Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Vladino čudo čeka četrnaest očajnika

Autor: Biserka Ranogajec
29. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Neredovite isplate plaća, neplaćanje doprinosa, pad broja zaposlenih, dugovi prema državi i brojne kaznene prijave zbog nepravilnosti u poslovanju guše kompanije

Ako s novom vladom ne sjednemo za stol i zajedno s poslodavcima ne procijenimo stanje i ne dogovorimo mjere uz uključivanje svih potencijala u rješavanju problema u gospodarstvu, predstoji kompletno urušavanje sustava i likvidacija velikog broja tvrtki.” To poručuje Ivan Tomac, predsjednik Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske, osvrćući se na tvrtke kojima predstoji stečaj ili je već otvoren. Iako je svaki slučaj priča za sebe, jedno im je zajedničko: neredovite isplate plaća, neplaćanje doprinosa, pad broja zaposlenih i odlazak na burzu, dugovanja državi te u velikom broju podnesene kaznene prijave sindikata koje su mahom bez ishoda ili su odbačene.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Bivši i sadašnji radnici kucat će i dalje na vrata nove vlade tražeći u prvom redu ono što i svi ostali – gospodarski rast i investicije koje će im dati posao, ali i sasvim konkretne zahtjeve kao što su oprost duga kako bi se mogli naplatiti, ili obično ulazak države u vlasničku strukturu, otvaranje stečaja tamo gdje ga vlasnici izbjegavaju te inzistiranje na kaznenim odgovornostima onih koji su ih i doveli u takvu situaciju. Tomac podsjeća kako je Đakovština presedan koji će imati vrlo teške posljedice na sve tvrtke koje su otišle u stečaj jer je Vlada preuzela potraživanja radnika. Što je sa svim onima kojima država nije pomogla i hoće li nova vlada jednima i dalje pogodovati zbog politike, a druge ostavljati sa strane? Uz tradicionalno bremenitu brodogradnju, Poslovni dnevnik odabrao je nekoliko primjera, ali time lista nije završena. Na staklenim nogama je i Varteks, problem ima i Mikulićev Pan te mnoštvo malih i manje poznatih tvrtki. U graditeljstvu i industriji građevnog materijala je, primjerice, bez posla ostalo više od 30% radnika od ukupno 105.000. Ukratko, preporuka jest da se odredi koje tvrtke mogu, a koje ne preživjeti i koje su vrijedne ulaganja kako bi opstale i s manjim brojem ljudi. Pogubno ih je likvidirati i ostaviti bankama da se naplaćuju iz imovine jer one imaju vremena čekati. Banke se ionako naplaćuju jer se osiguravaju imovinom, ali dobavljači, radnici, pa i država ostaju kratkih rukava.

Ako s novom vladom ne sjednemo za stol i zajedno s poslodavcima ne procijenimo stanje i ne dogovorimo mjere uz uključivanje svih potencijala u rješavanju problema u gospodarstvu, predstoji kompletno urušavanje sustava i likvidacija velikog broja tvrtki.” To poručuje Ivan Tomac, predsjednik Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske, osvrćući se na tvrtke kojima predstoji stečaj ili je već otvoren. Iako je svaki slučaj priča za sebe, jedno im je zajedničko: neredovite isplate plaća, neplaćanje doprinosa, pad broja zaposlenih i odlazak na burzu, dugovanja državi te u velikom broju podnesene kaznene prijave sindikata koje su mahom bez ishoda ili su odbačene.

Bivši i sadašnji radnici kucat će i dalje na vrata nove vlade tražeći u prvom redu ono što i svi ostali – gospodarski rast i investicije koje će im dati posao, ali i sasvim konkretne zahtjeve kao što su oprost duga kako bi se mogli naplatiti, ili obično ulazak države u vlasničku strukturu, otvaranje stečaja tamo gdje ga vlasnici izbjegavaju te inzistiranje na kaznenim odgovornostima onih koji su ih i doveli u takvu situaciju. Tomac podsjeća kako je Đakovština presedan koji će imati vrlo teške posljedice na sve tvrtke koje su otišle u stečaj jer je Vlada preuzela potraživanja radnika. Što je sa svim onima kojima država nije pomogla i hoće li nova vlada jednima i dalje pogodovati zbog politike, a druge ostavljati sa strane? Uz tradicionalno bremenitu brodogradnju, Poslovni dnevnik odabrao je nekoliko primjera, ali time lista nije završena. Na staklenim nogama je i Varteks, problem ima i Mikulićev Pan te mnoštvo malih i manje poznatih tvrtki. U graditeljstvu i industriji građevnog materijala je, primjerice, bez posla ostalo više od 30% radnika od ukupno 105.000. Ukratko, preporuka jest da se odredi koje tvrtke mogu, a koje ne preživjeti i koje su vrijedne ulaganja kako bi opstale i s manjim brojem ljudi. Pogubno ih je likvidirati i ostaviti bankama da se naplaćuju iz imovine jer one imaju vremena čekati. Banke se ionako naplaćuju jer se osiguravaju imovinom, ali dobavljači, radnici, pa i država ostaju kratkih rukava.

KIO Keramika
Stotine milijuna otišlo u vjetar
Sjedište: Orahovica
Radnici: 120
KIO Keramika iz Orahovice u stečaju od 2010. prodana je u listopadu Keramiki Modus iz Vojnića u vlasništvu Samoborke za 46 milijuna kuna. Modus je zatvorio svoj pogon u Vojniću i pogon KIO-a u Rujevcu pokraj Dvora na Uni. Zaposleni koji su ostali bez posla traže isplatu svojih potraživanja, no nisu se uspjeli dogovoriti s bivšom vladom, pa radnici i dalje prosvjeduju. Isplaćen im je tek dio potraživanja, dok se preostalih desetak milijuna kuna treba isplatiti u drugom isplatnom redu. No oni se neće moći dobiti ako se država ne odrekne svojih potraživanja u korist radnika kao što je bilo u Đakovštini. Nakon Nove godine zaposlit će se 120 radnika od nekadašnjih 536 koliko ih je bilo krajem 2008. KIO je jedina tvornica keramičkih pločica u Hrvatskoj, u koju je bivši vlasnik Darko Krmpotić investirao 400 milijuna kuna.

Herbos
Preustroj a la Pevec
Sjedište: Sisak
Radnici: 160
Stečaj je otvoren 28. prosinca. Zaposleno je 160 radnika, a većinski vlasnik je direktor Mijo Ivanković. Herbos je državi za poreze i doprinose za neisplaćene plaće dužan 43 milijuna kuna. U srpnju je Ministarstvo gospodarstva dalo pozitivno očitovanje za program C, no do danas se Ministarstvo financija nije očitovalo, ali je u prosincu ispostava Porezne uprave u Sisku podnijela prijavu DORH-u zbog neuplate 10 milijuna kuna poreza iz 2010. godine. Sada će nastojati da bez obzira na potraživanja od 164 milijuna kuna tvrtka koja ima osigurane poslove do lipnja 2012. nastavi raditi uz preustroj prema uzoru na Pevec.

Slavijatrans
Stuhne uspio uništiti tvrtku
Sjedište: Petrinja
Radnici: 27
Slavijatrans u vlasništvu Miljenka Stuhne otišla je u stečaj 7. prosinca, ali samo za preostalih 27 radnika od ukupno 114. Sindikat tvrdi da je vlasnik učinio sve da uništi tvrtku kroz neisplate plaća i neuplate doprinosa i poreza. Sav posao Stuhne vodi kroz tvrtku kćer osnovanu 2000. godine, u koju je premjestio dio radnika. Preostalih 27 u Slavijatransu pokrenulo je stečaj. Stečajni upravitelj će u Slavijatransu pokušati nastaviti s osnovnom djelatnošću, ali se ne zna s koliko ljudi. Radnici potražuju šest plaća, ali se neće moći naplatiti u drugom isplatnom redu iz stečajne mase koje neće biti.

Lipik Glas
Cijena Arapskog proljeća
Sjedište: Lipik
Radnici: 230
Tvrtka teško proživljava i broj radnika se od 300 prepolovio, a plaće su smanjene 20% i dvije su iz ove godine neisplaćene. S talijanskim poslodavcem Augustom Gasparetto sklopljen je sporazum o naknadnoj isplati plaća. Gasparetto je i u Italiji otpustio priličan broj ljudi. Poslodavac ima problema ne samo zbog krize u autoindustriji nego i zbog investicija koje su propale u Egiptu zbog političkih prilika. Traži se od Vlade ponovno preispitivanje programa pomoći preko modela A i B u kojim Lipik Glas nije mogao sudjelovati jer nije u 2009. poslovao s dobiti.

Adriachem
Država ne uplaćuje doprinose
Sjedište: Kaštel Sućurac
Radnici: 230
Tvrtka u državnom vlasništvu zapošljava 230 radnika kojima se doprinosi ne uplaćuju posljednjih deset godina. U posljednje dvije godine na 14 raspisanih natječaja nitko je nije htio kupiti. U rujnu 2011. godine Vlada je pokrenula postupak otvaranja stečaja koji je i otpočeo krajem ovog mjeseca. Radnicima se duguje plaće od travnja ove godine. U rujnu ove godine potpisan je sporazum o isplati zaostalih plaća od kolovoza 2010. do travnja 2011. koje su isplaćene.

Lipovica
Teški pregovori sa sindikatom
Sjedište: Popovača
Radnici: 160
Tvornica je kao trgovačko društvo izdvojena 2002. godine iz zatvorskoga državnog sustava i od 268 radnika sada ih je 160. Tijekom proteklog vremena smanjile su se plaće i došlo je do promjene Uprave i vodstva sindikata. Zaposleni su pred pregovorima za kolektivne ugovore jer je došlo do povećanog obujma poslova. Predstoje teški pregovori i mogući sukobi na relaciji sindikat – Uprava. Prosječna bruto plaća u kompaniji iznosi 6033 kune.

Dioki grupa
Problematični vlasnici
Sjedište: Zagreb
Radnici: 1200
Dioki je u teškim problemima od ožujka 2011. godine ponajprije zbog vlasničke strukture. Bez vlasničkog restrukturiranja teško se može očekivati nastavak rada za više od 1200 radnika. Plaće za unatrag nekoliko mjeseci dobivene su zaslugom sindikata EKN-a i Ministarstva gospodarstva, a isplaćene su nakon što su Ina i HEP deblokirali račune. Očekuje se vlasničko restrukturiranje ili stečaj.

Enikom grupa
Direktor šibicari, radnici štrajkaju
Sjedište: Zagreb
Radnici: 200
Dvjestotinjak zaposlenih ove montažne tvrtke za održavanje industrijskih postrojenja prima plaće sa zakašnjenjem. Prošle je godine tvrtka imala gubitak od 15 mil. kuna i zapošljavala 446. Direktor Ratimir Andrijanić, i jedan od vlasnika, otvorio je više tvrtki kćeri tako da se ljudi i imovina prebacuju iz jedne u drugu. U Sindikatu graditeljstva Hrvatske tvrde da tako rade mnogi jer se tako lakše rješavaju radnika. Sindikat često organizira štrajkove, posebice od sredine ove godine, kako bi zaposleni dobili novce.

Željezara Sisak
Pobjegli i Amerikanci
Sjedište: Sisak
Radnici: 100
Proteklih nekoliko mjeseci neuspješno se traži novi vlasnik Željezare Sisak nakon povlačenja američke tvrtke CMC. Zbog odlaska Amerikanaca, koji su izlazak iz Siska najavili početkom listopada ove godine, radnicima je podijeljeno 916 otkaza. CMC je Željezaru Sisak kupio 2007. za 81 milijun kuna, a u nju je otada investirao 200 milijuna dolara. U željezari se više ne proizvodi. Do 31. siječnja 2012. u pogonu željezare će ostati oko stotinu radnika koji su nužni kako bi vanjskim korisnicima energenata, a riječ je o 27 korisnika, isporučili struju i plin.

Tankerkomerc
Bez plaća godinu i pol
Sjedište: Zadar
Radnici: 186
Bivši zaposlenici Tankerkomerca prijete kako će u siječnju pohoditi Zagreb jer očekuju puno od Vlade i vjeruju u njezinu pomoć u konsolidiranju tvrtki u sastavu ove nekada velike i uspješne tvrtke. Posebice traže pomoć DORH-a jer je uprava, tvrde, izvlačila novac iz sestrinskih tvrtki Tankerkomerca Zadar. Vedran Uranija, sindikalni povjerenik, kaže da je zahvaljujući postupcima koje su pokrenuli u posljednjih godinu i pol radnicima do sada isplaćeno oko polovice dugovanja, dok preostali dug koji potražuje 120 radnika iznosi 5 milijuna kuna. Najgore je radnicima Donat Boatsa koji nisu dobili plaću više od godinu i pol.

Gaj FM
Drugi stečaj u tri godine
Sjedište: Slatina
Radnici: 52
U drvoprerađivačkoj industriji Gaj FM otvoren je 29. prosinca ove godine stečaj, što je u tri godine drugi stečaj za tu tvrtku. Formalno su zaposlena 52 radnika, ali tvrtka za sada ne radi. Čak je do prije mjesec dana zaposlenih bilo 270. U prvom stečaju tvrtku je kupio Milan Fehir, koji nije isplaćivao plaće i u kratkom vremenu napravio je gubitak od 87 milijuna kuna. Radnici koji su na burzi potražuju desetak milijuna kuna. Za danas je zakazan skup radnika sa stečajnim upraviteljem i u siječnju će se raspisati natječaj za zakup tvornice kao tehnološke cjeline. Očekuje se zakupac koji će primati ljude ponovno na posao. Za Gaj FM ovog ljeta, jer je u međuvremenu NO dao ostavku, zanimali su se Jadranska ulaganja Nenada Končara, a potom poduzetnici Goran Šoić, Filip Kette i Paško Vela koji nisu mogli dobiti kredite banaka za pokretanje proizvodnje.

Industrogradnja
Ni plaće ni stečaja
Sjedište: Zagreb
Radnici: 304
U 2011. godini dvije tvrtke iz sastava Industrogradnje, Operativa Lomnica sa 228 i Indostand sa 55 zaposlenika, otišle su u stečaj. Prije dolaska Josipa Galinca, današnjeg predsjednika NO-a, Industrogradnja grupa imala je 2100 ljudi, a sada stotinjak. Oko 2000 bivših zaposlenih potražuje od poslodavca od 3 do 5 milijuna kuna. Sindikat smatra da pravna država nije odradila svoj posao. Radnici koji sada rade dobili su plaću prošli tjedan za ožujak 2011. Sindikat je uime radnika podnio kaznene prijave protiv 8 osoba i sve su odbijene, a zatraženo je i otvaranje stečaja jer imovina tvrtke vrijedi oko milijardu kuna. Prijava za otvaranje stečaja podnesena je 19. studenoga 2010. godine.

Jadrankamen
Sindikati žele u Upravu
Sjedište: Pučišća, Brač
Radnici: 283
Radnici Jadrankamena prekinuli su štrajk jer je još s prethodnom upravom dogovoreno da se iskoristi kolektivni godišnji odmor do 9. siječnja iduće godine. Formalno ih je zaposleno 283, ali za 83 radnika uskoro ističe otkazni rok. Uprava želi restrukturirati tvrtku koja ima samo za prošlu godinu poslovni gubitak od 21 milijun kuna. Radnici ne žele otpuštanje dijela ljudi i protiv su Uprave, a Nadzornom odboru su predložili, kaže direktor Vedran Vilović, njegovu smjenu i novu upravu u kojoj bi bio i predsjednik sindikata, no NO je to odbio.

HTP Korčula
Čekanje modela C
Sjedište: Korčula
Radnici: 239
Hotelskoj tvrtki prijeti stečaj ako se ne provede restrukturiranje koje je trebalo ići prema modelu C tako da se dio objekata koji nisu u izravnoj funkciji hotelskog poslovanja privatiziraju, odnosno prodaju i time riješe dugovi. HTP Korčula imala je 1,7 milijuna kuna gubitka za 2010. godinu. Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske, smatra da bi se tako stvorila dodatna sredstva za investiranje. Plaće za 239 zaposlenih stižu sa zakašnjenjem i do četiri mjeseca, što je djelomično riješeno pozajmicama pa sada zaostatak iznosi jednu do dvije plaće. Problema ima i s kašnjenjem uplata doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Gubitak je 1,7 milijuna kuna za 2010. godinu. Vlasnik HTP Korčula je AUDIO.

Autor: Biserka Ranogajec
29. prosinac 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentari (3)
Pogledajte sve

jfact – Slažem se sa prvim dijelom teksta, ali drugi dio gdje prema tebi realni sektor ovisi o bankarskom baš i ne. Realni sektor je proizvodni sektor – proizvodi robu, a bankarski sektor proizvodi uslugu zato i jest uslužni sektor. Sve posljedice stanja u bankarskom sektoru su posljedice stanja u realnom sektoru pod uvjetom da se uslužnim sektorom upravlja racionalno. Ja još nisam nigdje vidio da je iti jedan bankarski sustav preživio slom realnog sustava ako se financira iz tog sustava, ali sam vidio obrnuto. Ja to gledam kao usporedbu hardware-softver. Hardware je realni sektor a softver uslužni sektor. Zajedno su ovisni, međusobno uništivi, ali opet je hardware baza za razvijanje softvera. Prvo moraš imati knjigu da bi je čitao :).

Objasnio si to mnogo detaljnije,ali zdravoseljački sve se svodi na monetarne manipulacije…
Najprije te preplave kreditima,to traje dovoljno dugo da svi povjeruju da će kontinuirnao rasti monetarna masa po nekoliko postotaka (ciljana inflacija), onda ti ih uskrate…i nastane debt deflation trap…
To su napravili 30ih,a na žalost mi živimo u to doba…

Za svaku pohvalu je zabrinutost sindikata za cjelinu gospodarskog sustava, odnosno za realni sektor. Međutim i oni kao i poslodavci, menanđeri, bankari i političari, robuju paradigmama bankarsko-političkog razumijevanja pojavljivanja i odjavljivanja tvrtki sa tržišta!
Sve dok ne budemo razumjeli kako i zašto tvrtke nastupaju na tržište, kako i zašto se poduzetnici odlučuju na osnivanje tvrtki, nećemo moći razumjeti, pa samim time niti smo u mogućnosti kritizirati, ocjenjivati,analizirati i interpretirati prirodu odlazaka tvrtki sa tržišta.

Kod nas dominiraju financijsko bankarske interpretacije o stanju , kako oni kažu, „nefinancijskih tvrtki“, a od stručnjaka u poduzetništvu prevladavaju teorije i istraživačke prakse tkz. ekonomije sreće.

Ono što sigurno treba biti, a kod stranih autora koja se bave ovom problematiko i jeste, polazna osnova za razumijevanje ovog problema je ovisnost stanja u realnom sektoru od stanja u bankarskom sektoru.
Kada su bankarskom sektoru „cvjetale ruže“, one su „cvjetale“ i realnom sektoru. Tako smo mogli vidjeti da se realni sektor olako kratkoročno, revolving zaduživao, jer je isto prihvaćao kao dugoročno zaduživanje.
Kada su bankarskom sektoru „uvele ruže“ i iscrpio mogućnosti kratkoročnog zaduživanja na međubankarskom tržištu, tada je realni sektor, odnosno poduzetnici, vlasnici tvrtki i menanđeri upao u egzekucijsku mašineriju bankarsko-pravnog-političkog egzekucijskog stroja!

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close