Industrija pića i napitaka mogla bi ostvariti uštede od 193 milijuna kuna u 2011. kroz promjene u sustavu gospodarenja otpadom, a da pritom ne budu ugroženi ničiji interesi kao ni ispunjavanje okvirnih ciljeva direktive EU o otpadu. Pojedinosti u vezi s rasterećenjem bit će uskoro predstavljene Branku Bačiću, novome ministru zaštite okoliša, no doznajemo da će tvrtke zatražiti da država smanji povratnu naknadu od 0,50 na najviše 0,30 kuna po boci. To bi gospodarstvu donijelo rasterećenje od 145 milijuna kuna.

Netransparentan sustav
Predstavnici proizvodača i uvoznika tražit će od države da se odrekne poticajne naknade, čime bi gospodarstvo uštedjelo još 32 mil. kuna. Tvrde da je ta naknada besmislena jer je ambalaža koja je stavljena na tržište preko povratne naknade od 0,50 kuna prikupljena. Treći je zahtjev ukidanje naknade zbrinjavanja po jedinici proizvoda u višeslojnoj kartonskoj ambalaži, a donio bi rasterećenje od 16 mil. kuna. Koplja će se lomiti oko svega, a mnoge zanima što će ministar reći na temeljni prigovor da EU ne poznaje sustav u kojem cjelokupnim zbrinjavanjem ambalažnog otpada gospodari državni fond. Takav je način nedovoljno transparentan, a gospodarstvo, trgovina i potrošači nemaju uvida ni mogućnosti kontrole. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu stavlja Fond za zaštitu okoliša (FZOEU) u ulogu monopolista, što je suprotno praksi tržišne ekonomije, tvrde. Postalo je jasno da je gospodarstvo uplaćivalo visoku povratnu naknadu, a novac se odlijevao u privatne džepove. To je moguće spriječiti ako bi povratna naknada postala manje primamljiva. Zanimljivo je da ni država ni Fond od nje nemaju neposredne koristi, a da podaci Fonda od siječnja 2006. do prosinca 2009. svjedoče o devijacijama sustava, pa i mogućem kriminalu, dok je gospodarstvo moralo izdašno financirati sustav koji se nije razvijao u svim segmentima. U četiri godine proizvođači i uvoznici pića i napitaka stavili su na tržište oko 2981 milijardu boca za koje su platili naknade. Fond je prikupio 3704 milijarde boca. Za razliku od 723 mil. boca (uvezene i boce s deponija, fiktivno vraćanje, izrada boca radi dobivanja povratne naknade) isplatio je potrošačima 361,5 milijuna na ime povratne naknade, a trgovini 108,45 milijuna kuna. Pribroje li se tome i troškovi za skupljenje, prijevoz, troškove centara za gospodarenje ambalažnim otpadom, dolazi se do gubitka Fonda od 694 mil. kuna. Posljednji podatak Fonda za 2009. govori da su tvrtke plasirale na tržište 728,320.062 ambalažne jedinice u sustavu povratne naknade, pa kad bi se snizio njezin iznos za 0,20 kuna, gospodarstvo bi lakše disalo.

Bez novih ulaganja
Dosad to MZOPUG nije dopuštao, nego je branio iznos povratne naknade od 0,50 kuna po boci, ističući da potiče građane na odvojeno prikupljenje ambalažnog otpada te da utječe na smanjenje količine odloženog otpada na odlagalištima. Negiralo je pritom dosadašnja istraživanja jer idu u prilog zahtjevu gospodarstva, a pokazala su da se 50 posto ambalaže koja je u sustavu povratne naknade prikuplja iz kontejnera. To potvrđuje i tezu da bi osobe koje skupljaju takvu ambalažu i dalje je skupljale jer im za nju isplaćen novac služi za pokrivanje životnih troškova. U odnosu pak na sve proizvode koji dolaze u višeslojnoj kartonskoj ambalaži (mlijeko, sokovi, vina, deterdženti) gospodarstvenici traže da se naknada zbrinjavanja naplaćuje prema težini ambalažnog materijala u iznosu od 600 kuna po toni. Dosad je Fond od toga imao svega 7 mil. kuna rashoda, a veliku neto dobit nije ulagao u razvoj tog sustava.

Naknada

Ušteda 16 milijuna kuna
Sada za deterdžente naknada iznosi 750 kuna po toni, za mlijeko 1150 kuna po toni, a za pića 4100 kuna po toni. Jedinstvena naknada od 600 kuna po toni omogućila bi pokriće troškova skupljačima kao i razvoj sustava. Za oko 10.500 tona te ambalaže plasirane godišnje 2011. platili bi 6,3, a ne oko 23 milijuna kuna.