Umjetna inteligencija više nije futuristička ideja rezervirana za tehnološke konferencije po hotelskim dvoranama. Ona već danas dubinski mijenja način na koji funkcioniraju industrije pa tako i pravna industrija – od pretraživanja sudske prakse, davanja pravnih informacija i analize ugovora do izrade nacrta pravnih dokumenata. Za jedne je to prijetnja opstanku profesije, za druge prilika za najveći skok produktivnosti u posljednjih „sto godina”.

No prava kontroverza ne leži u pitanju hoće li AI zamijeniti pravnike, nego u neugodnijoj istini: AI će prije zamijeniti one pravnike koji ne znaju koristiti tehnologiju nego samu profesiju kao takvu.

Tradicionalni poslovni model odvjetništva – naplata po satu – temelji se na sporosti i ograničenosti koliko jedan pravnik može odraditi posla u jedinici vremena. Umjetna inteligencija taj model izravno potkopava. Ako algoritam u nekoliko sekundi može analizirati ugovor koji je prije zahtijevao sate rada odvjetnika i/ili vježbenika, klijent će se s pravom zapitati zašto bi plaćao staru cijenu. U tom smislu AI ne ugrožava pravo, nego neučinkovitost.

Halucinacije, odgovornost i pravni apsurd

Najveći praktični problem trenutačne generacije AI alata jest tzv. „haluciniranje” – generiranje uvjerljivih, ali netočnih i neprovjerenih pravnih informacija. Najviše odjeka tom problemu dalo je nekoliko poznatih slučajeva u Americi gdje su odvjetnici sudovima predavali podneske koji su sadržavali izmišljene sudske presedane. Sudovi su reagirali kaznama i javnim upozorenjima.

To otvara ključno pitanje: smije li se pravo oslanjati na tehnologiju koja sama ne razumije razliku između točnog i netočnog? Ako je odgovor „da”, onda mora postojati sustav kontrole, validacije i transparentnosti. Ako je odgovor „ne“, onda se pravna profesija svjesno odriče alata koji ostatak gospodarstva već koristi i implicitno prihvaća da je ljudska pogreška moralno prihvatljivija od algoritamske, čak i kada je statistički rjeđa. Time se ne štiti pravda, time se štiti potreba da pogreške imaju ljudsko lice. Drugim riječima, nije problem u umjetnoj inteligenciji već u načinu na koji se ona koristi i kontrolira.

Regulativa kasni, tržište ne!

Dok europski i američki regulatori pokušavaju uhvatiti korak s razvojem umjetne inteligencije, tržište se već restrukturira. Velike baze pravnih podataka i tradicionalni izdavači osjećaju pritisak novih AI platformi, a pravni odjeli korporacija sve više internaliziraju poslove koje su nekad delegirali vanjskim odvjetnicima.

U tom prostoru nastaju rješenja poput Ulpiana – platforme koja umjetnu inteligenciju prilagođava stvarnim potrebama pravne struke. Umjesto generičkih chatbotova, Ulpian razvija specijalizirane AI alate prilagođene za pravni kontekst, uz mogućnost provjere izvora, strukturiranja argumenata i zadržavanja potpune odgovornosti u rukama pravnika. Ulpian ne pokušava zamijeniti pravnike, nego im dati moćan alat da rade brže, preciznije i konkurentnije.

Pravnici moraju postati tehnolozi

Možda je najveća promjena upravo kulturna. Pravni profesionalci više ne mogu biti samo tumači zakona – moraju postati i upravitelji tehnologije. U bliskoj budućnosti razlika između prosječnog i vrhunskog odvjetnika neće biti u poznavanju propisa, nego u sposobnosti da učinkovito koristi alate poput umjetne inteligencije bez gubitka profesionalne odgovornosti. Oni koji ovladaju sposobnošću strateškog upravljanja AI alatima bit će ispred, a oni koji se prepuste „plug-and-play“ pristupu riskiraju reputaciju i karijeru.

5G

Pametniji život uz 5G: Telemach predstavio novi telefon i prvi tablet s naprednim AI značajkama

Poslodavac prijetelj obitelji

Nova mjera države mogla bi promijeniti način na koji radimo – evo zašto

U tom smislu, AI u pravu nije prijetnja pravnoj državi, nego test njezine prilagodljivosti. Hoće li pravo ostati elitna, spora i skupa usluga ili će postati dostupnija, brža i moderna?

Platforme poput Ulpiana pokazuju da odgovor ne mora biti crno-bijeli. Umjetna inteligencija može povećati učinkovitost, ali samo ako je ukorijenjena u pravnoj metodologiji, etici i odgovornosti. Sve ostalo vodi u digitalni kaos s pravnim posljedicama.

Tko se boji AI još?

Ulaskom u ovaj novi tehnološki val, nije li krajnje vrijeme da pravna industrija redefinira što znači „pravna kompetencija“? U eri u kojoj AI može preuzeti dio intelektualnog rada, odgovornost ljudi koji ga koriste postaje ključna, ne samo za profesionalnu praksu nego i za očuvanje povjerenja u pravni sustav u cjelini. Pravo pitanje glasi hoće li pravna profesija iskoristiti umjetnu inteligenciju prije nego što je iskoriste drugi izvan nje?

Jer u svijetu u kojem tehnologija već piše, analizira i zaključuje, najveći rizik nije da će nas strojevi zamijeniti nego da ćemo mi sami odustati od kontrole nad njima. AI nije sudbina koja se mora pasivno prihvatiti ili ignorirati, AI je alat koji se može oblikovati, nadzirati i koristiti za povećanje vrijednosti pravne usluge. Platforme koje danas uče kako tehnologiju uklopiti u stvarni rad pravnika sutra će određivati smjer cijele industrije.