U Hrvatskoj još nema tržišta peleta jer se proizvodnja tog sve popularnijeg energenta u Europi koji se dobiva od drvnog ostatka tek priprema ili je u početku. Drugim riječima, sav drvni otpad u preradi trupaca u pravilu se prodaje na inozemnom tržištu, a vrlo malo ili nikako ne prerađuje u neki finalni proizvod, od kojih je sve zanimljiviji i profitabilniji upravo pelet, ekološki najprihvatljiviji obnovljivi izvor energije. Njegova proizvodnja počinje već u pilani pri izradi sječke i piljevine koja zatim prolazi fazu usitnjavanja i sušenja. Drugi dio suhe sirovine za proizvodnju dobiva se od proizvodnje elemenata i blanjane građe, a zatim se ostaci usitnjavaju i miješaju s ostalim suhim materijalom te završavaju u preši za izradu peleta. Po cijeni, peleti su u odnosu na istu kaloričnu vrijednost između 40 i 50 posto jeftiniji od fosilnih goriva, tekućih derivata nafte, zemnog plina ili ugljena, a koji k tomu emitiraju još ugljični dioksid, objašnjava dr. Jurica Butković iz tvrtke Viševica-komp d.o.o., koja se priprema u Perušiću proizvoditi oko 25.000 tona peleta na godinu. Odluka je, kaže, donesena na temelju analize tržišta u Njemačkoj, Italiji i Austriji gdje je sve izraženiji porast potražnje za tim energentom. U nas nema peleta, a ni peći na ovo gorivo pa je ambicija razvitka Viševice-kompa korištenje tog energenta za grijanje u školama, dječjim vrtićima, hotelima, kućanstvima, sukladno iskustvima i primjeni u EU. Eventualnim daljnjim povećanjem proizvodnje postoji interes za njegovim korištenjem u procesu kogeneracije, odnosno proizvodnje električne energije. Nažalost, kaže Butković, ima tvrtki koje prodaju krupni ostatak što je osnovna sirovina za energent ili nešto drugo umjesto da se u Lici u Perušiću centralizira skupljanje i organizira proizvodnja peleta, briketa ili čak ploča. Vrlo brzo, s obzirom na svjetsku situaciju, prognozira prelazak sve više na energente koji će ublažiti ekološke probleme sa stakleničkim plinovima i globalnim zatopljenjem.

Upravo o tim iskustvima bilo je riječi i na Drvno-tehnološkoj konferenciji u Opatiji, a Ivana Abrahamsson-Kordić, zaposlena u vodećoj švedskoj bionergetskoj kompaniji Neova, kazala je kako su ponosni što nakon deset godina od početka proizvodnje peleta ostvaruju profit, i to u industriji koja je u službi ekologije. Švedska je inače poznata po visokom stupnju korištenja drva po glavi stanovnika i daleko je ispred država gdje je drvna industrija razvijena, primjerice Njemačke ili Austrije. U početku se u Neovi proizvodilo na sat između jedne i dvije tone peleta, a danas je to 15 tona. Pelete su počele prodavati male lokalne tvrtke kojih je danas oko 250, a kompanija im je vodila administrativne poslove i brinula o transportu. U Švedskoj se prodaje dva milijuna tona peleta što se za deset godina, prognozira Ivana Abrahamsson, može prodavati i u Hrvatskoj. Neova je početkom 2000. godine postala podružnica finske kompanije Vapo, vodeće bioenergetske kompanije na baltičkom području koja zapošljava 1750 zaposlenika, ima ukupan prihod od 600 milijuna eura godišnje i tvornice u sedam zemalja. Neova u Švedskoj u četiri tvornice proizvodi 300.000 tona peleta koji su, slikovito tumači Abrahamsson, jednaki vrijednosti kao 7900 kamiona koji, kad bi se postavili u red, zauzimaju dužinu od oko 170 kilometara. U popularizaciji novog goriva taktika Neove bilo je osvajanje prvo domaćinstava preko lokalnih poduzeća, zatim se išlo na srednje velike potrošače kao što su škole, bolnice i stambene zgrade, a potom na velike toplinske pogone. U distribuciji i promidžbi sudjeluju lokalni trgovci, stručnjaci za peletarno grijanje, dimnjačari, distributeri goriva, trgovinski lanci “Sam svoj majstor” kao što je Bauhaus, trgovine poljoprivredne opreme i vodoprivredna poduzeća. Za manje potrošače peleti se distribuiraju u vrećama koje su uvedene 1998. godine i sadrže po 16 kilograma što približno daje 80 kWh. Jedno domaćinstvo treba godišnje za grijanje oko 7 tona peleta koje im mogu prema dogovoru isporučivati lokalni distributeri u paletama po 52 vreće koje su vodootporne te se mogu držati na otvorenom u vrtu ili čak na balkonu. Za veće korisnike one se distribuiraju kamionima i brodovima. U Perušiću će se za početak pelete pakirati u plastične vreće od 15 do 20 kilograma te transportirati izravno do kupca putem specijalnog kamiona-cisterne.