EN DE

Unatoč praznim obećanjima vlasti isplatilo se ulaganje od dva mil. kuna

Autor: Biserka Ranogajec
14. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —

Iako cijene sirovina na svjetskim tržištima rastu MKZ je uspio održati prihod od 9,5 milijuna kuna

Zlatko Mumlek jedini je zagrepčanin koji je u Vukovarskoj gospodarskoj zoni otvorio pogon uz nekolicinu tamošnjih poduzetnika prije nešto više od godinu dana. Mumlekova tvrtka MKZ proizvodi radno-zaštitnu odjeću i u pogonu u Vukovaru danas je zaposleno 13 krojačica i švelja.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Pritisak Kineza
MKZ je u Vukovarskoj zoni počeo proizvoditi u prosincu 2008. još kada zona nije imala dovršenu komunalnu infrastrukturi i kad su se morali snalaziti uz pomoć susjeda iz Borova. Na otvorenju zone koja se prostire na 33 hektara u neposrednoj blizini nekadašnjeg kombinata Borovo, lokalni pa i najviši državni dužnosnici obećavali su kako će se ovdje za četiri godine zaposliti između 500 i 700 ljudi u novim tvornicama i distributivnim skladištima. Zlatko Mumlek bio je oduševljen, jer eto, bit će posla i za njega i šivat će radnu odjeću za novozaposlene. Međutim, od obećanja se dosad malo se toga obistinilo. Prvi razlog odlaska u tamošnju zonu bio je taj što se nije mogao boriti, kaže, s uvoznom konkurencijom iz susjednih zemalja u regiji i iz Kine. Primjerice, u Makedoniji bruto plaća zaposlenog tekstilnog radnika stoji oko 200 eura, a u Zagrebu najmanje 600 eura. No, Mumlek je u Vukovar osim iz poslovnih, došao i iz sentimentalnih razloga. Naime, po ocu Zagorac, po majci Međimurac rođen u Vinkovcima i odrastao u Belom Manastiru.Školovao se u Zagrebu gdje se i zaposlio u nekadašnjoj tvornici gumenih proizvoda RIS, a radio je na prodaji rukavica i gumenih čamaca. Osniva tvrtku 1993. koju registrira na kućnoj adresi u Zaprešiću i počinje prodavati zaštitne rukavice. U 1997. kupuje od malih dioničara većinski udio poduzeća Učka u Zagrebu, osnovanog 1954. za proizvodnju kožne galanterije i tekstila. Učka je imala nekretnine od čega radionicu i ured na zagrebačkom Trešnjevačkom trgu. Mumlek je time zaokružio proizvodni program i danas radi medicinski potrošni materijal, uvozi i distribuira zaštitnu opremu koju i proizvodi zajedno s kožnom galanterijom. Kad je kupio Učku radilo je u njoj šestero ljudi, zatim 19 i nakon toga odlučio je investirati u Vukovar.

Zlatko Mumlek jedini je zagrepčanin koji je u Vukovarskoj gospodarskoj zoni otvorio pogon uz nekolicinu tamošnjih poduzetnika prije nešto više od godinu dana. Mumlekova tvrtka MKZ proizvodi radno-zaštitnu odjeću i u pogonu u Vukovaru danas je zaposleno 13 krojačica i švelja.

Pritisak Kineza
MKZ je u Vukovarskoj zoni počeo proizvoditi u prosincu 2008. još kada zona nije imala dovršenu komunalnu infrastrukturi i kad su se morali snalaziti uz pomoć susjeda iz Borova. Na otvorenju zone koja se prostire na 33 hektara u neposrednoj blizini nekadašnjeg kombinata Borovo, lokalni pa i najviši državni dužnosnici obećavali su kako će se ovdje za četiri godine zaposliti između 500 i 700 ljudi u novim tvornicama i distributivnim skladištima. Zlatko Mumlek bio je oduševljen, jer eto, bit će posla i za njega i šivat će radnu odjeću za novozaposlene. Međutim, od obećanja se dosad malo se toga obistinilo. Prvi razlog odlaska u tamošnju zonu bio je taj što se nije mogao boriti, kaže, s uvoznom konkurencijom iz susjednih zemalja u regiji i iz Kine. Primjerice, u Makedoniji bruto plaća zaposlenog tekstilnog radnika stoji oko 200 eura, a u Zagrebu najmanje 600 eura. No, Mumlek je u Vukovar osim iz poslovnih, došao i iz sentimentalnih razloga. Naime, po ocu Zagorac, po majci Međimurac rođen u Vinkovcima i odrastao u Belom Manastiru.Školovao se u Zagrebu gdje se i zaposlio u nekadašnjoj tvornici gumenih proizvoda RIS, a radio je na prodaji rukavica i gumenih čamaca. Osniva tvrtku 1993. koju registrira na kućnoj adresi u Zaprešiću i počinje prodavati zaštitne rukavice. U 1997. kupuje od malih dioničara većinski udio poduzeća Učka u Zagrebu, osnovanog 1954. za proizvodnju kožne galanterije i tekstila. Učka je imala nekretnine od čega radionicu i ured na zagrebačkom Trešnjevačkom trgu. Mumlek je time zaokružio proizvodni program i danas radi medicinski potrošni materijal, uvozi i distribuira zaštitnu opremu koju i proizvodi zajedno s kožnom galanterijom. Kad je kupio Učku radilo je u njoj šestero ljudi, zatim 19 i nakon toga odlučio je investirati u Vukovar.

Problemi s radnicima
Mumlek je 2007. potpisao ugovor s gradom Vukovarom o otkupu gradilišta od 900 četvornih metara na deset godina. Nakon toga zemljište postaje njegovo vlasništvo. U to vrijeme zona nije imala vode, električne energije i plina pa je dio investicija obavio MKZ, ali je grad naknadno vratio uloženo. U novom pogonu se počelo raditi 28. studenoga 2008., a ukupne investicije u pogon i opremu iznosile su oko dva milijuna kuna. Dvije trećine investicije bila su Mumlekova sredstva, a ostalo krediti. Kaže kako bi danas možda i bankrotirao da je sve gradio na kredit.Vukovarske švelje i krojačice proizvele su radno zaštitnu odjeću za više tvrtki, Samoborku, TLM iz Šibenika, Monter iz Zagreba, Zagrebačku pivovaru, Vukovarsku bolnicu, domove umirovljenika… Optimalan broj zaposlenih u Vukovaru bio bi nešto više od 20 ljudi no zbog nedostaka posla sada ih nije toliko već samo 13, dok u zagrebačkom pogonu radi 20 radnica. Produktivnost u Vukovarskom pogonu je porasla 30 posto od početka proizvodnje kada su zaposlene radnice radile samo 60 posto norme i njihove plaće su porasle 10 posto za razliku od onih u Zagrebu koje su zbog recesije, kaže Mumlek, smanjene 10 posto.Bilo je problema u startu s radnicama kojim je trebalo šest mjeseci da se osposobe za rad i ispunjenje normi kakve su u zagrebačkoj proizvodnji. Istina, vukovarski kraj nekada je bio industrijski, tradicionalno gumarsko-kožarski, a djelomice i tekstilni, no tih generacija više nema. Mumlek priča da su se mnogi radnici prekvalificirali ili su otišli. Inače u gradu je puno problema s radnom snagom i teško je naći stručnjake.Problem je i što su cijene sirovina u tekstilnoj, kožarskoj i gumarskoj industriji ove godine na svjetskom tržištu porasle 20 posto i očekuje se njihov daljnji rast. Osim toga već sada im nedostaje tkanina za zaštitnu odjeću i uvjeti poslovanja nisu obećavajući.Ukupan prihod MKZ-a u posljednje dvije godine bio je godišnje oko 9,5 milijuna kuna. O novim poslovima koje bi mogao MKZ dobiti ovisi i potražnja u vukovarskoj regiji.

Autor: Biserka Ranogajec
14. prosinac 2010. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close