažile vezu između maloprodajnih cijena i fosilnih goriva, sada se otvara pitanje novih korekcija samog “merit order” sustava u kojem najskuplja aktivirana elektrana određuje cijenu za cijelo tržište. Predsjednica EK Ursula von der Leyen najavila je da će “donijeti različite opcije i nalaze o tome je li vrijeme da krenemo naprijed u dizajnu tržišta ili smo još uvijek dobri”, naglašavajući da zaključak još ne postoji, ali da pritisak industrije zahtijeva odgovore.

Ursula von der Leyen u Antwerpenu je otvoreno priznala da se energetski intenzivni sektori suočavaju s “visokim i nestabilnim” cijenama, ali podsjeća da “znamo razlog za to: plin diže cijene, obnovljivi izvori energije i nuklearna energija snižavaju cijene”.

Manje kaosa, više kontrole

Jedna mala promjena koja donosi veliku razliku u svakodnevnom radu

dugoročni rast

Brža logistika znači do 20 % bržu isporuku i veću lojalnost kupaca

Kao “dobru vijest” navodi činjenicu da EU ima potencijal smanjiti troškove ubrzanjem ulaganja u obnovljive izvore i prijenosnu mrežu. Sljedeći korak vidi u usmjeravanju “više prihoda ETS-a natrag u industriju”, uz argument da “ti resursi dolaze iz industrije i moraju se ponovno uložiti u industriju”, s obzirom na to da su emisije od 2005. do danas smanjene za 39 posto, uz više od 260 milijardi eura prikupljenih prihoda.

Hrvatska industrija u ovu raspravu ulazi sa startnom nepovoljnijom pozicijom: prema procjenama HUP-a, domaće tvrtke plaćaju oko 18 posto višu cijenu električne energije od prosjeka EU-a, odnosno 23 posto više od zemalja srednje i istočne Europe. Glavni ekonomist HUP- a Hrvoje Stojić podsjeća da električna energija čini gotovo 26 posto finalne potrošnje energenata i drugi je najvažniji energent nakon plina, pa razlike u jediničnoj cijeni izravno “utječu na trošak proizvodnje, profitabilnost i investicijske odluke”, odnosno na samu konkurentnost.​

Osim toga, Hrvatska, za razliku od nekih država članica, nema razrađene mehanizme stabilizacije cijene električne energije pa HUP predlaže paralelni pristup: jačanje dugoročnog ugovaranja i fleksibilnosti, razvoj pohrane, optimizaciju mrežarina i parafiskalnih nameta te uvođenje kompenzacija neizravnih CO2 troškova kroz ETS i CISAF okvire.

Predsjednik Europskog vijeća António Costa upozorava da je problem cijena energije “složeniji nego što se čini”, posebno u kontekstu sve češćih negativnih cijena kada ponuda nadmašuje potražnju, a proizvođači praktički plaćaju da bi predali struju u mrežu. Podsjeća da su interkonekcije ključne za jedinstveno tržište i zajedničku sigurnost, ali primjećuje i paradoks: u nekim slučajevima izvoz jeftinije energije može povisiti cijene na izvoznom tržištu.

Costa najavljuje da će države članice u ožujku pokušati izaći iz “ideološke rasprave” i prijeći na “tehničku i pragmatičniju raspravu”, uključujući ideju litavskog predsjednika da se buduće koristi jeftine obnovljive energije “monetiziraju unaprijed”, a vrate kasnije kada čiste energije bude u izobilju.

Fleksibilnost i dugoročni ugovori

Fenomen negativnih cijena na veleprodajnim tržištima postao je sve češći kako raste udio vjetra i sunca, a mreža i potražnja ostaju nefleksibilne. Predstavnici sektora čiste energije naglašavaju da su negativne cijene “jasan signal” da Europa mora ubrzati razvoj skladištenja i fleksibilne potražnje.

Glavna izvršna direktorica udruge WindEuropea Tinne Van der Straeten ističe da rješenje leži u “više sustava skladištenja, ali i upravljanju potražnjom” kako bi energetski intenzivne tvrtke bile spremnije raditi kad su cijene niske. Catarina Augusto iz SolarPower Europe predlaže deseterostruko povećanje baterijskih kapaciteta do 2030. te “pristup koji fleksibilnost stavlja na prvo mjesto u planiranju mreže”.

Za industriju to znači da će borba protiv visokih cijena sve više ovisiti o mogućnosti da prilagođava potrošnju, sklapa dugoročne ugovore i koristi skladištenje, a ne samo o jednokratnim intervencijama u cijene. U tom smjeru idu i instrumenti poput ugovora za razliku (CfD) i dugoročnih ugovora o otkupu električne energije (PPA), koje EU sve snažnije promovira kao dopunu klasičnom sustavu, s ciljem da se dijelom odvoji cijena za krajnje potrošače od plinskih skokova.