Za svaku pohvalu je zabrinutost sindikata za cjelinu gospodarskog sustava, odnosno za realni sektor. Međutim i oni kao i poslodavci, menanđeri, bankari i političari, robuju paradigmama bankarsko-političkog razumijevanja pojavljivanja i odjavljivanja tvrtki sa tržišta!
Sve dok ne budemo razumjeli kako i zašto tvrtke nastupaju na tržište, kako i zašto se poduzetnici odlučuju na osnivanje tvrtki, nećemo moći razumjeti, pa samim time niti smo u mogućnosti kritizirati, ocjenjivati,analizirati i interpretirati prirodu odlazaka tvrtki sa tržišta.

Kod nas dominiraju financijsko bankarske interpretacije o stanju , kako oni kažu, „nefinancijskih tvrtki“, a od stručnjaka u poduzetništvu prevladavaju teorije i istraživačke prakse tkz. ekonomije sreće.

Ono što sigurno treba biti, a kod stranih autora koja se bave ovom problematiko i jeste, polazna osnova za razumijevanje ovog problema je ovisnost stanja u realnom sektoru od stanja u bankarskom sektoru.
Kada su bankarskom sektoru „cvjetale ruže“, one su „cvjetale“ i realnom sektoru. Tako smo mogli vidjeti da se realni sektor olako kratkoročno, revolving zaduživao, jer je isto prihvaćao kao dugoročno zaduživanje.
Kada su bankarskom sektoru „uvele ruže“ i iscrpio mogućnosti kratkoročnog zaduživanja na međubankarskom tržištu, tada je realni sektor, odnosno poduzetnici, vlasnici tvrtki i menanđeri upao u egzekucijsku mašineriju bankarsko-pravnog-političkog egzekucijskog stroja!

Objasnio si to mnogo detaljnije,ali zdravoseljački sve se svodi na monetarne manipulacije…
Najprije te preplave kreditima,to traje dovoljno dugo da svi povjeruju da će kontinuirnao rasti monetarna masa po nekoliko postotaka (ciljana inflacija), onda ti ih uskrate…i nastane debt deflation trap…
To su napravili 30ih,a na žalost mi živimo u to doba…

jfact – Slažem se sa prvim dijelom teksta, ali drugi dio gdje prema tebi realni sektor ovisi o bankarskom baš i ne. Realni sektor je proizvodni sektor – proizvodi robu, a bankarski sektor proizvodi uslugu zato i jest uslužni sektor. Sve posljedice stanja u bankarskom sektoru su posljedice stanja u realnom sektoru pod uvjetom da se uslužnim sektorom upravlja racionalno. Ja još nisam nigdje vidio da je iti jedan bankarski sustav preživio slom realnog sustava ako se financira iz tog sustava, ali sam vidio obrnuto. Ja to gledam kao usporedbu hardware-softver. Hardware je realni sektor a softver uslužni sektor. Zajedno su ovisni, međusobno uništivi, ali opet je hardware baza za razvijanje softvera. Prvo moraš imati knjigu da bi je čitao :).