Imali su dvadesetak prodajnih centara – šest tvrtki u Hrvatskoj, pet u inozemstvu – 500 tegljača, hotel, zlatne i platinaste kreditne kartice pa su u svakom trenu mogli “plastikom” kupiti automobil ili kuću. Za razna su otvaranja trgovačkih centara, sajmove i fešte ispekli barem 20 volova i stado janjaca. Na 11 rali livade uz njihovo imanje devedesetih se helikopterom spustio Ante Todorić, piše Večernji list.

Još do prije petnaestak godina bili su među 20 najbogatijih ljudi u zemlji, uspjevši se obogatiti bez pretvorbe i privatizacije. 
Danas pola njegove mirovine uzme država, a pola – 3600 kuna – može potrošiti. Ona pak za posao komercijalista u sinovoj tvrtki prima minimalac od kojeg trećinu i ne vidi i na zaštićeni račun joj svaki mjesec sjedne 2200 kuna.

Višnju i Zdravka Peveca sustigla je ona kletva “Dabogda imao pa nemao”. Jer od nekadašnje imovine koju su imali, a oboje su podrijetlom iz imućnih obitelji, nije im ostalo baš ništa, pa Zdravko Pevec danas vozi punčev 17 godina star Mercedes S.


– Da imam bicikl, i njega bi mi uzeli – kaže Zdravko Pevec. 
Pedesetsedmogodišnji Zdravko, nekoć uspješni poduzetnik i vlasnik prvog hrvatskog trgovačkog lanca, narodnog dućana u kojem su povoljnije no drugdje kupci mogli doći do štednjaka, perilica, hladnjaka…, danas je prokurist u sinovoj tvrtki Pevec oprema, za što ne prima ni kune naknade jer ima mirovinu.

Cijeli članak pročitajte u Večernjem listu.