U Hrvatskoj 1. srpnja stupa na snagu obveza odvajanja otpada za kućanstva, što će donijeti velike promjene u sustavu zbrinjavanja otpada.

Za provedbu novoga sustava zaduženi su gradovi i općine, a još se nitko ne usuđuje procjenjivati kako će to u realnosti zaživjeti i, ono što je još bitnije, koliko će to stajati. Ako se zna da mnoge jedince lokalne samouprave ni danas, kad je skupno zbrinjavanje otpada relativno jednostavno, ne mogu osigurati minimalne standarde za svoje deponije, opravdana je bojazan što će se tek događati od srpnja. Odlaganje je trenutačno najjeftiniji i najneprihvatljiviji način zbrinjavanja otpada jer svaka tona koja završi na odlagalištu nije završila u sustavu u kojem  posluju tvrtke za reciklažu i obradu otpada. Zato Ministarstvo zaštite okoliša želi usmjeriti te tokove s odlagališta tamo gdje već postoje radna mjesta i potencijali za njihovo otvaranje.

U Ministarstvu procjenjuju kako bi se u idućih pet godina broj zaposlenih u sektoru gospodarenja otpadom mogao udvostručiti, sa sadašnjih 6000 na gotovo 12 tisuća ljudi. Jedna od tvrtki koja planira uzeti svoj dio kolača na novootvorenom tržištu zagrebački je STP, koji je već uvelike prisutan u cijeloj Hrvatskoj sa svojim naprednim sustavima zbrinjavanja otpada. Kako objašnjava Marko Brnčić, direktor STP-a, njihova rješenja temelje se na finskom sustavu Molok te na tehnologiji njemačkog Schäfera. Naime, s novim sustavom odvajanja otpada tehnički bi svako kućanstvo moralo ispred svojih vrata, umjesto dosadašnje jedne, imati pet kanti za smeće, i to za papir, platisku, staklo, biootpad te za ostali komunalni otpad. I na ulicama bi umjesto jednog kontenjera za komunalni otpad trebalo biti njih pet.

Teško je i zamisliti kako će izgledati ulice na kojima će biti pet puta više kanti i kontenjera za smeće, posebice u velikim gradovima i turističkim mjestima. Stoga su nužni inteligentni sustavi kontenjera koji se ukapaju u zemlju, ili se putem pontona stavljaju u more. U svijetu postoji cijeli niz sličnih sustava, no Molok je, kako objašnjava Brnčić, posebno zanimljiv zbog svoje skandinavske jednostavnosti i niske cijene postavljanja i održavanja. Zasad su STP-ov model ugradili u Velikoj Gorici, Koprivnici i Čakovcu te u nizu turističkih destinacija poput Makarske, Crikvenice, Novalje, Pule, Bola i Tisnog. Molok je pokusno postavljen i u zagrebački Ban centar, a još se pregovara o mogućnosti veće suradnje s Čistoćom.

Osim velikih kontenjera, postavlja se i pitanje higijene kanta za smeće, posebice onih "smeđih", u koje će se odlagati biootpad. Većina proizvođača radi klasične plastične kante obojene u smeđe. No, tvrtke poput Schäfera primjenjuju antimikrobni Compolux koji je sa nijansu skuplji od običnih kanti, a njegov sastav sprječava nastajanje bakterija i smrada koji se zbog njih širi te je zbog toga jeftinije njihovo održavanje i životni vijek, kaže Brnčić. 

Novac iz Europske unije

Do 2018. godine cjelovit sustav

Hrvatska do kraja 2018. mora uvesti cjelovit sustav gospodarenja otpadom, što znači uvođenje primarne selekcije, sanaciju i usklađenje svih postojećih odlagališta otpada i zatvaranje neusklađenih te gradnju centara za gospodarenje otpadom. Samo za projekte gospodarenja otpadom iz strukturnih fondova EU do 2020. imat ćemo 4,5 milijardi kuna. Cjelovit sustav gospodarenja otpadom cirkularan je: temelji se na tome da otpad jedne industrije postane sirovina druge, da se proizvodi ponovno koriste ili recikliraju, čime se potiču gospodarske aktivnosti i štede resursi.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’