I dok se gotovo cijela Europa trese pod inflacijom i podivljalim cijenama struje, kruha ili povrća, Švicarci uživaju. Iako se stopa inflacije ondje ponešto drukčije računa, u lipnju je bila ispod 3,2%, dok je u Eurozoni bila 8,6%. Dio razloga je jak tečaj franka u odnosu na euro i dok je tako, “uvezena dobra našim su potrošačima jeftinija”, kažu s ciriškog Sveučilišta ETH. No, taj efekt objašnjava najviše jedan postotak razlike. U kriznim vremenima, kad cijene u svijetu divljaju, Švicarci profitiraju od visokih uvoznih carina na hranu i poljoprivredne proizvode te od kontroliranih cijena nafte i plina. U SAD-u i Europi cijene hrane u prosjeku su rasle 10%. U Švicarskoj miruju. “Razlog tome su protekcionističke mjere koje cijenu hrane u Švicarskoj čine imunom na svjetska događanja.”, kaže Maxime Botteron, analitičar banke Credit Suisse. Zahvaljujući njima domaći proizvođači žitarica, voća i povrća zaštićeni su od strane konkurencije. U vremenima bez krize, doduše, Švicarci plaćaju visoku cijenu takve politike stabilnosti jer u normalnim okolnostima ono što u susjednoj zemlji košta 10 eura – u Švicarskoj košta 18 eura!

Švicarce dodatno imunima čini gotovo potpuna neovisnost o ruskim energentima jer država potrebu za strujom skoro sasvim pokriva vodom i atomskom energijom. Potreba za uvozom postojim samo zimi i tada se europske cijene mogu odraziti, ali ni to potrošači neće osjetiti jer se cijena struje ionako određuje na godišnjoj razini. Uza sve to, potrošačka košara Švicaraca značajno se razlikuje od one u Njemačkoj ili SAD-u gdje, primjerice, nafta, plin i struja čine 10% kućnog proračuna. U Švicarskoj samo 5%. Isto je i sa hranom koja čini 11,5% potrošačke košarice prosječnog Švicarca (u eurozoni 15%). “Što je društvo bogatije, to na hranu manje troši”, kažu ekonomisti.