Iako slovi kao najuspješnije hrvatsko brodogradilište, koje je jedino uspješno okončalo državnu sanaciju od 1995. do 2000. godine, provelo restrukturiranje i spremno je za privatizaciju, brodogradilište koje ima punu zaposlenost do 2010. (17 brodova vrijednih gotovo miljardu dolara), prošlu je poslovnu godinu Grupa Uljanik sa šest svojih društava završila sa sveukupnim konsolidiranim gubitkom od 297,404.503 kune. Međutim, već za prvih šest mjeseci ove godine ostvarena je konsolidirana dobit Grupe od 29,469.295 kuna, a društva Uljanik Brodogradilišta d.d. 44,140.921 milijun. Izvijestio je o tome sudionike glavne godišnje skupštine Grupe predsjednik Uprave Anton Brajković.

Galopirajuće cijene
Prema njegovim riječima, prošla je godina po mnogočemu bila kontradiktorna godina za Uljanik, istovremeno jedna od najuspješnijih u njegovoj 150 godišnjoj povijesti, a ujedno, nakon više godina pozitivnog poslovanja upitna. U toj godini isporučen je rekordni broj od 7 brodova, znatno je porasla produktivnost, smanjen je broj utrošenih sati po jedinici proizvoda, a u uzlaznoj su liniji bili i svi drugi fizički pokazatelji. Pa ipak, gubitak ukazuje da nešto nije bilo na svom mjestu. Brajković podsjeća na već poznatu priču kako nije bilo načina da se izbjegne negativni utjecaj tečaja dolara i eura, kao i galupirajući rast cijena čelika od 300 na 900 dolara po toni (danas je 800 dolara).
“Te smo negativne trendove na vrijeme uočili i bitno ublažili njihove posljedice. Najprije smo aktivirali sve takozvane unutarnje rezerve, od podizanja produktivnosti na dalje, a onda smo u sanaciji takvog stanja angažirali naše dogogodišnje partnere, kupce. Za ugovore u tijeku podijelili smo s njima gubitak iz osnove porasta cijena čelika, a u nove ugovore ugradili smo klauzulu o cijeni čelika prema kojoj stopostotna promjena ide na teret (ili u korist) kupca, te valutnu klauzulu čime izbjegavamo moguća negativna iznenađenja ubuduće”, istaknuo je Brajković. Ali, već stvoreni gubitak nije se mogao eliminirati. Zato su putem rezervacija, korištenjem međunarodnih računovodstvenih standarda, MRS-a 11, očistili potencijalni gubitak na pojedinim gradnjama iz 2006. i 2007. godine i prenijeli ih u 2005. godinu pa je tako ispao konsolidirani gubitak Grupe Uljanik za tu godinu od 297,404.503 milijuna kuna. Da je postupak bio ispravan, pokazali su poslovni rezultati već prvog tromjesečja ove godine a onda i polugodišnji.
“Svakako da je rezultat 2005. godine umanjio likvidnost i obujam vlastitog financiranja prizvodnje, ali nas nije urušio niti narušio povjerenje banaka, koje smo upoznali s našim potezima. One su odmah izvršile dubinsko snimanje poslovanja Uljanika, te pozitivno ocijenile naš poslovni plan i odlučile nas dalje pratiti i to pretežito bez državnih jamstava, po čemu smo jedino brodogradilište u zemlji.”

Bez analiza
Brajković se osvrnuo i na opće teško stanje u ostalim hrvatskim brodogradilištima, što je rezultiralo odlukom Vlade o raspisivanju natječaja i izboru konzultanata sa zadatkom dubinskih analiza stanja i prijedloga mjera za njihovo restrukturiranje, koji su postupci već u toku. Konkretno, idući tjedan konzultanti stižu i u pulski škver. “Na zajedničkom sastanku predstavnika Ministarstva gospodarstva, Hrvatskog fonda za privatizaciju, konzultanata i predstavnika Uljanika, rečeno je da je Uljanik prošao fazu restrukturiranja, te da neće biti predmetom takvih analiza, već da će zadatak konzultanata biti isključivo priprema dokumenata i prijedloga Vladi o mogućoj privatizaciji”, pojasnio je Anton Brajković dioničarima Uljanika.
Zaključio je kako je Uprava vjeruje, ma kako se to ne svidjelo Vladi, da državni portfelj Uljanikovih dionica i ne mora biti privatiziran i da upravo Uljanik dokazuje da i društvo u pretežito državnom vlasništvu može biti uspješno, te da će se Uprava Uljanika suprotstaviti svakoj privatizaciji državnog portfelja, koja bi mogla imati špekulativni karakter, ne bi garantirala dugoročnu opstojnost, stabilnost i razvoj brodograđevnih aktivnosti na ovim prostorima.

Sofisticiranija gradnja

Skupština dioničara Uljanika odvijala se je pod motom “mi znamo kako ideje pretvoriti u stvarnost”. Među ostalim, u škveru su shvatili da se neće moći dugo nositi s jeftinim radom dalekoistočnih brodogradilišta, čiji su tankeri jeftini i jednako kvalitetni, pa su se otisnuli u sofisticiraniju gradnju. Tako su danas jedini u svijetu graditelji brodova za prijevoz željezničkih kompozicija, a drži i više od deset posto svjetske proizvodnje brodova za prijevoz automobila i kamiona. Sudionici Skupštine imali su priliku vidjeti i video zapis o pet generacija car carriera koje su sami razvijali i prilagođavali zahtjevima kupaca. Zato i ne čudi što pojedini kupci, talijanska grupa Grimaldi, primjerice, godinama naručuju brodove za prijevoz automobila u Uljaniku, a sad i izraelska kompanija Ray Car Carriers Ltd, koja je Uljaniku povjerila gradnju osam brodova, zatim, norveški brodari i drugi.