EN DE

Vizija, posvećenost tvrtki i filantropija tajna su uspjeha

Autor: Dubrava Miljković
01. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —

Komunikacija temeljena na povjerenju vjerojatno je najčešće spominjana osobina zdravih organizacija

Već su i kod nas police knjižara pune naslova koji sugeriraju kako u poslu plivati s morskim psima (i, dakako, preživjeti), kako menadžerirati na mafijaški način (a ne završiti zaliven u betonu), kako gledati s vrha…

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Manje ili više, sve su to savjeti na tragu ciničnog makjavelizma: na putu do vrha dopuštena su sva sredstva – bez obzira na moralne vrijednosti i norme. Postanite socijalni grabežljivac, Džingis-kan u poslovanju! Poslovni su vođe među najutjecajnijim pripadnicima društva. Naučili su kako stvoriti profit, ali mnogi među njima zaboravljaju na druge obveze kakve im njihov status nužno nosi. Poznati psiholog Mihaly Csikszentmihalyi prije nekoliko godina u istraživanju dobrog poslovanja obavio je niz razgovora s onima drugima: onima koji uspjeh u poslu izgrađuju postavljanjem i ostvarivanjem ciljeva koji su osim na osobnu materijalnu do(bro)bit usmjereni i na šire društevno okruženje. Svi ispitani bili su visoko pozicionirani menadžeri, a neki ujedno i osnivači tvrtki, npr.: Deborah Besemer – BrassRing Systems, Peter Bijur – Texaco, James Davis – New Balance, Kenneth Derr – Chevron, Richard DeVos – Amway, Jack Greenberg – McDonald’s, Michael Markkula – Apple Computer, Mads Ovlisen – Novo Nordisk, (pokojna) Anita Roddick – Body Shop.

Već su i kod nas police knjižara pune naslova koji sugeriraju kako u poslu plivati s morskim psima (i, dakako, preživjeti), kako menadžerirati na mafijaški način (a ne završiti zaliven u betonu), kako gledati s vrha…

Manje ili više, sve su to savjeti na tragu ciničnog makjavelizma: na putu do vrha dopuštena su sva sredstva – bez obzira na moralne vrijednosti i norme. Postanite socijalni grabežljivac, Džingis-kan u poslovanju! Poslovni su vođe među najutjecajnijim pripadnicima društva. Naučili su kako stvoriti profit, ali mnogi među njima zaboravljaju na druge obveze kakve im njihov status nužno nosi. Poznati psiholog Mihaly Csikszentmihalyi prije nekoliko godina u istraživanju dobrog poslovanja obavio je niz razgovora s onima drugima: onima koji uspjeh u poslu izgrađuju postavljanjem i ostvarivanjem ciljeva koji su osim na osobnu materijalnu do(bro)bit usmjereni i na šire društevno okruženje. Svi ispitani bili su visoko pozicionirani menadžeri, a neki ujedno i osnivači tvrtki, npr.: Deborah Besemer – BrassRing Systems, Peter Bijur – Texaco, James Davis – New Balance, Kenneth Derr – Chevron, Richard DeVos – Amway, Jack Greenberg – McDonald’s, Michael Markkula – Apple Computer, Mads Ovlisen – Novo Nordisk, (pokojna) Anita Roddick – Body Shop.

Korist i za druge
Analizirajući njihovu životnu i radnu filozofiju, kao i njezinu praktičnu primjenu, Csikszentmihalyi je uobličio tri ključna elementa, tri vrijednosti koje im služe kao polazna osnova dobroga poslovanja – u materijalnom i u duhovnom smislu. Prva je vrijednost vizija koja nadilazi (interese) pojedinca, tj. definiranje cilja od kojeg će koristi imati i društvo kao cjelina. Naime, takav će cilj više motivirati i zaposlenike da daju sve od sebe da cilj ostvare nego ako im se, primjerice, čini da se od njih mnogo traži kako bi si vlasnik mogao kupiti veću jahtu. Druga je vrijednost posvećenost organizaciji, u smislu izgradnje povjerenja i poštovanja između uprave i zaposlenika. Vjerojatno je najčešće spominjana karakteristika zdravih organizacija komunikacija temeljena na povjerenju. Dobar i poučan primjer ispričao je Max DePree, direktor kompanije Herman Miller koja se bavi izradom namještaja.

Neće dati mito
Jedan je njihov prodavač u nekoj vojnoj bazi trebao sklopiti posao vrijedan više milijuna dolara. Pred samo zaključenje ugovora, kupac je tražio tzv. IMT (“ima l’ mene tu”). Prodavač je uzvratio kako njegova tvrtka to ne radi, no kupac se nije dao smesti: “Kako da ne, pa svi to rade.” “Mi ipak ne”, nije se predavao ni prodavač. “Dobro, onda ću ja nazvati vašeg šefa pa ćete vi ostati bez posla.” “Ne, mi ćemo samo ostati bez vaše narudžbe”, zaključio je prodavač vjerujući kako će šef stati iza njega premda su u pitanju bili (moguće izgubljeni) milijuni dolara. DePree je to i učinio, odobrio je prodavačevu odluku, no na kraju je posao ipak sklopljen. Kupac svojim šefovima nije uspio ponuditi suvislo objašnjenje zašto bi odustao od skoro gotovog posla koji je prethodno ocijenjen kao povoljan. Od njemačkog ambasadora u Londonu tražili su da na svečanost u čast kralja Eduarda VII. dovede prostitutke jer da to svi rade. On to nije želio učiniti i dao je ostavku na svoju poziciju. Kad su ga upitali zašto, odgovorio je: Kad se ujutro brijem ne želim u zrcalu gledati svodnika. Kad se pogledate u zrcalo, jeste li ponosni na profesinalca, osobu koju vidite? I kad bi svi drugi radili svoj posao onako kako ga vi radite, biste li željeli živjeti u takvom društvu? Kad bi se svi ponašali kao vi – biste li željeli živjeti u takvom svijetu? Radno okruženje u velikoj mjeri određuje razvoj osobnih potencijala. Neki će ljudi dati najviše od sebe, bez obzira gdje ih postavili da rade, no prvenstveno je na menadžeru odgovornost da sposobnosti, znanja i vještine zaposlenika budu iskorištene na pravi način, a on bude zadovoljan. Osobni razvoj ovisi o ravnoteži između prilika za akciju i kapaciteta za akciju koju netko ispoljava na svom poslu. Teško je razviti se u cjelovitu osobu ako radiš posao koji ti ne omogućuje razvoj tvojih specifičnih vještina i osobina.Stalno novi poslovni izazovi su stavka koju je isticala većina Csikszentmihalyijevih menadžera kad su odgovarali na pitanje što je to što najviše vole u svom poslu. Ako se ne širiš i ne razvijaš se, skupljaš se, kaže Jack Greenberg iz McDonald’sa, koji u tom smislu voli citirati i svog osnivača: “Ako si zelen, razvijaš se; ako si zreo – truneš.”

Profit i dobro
Treća je vrijednost da su ljudi uključeni u stvaranje proizvoda koji ne samo da rađa profit, nego i pridonosi općoj dobrobiti. Kao što je Ted Turner rekao: “Želite li imati osjećaj pravog postignuća, mnogo ćete bolje raditi ne zarađujete li samo time što ljudima prodajete gluposti, nego što stvarate nešto što je trajnije vrijednosti, što pridonosi čovječanstvu i okolišu.” Većina intervjuiranih menadžera i osobno je (bila) uključena u različite filantropske projekte: od osnivanja ljetnih kampova za djecu s posebnim potrebama do izgradnje koncertnih dvorana i opremanja škola. Nije da su samo donirali novac, već i svoje vrijeme i pažnju, a u svakom su slučaju to smatrali – prirodnim povećanjem vrijednosti svoje tvrtke.

Autor: Dubrava Miljković
01. kolovoz 2008. u 06:30
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close