U nastojanju da uvede više reda i smanji rad na crno država je kroz poseban zakon o suzbijanju neprijavljenog rada, uz standardne kazne, uvela i dodatan “alat”, objavu tzv. crne liste poslodavaca, kod kojih inspektori zateknu nezakonito zaposlene radnike. Taj je zakon donesen potkraj 2022. i u primjeni je formalno od 2023., no u stvarnosti se, u dijelu crne liste, tek počinje vidjeti, jer je zbog kašnjenja pravilnika po kojem će se ona raditi, sama objava imena poslodavaca prikovanih na “stup srama” zaživjela tek prije devet mjeseci.

Listu objavljuje i ažurira nadležno Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a prema zadnjim podacima, na njoj se do sada našlo 576 tvrtki. I to ne samo mikro i malih poduzetnika, koji uglavnom dominiraju, ima na listi i velikih, poznatih poduzeća kod kojih su inspektori zatekli neprijavljene radnike. S liste je u međuvremenu i pobrisan jedan manji broj tvrtki, uglavnom zbog likvidacije i brisanja iz sudskog registra, što je, primjerice, bio slučaj s prvom tvrtkom koja je prošle godine u travnju bila upisana u ovu evidenciju.

Radilo se o šibenskom autoprijevozniku tvrtki Tabak d.o.o., čije je mjesto na čelu liste preuzeo Bau kontakt, također tvrtka iz Šibenika, koja se bavi cateringom. Prema podacima portala Poslovna.hr, ta tvrtka proteklih godinu dana nije imala blokada računa, uredno isplaćuje plaće i nema poreznog duga.

Najvećim dijelom na crnoj listi su tvrtke iz dva sektora, turističkog – iz kojeg dolazi gotovo 250 poduzeća i obrta – te građevinskog, kojemu pripada više od 130 poduzetnika na listi. Iz redova onih koji se bave nekim oblikom proizvodnje inspektori su na nepopularnu listu upisali 50-ak poduzetnika, iz sektora trgovine njih 25, a na toj razini je i broj poduzetnika koji se bave prijevozom.

Na listi su zastupljene doista sve djelatnosti, od igara na sreću, konzaltinga, knjigovodstvenih servisa, arhitektonskih ureda do organiziranja vjenčanja, čišćenja, staračkih domova, poljoprivrede… U oko upada prilično velik broj poduzeća registriranih za obavljanje poslova posredovanja u zapošljavanju, privremenog zapošljavanja i ustupanja radnika. Takvih je tvrtki na crnoj listi čak 12. Neke od njih imaju i veći broj zaposlenih ili, pak, sestrinske tvrtke koje se bave istim poslovima. Na popisu su se iz te niše našli Getworker iz Ivanca, AB Support iz Zagreba, Zaposli stranca iz Sesveta, odakle dolazi još i Gentlemens Club, iz Vukovara je na listi Uniwork, s područja Delnica tvrtka Adriatic Global Talents, iz Virovitice In work, dok većina poduzetnika iz ove djelatnosti sjedište ima u Zagrebu: Vivesco, Ventus, Apex Limited, Pulito usluge i Rajić usluge.

Bez utvrđene krivnje

Značajna prisutnost tvrtki specijaliziranih za te poslove ne čudi jer i generalno njihov broj posljednjih godina ekspanzivno raste zbog velike potražnje hrvatskih poslodavaca za radnicima i potrebi “uvoza” stranih radnika. Smatra ga se i jednim od razloga zašto se zakonodavac odlučio za ovaj oblik označavanja poslodavaca. Ukidanje strogog kvotnog sustava i otvaranje tržišta za zapošljavanje radnika iz tzv. trećih zemalja, provođeno je, kako se pokazalo, stihijski i povlači potrebu kontinuiranog popravljanja i jače kontrole uvjeta za zapošljavanje stranaca, od provjere njihovih kvalifikacija i zdravstvenih pregleda do postavljanja strožih uvjeta za prihvat radnika, troškove rada i osiguran smještaj za koje se trebaju pobrinuti poslodavci.

Baš u zapošljavanju stranaca poslodavci u praksi i najkonkretnije osjećaju ovaj oblik (evidencijskog) kažnjavanja jer, držeći se zakonske regulative kojom je ono uređeno, Ministarstvo unutarnjih poslova tvrtkama koje se nalaze na listi Ministarstva rada u pravilu ne izdaje dozvole.

Industrija ljepote

Ljepota koja pokreće gospodarstvo: industrija vrijedna stotine milijardi eura i tri milijuna radnih mjesta

Financijska pismenost

Financijska pismenost: Znanje koje stvara sigurnu budućnost

Na slabost koja se u tom dijelu pojavljuje za same poslodavce ukazao je ovih dana i odvjetnik Stjepan Lović. Naime, zakonom o strancima propisano je da MUP može odbiti zahtjev poslodavca za izdavanje ili produljenje dozvola za rad i boravak u slučaju ako je poslodavac na popisu za neprijavljeni rad, no u praksi se pokazalo da se u MUP-u pojam “može” pretvorio u “mora”. A na takvo rješenje, ukazuje Lović, poslodavci ne mogu ponijeti žalbu, već mogu samo pokrenuti upravni spor.

Za Lovića je sporno već i to što se u startu uvrštenje na crnu listu Ministarstva rada provodi bez prethodno utvrđene krivnje ili odgovornosti za kršenje zakona, nego se ono provodi samo na temelju zapisnika inspektora koji je obavio nadzor. S druge strane, brisanje iz evidencije može uslijediti tek kada poduzetnik dostavi Ministarstvu rada pravomoćnu odluku suda, kojom je utvrđeno da nije prekršio propise u području prijavljivanja rada, što su postupci koji u pravilu znaju potrajati. Drugim riječima, poslodavac ima vezane ruke i sve dok postupak pravomoćno ne okonča i dokaže da je “čist” ne može pronalazak radnika rješavati s tržišta trećih zemalja, što će u poslovanju većine u gospodarstvu, a posebice u djelatnostima graditeljstva i turizma u kojima je posebno izražen nedostatak kadrova na domaćem tržištu, biti velik izazov.

Na listi šest godina

S druge strane, poslodavci na crnoj listi ostaju šest godina nakon upisa, osim ako u međuvremenu pravomoćno ne ospore rješenje inspektora. Sam upis, inače, provodi se u roku od osam dana od obavljenog nadzora. Poslodavci koji se nalaze na listi u pojedinačnim razgovorima u pravilu će reći da su se na listi našli greškom, no o detaljima za javnost nerado govore.

Tako i u najvećem poduzeću koje je uvršteno na ovu listu, našičkom proizvođaču građevinskog materijala Nexe, koji prema posljednjim podacima zapošljava oko 600 radnika, kratko odgovaraju: “S obzirom da je postupak osporavanja neprijavljenog rada u tijeku, u ovom trenutku ne bismo voljeli iznositi više informacija”.

Na razumijevanje pozivaju i drugi poduzetnici s liste, na kojoj se uz gro mikro i malih poduzetnika nalaze i srednje velike i poznate tvrtke poput crikveničkog hotelskog društva Jadran, vodičkog Hotela Imperial, zagrebačkog specijalca Beton-Lučko, Termi Tuhelj, tvrtke Metis u vlasništvu zagrebačkog CIOS-a u Kukuljanovu. No, nisu “označene” samo privatne tvrtke zbog mogućih nezakonitosti u zapošljavanju, jer su inspektori evidentirali i nepravilnosti u nekim državnim institucijama, konkretno u Domu zdravlja Ličko-senjske županije. Na listi je u Hrvatskoj završila i jedna tvrtka sa sjedištem u drugoj zemlji, konkretno slovenska Berisha Argjent iz Kopra, koja posluje na hrvatskom području na raznim građevinskim poslovima.

Popunjenosti liste pridonijeli su poduzetnici iz svih područja Hrvatske, no nešto je izraženije prisutan priobalni dio te istok Hrvatske, a zanimljivo je da, s obzirom na brojnost i razvijenost poduzetništva na njihovom području, Grad Zagreb sa svojim prstenom, Zagrebačkom županijom, nije razmjerno zastupljen. Na tom području, naime, sjedište ima 78 tvrtki, dok primjerice iz puno manje Istre dolazi 64 poslodavac na listi.

Nemali broj tvrtki koje su “upale” na popis nalazi se u teškoćama ili pred gašenjem. Na oglasnim pločama sudova, što po pokrenutim stečajnim postupcima ili pokušajima nagodbe s vjerovnicima, nalaze se slučajevi 23 poduzetnika, a nemali dio, oko 70 tvrtki, ima probleme s likvidnošću i blokirane račune, neki od njih već poduže vrijeme.

U Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) samu praksu crne liste i suzbijanja nezakonitog zapošljavanja podupiru, pogotovo stoga što se radi o obliku nelojalne konkurencije onima koji se strogo pridržavaju zakona. Problem, međutim, prepoznaju u činjenici da se trenutačno jednako tretiraju i ona poduzeća koja redovito posluju u skladu s propisima i ona koji su tzv. serijski prekršitelji.

“U jednaku poziciju su stavljeni oni koji to čine namjerno, sustavno, gotovo kao poslovni model, i oni kod kojih se zbog veličine sustava ili složenosti poslovanja može dogoditi pogreška te takve pogreške odmah ispravljaju”, kažu u HUP-u. Slažu se oko potrebe povećanja pravne sigurnosti zbog izostanka sudske kontrole prije nego se provede objava “osumnjičenog” poslodavca na crnoj listi. Na listi, k tomu, nije niti naznačeno da je pokrenut postupak pravne zaštite na sudu, što u jednak položaj stavlja sve, pa poslodavci upozoravaju kako je posrijedi kršenje pravne sigurnosti i pretpostavke nedužnosti osigurane Prekršajnim zakonom.

Ništa od bijele liste

“Time se u slučaju pogrešne odluke ili procjene inspektora poslodavce unaprijed stigmatizira kao ‘prekršitelje’, javno izlaže reputacijskoj šteti i nastaju im nepovratne posljedice za poslovanje, ugled i konkurentnost”, argumentiraju u HUP-u. Osim toga, problemom ovog zakonskog rješenja smatraju i to što se njime ne osvrće na izvore rada na crno.

“Prema iskustvima s terena to su veliko porezno opterećenje rada u odnosu na druge izvore prihoda (npr. prošlogodišnje ukidanje oslobođenja uplate zdravstvenog doprinosa za mlade zaposlenike do 30 godina čime je trošak plaće mladih radnika porastao za 16,5%) te loše uređenje ovršnog postupka koje potiče isplate mimo transakcijskih računa. Iako su ovo propisi izvan nadležnosti Ministarstva rada, njihove promjene su preduvjet za ozbiljno smanjenje neprijavljenog rada”, poručuju iz HUP-a.

Neke od sugovornika koji su se našli na listi uz sve navedeno muči i to što uz njihov identitet nije preciziran propust i njegov opseg jer bi oni koji prate podatke barem donekle dobili sliku o kakvom poslodavcu se radi i koliko je ozbiljan kršitelj propisa.

Zanimljivo je i da još uvijek nema podataka o drugoj strani medalje. Zakon, naime, predviđa i objavu tzv. bijele liste, na kojoj bi bila imena poslodavaca kod kojih u pregledu poslovanja inspektori nisu pronašli nikakve propuste i nezakonitosti. Za tu listu, za razliku od one crne, suglasnost za objavu Ministarstvu moraju dati poslodavci, pa po svemu sudeći, poslodavci u tome ne nalaze prostor za samoreklamu.