Francuski predsjednik Emmanuel Macron suočava se s još jednom velikom političkom glavoboljom zbog šokantne ostavke premijera Sébastiena Lecornua – nakon samo 27 dana na dužnosti. Bivši ministar obrane i dugogodišnji Macronov saveznik podnio je ostavku u ponedjeljak prije nego što je uopće iznio planove svoje mlade vlade, rekavši da nije u stanju voditi manjinsku vladu desnog centra nakon što su razgovori sa suparničkim strankama signalizirali da nisu spremni na kompromis o proračunskim i političkim zahtjevima. Kriza u kojoj se Francuska nalazi uglavnom je Macronovo “maslo”. Predsjednik je prošle godine samouvjereno raspustio parlament kako bi unio “jasnoću” u podijeljenu francusku Nacionalnu skupštinu. Izbori koji su uslijedili donijeli su sve samo ne to, s time da su i desnica i ljevica pobijedile u uzastopnim krugovima glasovanja, što je dovelo do borbe za moć i političke blokade koja traje od tada. Macron, ne želeći prepustiti vodstvo vlade nijednoj strani, umjesto toga je imenovao lojaliste da vode manjinske vlade, ali oni su se pokazali ranjivima na prijedloge za izglasavanje nepovjerenja suparničkih stranaka.
Što slijedi
Lecornuova kratkotrajna vlada bila je treća koja je propala nakon nesretnih administracija Michela Barniera i Francoisa Bayroua. Zajedničko im je da su se sve borile postići dogovore s drugim strankama o državnom proračunu, a posebno o smanjenju potrošnje i povećanju poreza koji se smatraju nužnima za obuzdavanje francuskog proračunskog deficita od 5,8 posto BDP-a u 2024. godini. Macron se sada suočava s nezavidnim zadatkom odlučivanja što će dalje – bez ikakve opcije koja bi vjerojatno bila privlačna predsjedniku koji je više puta rekao da neće dati ostavku – a to su prijevremeni predsjednički izbori. Redovni bi se trebali održati tek 2027. Mogao bi izabrati novog premijera – šestog u Francuskoj u manje od dvije godine – ali odabir nekoga tko nije iz njegova vlastitog političkog kruga bio bi neugodan i za Macrona, koji je u posljednjoj godini više puta birao lojaliste za vođenje vlade. Ili – može raspustiti parlament i održati nove parlamentarne izbore. Ni ta opcija neće biti privlačna jer antiimigrantska stranka Nacionalni skup Marine Le Pen trenutačno vodi u anketama birača, s oko 32 posto glasova u usporedbi s 25 posto glasova koje drži ljevičarski savez, Nova narodna fronta. Analitičari kažu da se Macron vjerojatno neće odlučiti dati ostavku.
“Preopasno je za njega da učini pravu stvar i naravno da nije voljan odstupiti s vlasti”, rekao je za CNBC Douglas Yates, profesor političkih znanosti na INSEAD-u. “Jedino što danas mogu reći sa sigurnošću je da Macron neće objaviti vlastitu ostavku i stoga se čini da bi bilo najlakše imenovati drugog premijera, što on i čini kao što ja mijenjam majice, a ako novi premijer ne izdrži dugo, mogao bi imenovati drugog, a to bi značilo iskoristiti svoju institucionalnu prednost.” Yates ne vjeruje da će Macron raspisati nove izbore “jer je posljednji put kad je to učinio bilo tako katastrofalno” i sve nove ankete ponovno bi odražavale polariziranu prirodu politike u Francuskoj, s ponorom između krajnje lijevih i krajnje desnih birača.
“Ljudi bi napustili njegovu stranku i glasali srcem, bilo lijevo ili desno”, dodao je Yates.
Nevolje s deficitom
Nagađa se da bi se Macron mogao odvažiti i nominirati premijera koji nije saveznik iz vlastitoga centrističkog političkog dvorišta, s mogućnošću izbora iz lijevocentrističke Socijalističke stranke. Male su šanse da bi se odlučio za kandidata iz krajnje lijeve stranke Francuska nepokorena ili krajnje desne stranke Nacionalni skup, a obje su stranke u ponedjeljak pozvale na njegovu smjenu. “Do sada je svaki put izabrao pogrešnu osobu, a odabirom ljudi iz centra izgubio je simpatije i na ljevici i na desnici”, kaže Yates. “Mislim da bi bolje prošao kada bi dao malo svježeg mesa lijevom centru koji bi mu mogao pomoći u formiranju vlade i eventualno izbjeći glasovanje o nepovjerenju, pa mislim da bi socijalist vjerojatno bio najprihvatljiviji, ili čak jedan od kandidata Zelenih”, zaključio je.
Dok se politička paraliza u Parizu nastavlja, proračun za 2026. ostaje neizvjestan, a ekonomisti kažu da je sve vjerojatnije da će se ovogodišnji proračun uvrstiti u sljedeću godinu kao privremena mjera. Yacine Rouimi iz Deutsche Banka izjavio je da bi, ako vlada propadne, kao što se sada dogodilo, Francuska vjerojatno djelovala prema posebnom zakonu, “održavajući potrošnju blizu okvira za 2025., s deficitom koji bi se spustio na oko 5 do 5,4 posto BDP-a”. “Nije nemoguće da ćemo uskoro vidjeti nove izbore”, dodao je Rouimi.
Sve se svodi na novac i golem teret francuskog duga. U apsolutnim iznosima, nijedna zemlja EU-a nije zaduženija od Francuske. Državni se dug popeo na oko 3,35 bilijuna eura – oko 113 posto bruto domaćeg proizvoda (BDP), a očekuje se da će do 2030. porasti na 125 posto. Omjer francuskog duga prema BDP-u toliko je visok da ga u Europskoj uniji nadmašuju samo Grčka i Italija. S proračunskim deficitom od 5,4 do 5,8 posto ove godine, Pariz također bilježi najveći proračunski manjak od svih 27 članica EU-a. Kako bi se ispunio cilj EU-a o smanjenju deficita na tri posto, drastične mjere štednje su neizbježne. No, budući da su rezovi trenutačno politički neizvedivi, financijska tržišta reagirala su višim kamatama na francuske obveznice. Dok je kamata na njemačke obveznice oko 2,7 posto, francuska vlada mora plaćati gotovo 3,5 posto kamata na svoj dug.
Trebamo li se, dakle, brinuti za stabilnost eura ako financije druge po veličini ekonomije europodručja izmaknu kontroli? “Da, trebamo. Europodručje trenutačno nije stabilno”, kaže za Deutsche Welle Friedrich Heinemann, ekonomist iz Leibnizova centra za europska ekonomska istraživanja u Mannheimu. “Moramo se zapitati kamo sve to vodi, ako se jedna velika zemlja poput Francuske, koja je posljednjih godina bilježila stalni rast omjera duga prema BDP-u, sada suočava i s političkom destabilizacijom.”
I druge velike ekonomije gomilaju rekordno visoke dugove i moraju prikupiti milijarde na tržištima kapitala. Ove jeseni, primjerice, Njemačka, Japan i SAD morat će izdati nove državne obveznice kako bi financirali svoje rashode – a to je jedan od ključnih razloga što globalna tržišta obveznica ostaju pod pritiskom. Jedini razlog zbog kojeg tržišta nisu još uznemirenija, odnosno što kamate na francuske obveznice ne rastu još više, je nada da će Europska središnja banka (ECB) uskočiti i otkupiti francuske obveznice kako bi smirila tržište. Ali, ta nada može biti varljiva jer ECB mora paziti da ne ugrozi vlastiti kredibilitet, smatra Heinemann. Francuska godišnje troši 67 milijardi eura samo na kamate. Istodobno je pod pritiskom jer se obvezala postupno smanjivati deficit u skladu s pravilima EU-a.
Političko samoubojstvo
U Bruxellesu neki diplomati EU-a već privatno pišu Macronovu političku osmrtnicu. Nakon što je došao na vlast 2017. i razbio okove francuske politike, rekli su, on se sada čini kao vođa koji je bio “dimna zavjesa bez stvarnog sadržaja” i čiji utjecaj u Bruxellesu brzo blijedi. Drugi diplomat EU-a govorio je o Macronovu “naslijeđu” kao moćnog mislioca koji je generirao mnoge ideje za poticanje promjena u Europi i uvjerio druge čelnike da prihvate neke od njih. Koncept “strateške autonomije” – koja čini EU samodostatnijom ekonomski i obrambeno – rođen je prije mnogo godina u Parizu, primijetio je diplomat. S obzirom na to da predsjednik Trump sada udaljava SAD od Europe, ta je ideja u Bruxellesu sazrela. “Malo je čelnika spremno i sposobno razmišljati pet ili čak dvije godine unaprijed. Bio je tako dobar u tome”, rekao je Politicu diplomat pod uvjetom anonimnosti.
Macron, naravno, može ostati na dužnosti do 2027. No, ako ostane, previranja u Parizu znače da će francuski utjecaj na rasprave i razvoj politika EU vjerojatno biti smanjen. Rasprave među ministrima financija o proračunu EU-a Francuskoj bi, na primjer, bilo puno lakše oblikovati ako bi dosljedno slala istog ministra na sastanke s njihovim kolegama u Bruxellesu, rekao je diplomat. Međutim, ponovljene kadrovske promjene u Parizu znatno otežavaju francuskom stavu da ostane dominantan.
S druge strane, prijevremeni izbori mogli bi ugroziti sljedeći dugoročni proračun EU-a. Nacionalne vlade koje raspravljaju o proračunu postavile su neformalni rok za postizanje dogovora prije francuskih izbora 2027., s obzirom na opasnost da bi Le Pen mogla politizirati i na kraju poremetiti raspravu, rekao je citirani dužnosnik vlade eurozone.
Macron je bio ključan u europskim naporima da podrže Ukrajinu i sam kontinent protiv Rusije, kako potičući kolege čelnike da učine više da bi Europu opremili vlastitim vojnim sposobnostima, tako i koordinirajući sa saveznicima. Njegova zajednička inicijativa s britanskim premijerom Keirom Starmerom za okupljanje “koalicije voljnih” ostaje jedina opcija kada je u pitanju podrška bilo kakvom eventualnom mirovnom sporazumu u Ukrajini. “Nije dobro za EU ako je jedna od najvećih država članica u previranjima, posebno u trenutačnoj sigurnosnoj situaciji”, rekao je isti dužnosnik eurozone.
Pitanje proračuna
Snažan “francusko-njemački motor” – s moćnim čelnicima koji rade zajedno u Parizu i Berlinu – konvencionalno se smatra ključnim za jačanje i učinkovitost EU-a. Macronove muke to znatno otežavaju, čak i s novim vođom u Njemačkoj, Friedrichom Merzom, kojeg u Bruxellesu smatraju daleko dinamičnijim od svog prethodnika. Zasad je Francuska pod privremenom upravom. Nova vlada sada će morati izraditi i braniti novi zakon o financijama u parlamentu. Prema francuskom zakonu, prijedlog bi trebao biti podnesen do 13. listopada kako bi se omogućila rasprava i ustavna revizija. No, taj je rok nemoguće ispuniti, čak i ako se brzo imenuje novi premijer jer bi priprema revidiranog proračuna trajala tjednima. Parlament bi mogao glasati samo o prihodnom dijelu proračuna, osiguravajući da država može nastaviti prikupljati poreze.
Druga rezervna mjera bila bi donošenje “posebnog zakona” kojim se privremeno produljuje proračun iz prethodne godine, što se i dogodilo 2025. godine. To bi državi omogućilo da nastavi financirati javne usluge dok se politički pregovori odugovlače. No, to svakako nije rješenje za francuske strukturne probleme….
