Svakodnevnim otvaranjem hipermarketa u trgovačkim centrima diljem Hrvatske sve se više zaoštrava konkurencija na tržištu maloprodaje prehrane pa su nužna udruživanja trgovačkih kuća kako bi opstale. Dodatnu notu, ionako zasićenom tržištu, dao je dolazak njemačkog trgovačkog diva Lidla od kojeg svi strepe iako nitko ne zna što će to zapravo značiti.

Društveni ugovor
Ultra gros jedno je od udruženja trgovačkih kuća koje želi za svojih 20 članica osigurati povoljnije uvjete na tržištu. Grupa Ultra je nastala sklapanjem Društvenog ugovora 20. studenoga 2001. godine kada je upisana u Sudski registar, a osnivači su bili Japetić d.d. Jastrebarsko, Lonia d.d. Kutina, Sonik d.o.o. Zadar, Strahinjčica d.d. Krapina,Trgocentar d.o.o. Virovitica, Trgonom d.o.o. Novi Marof te Trgostil d.d. Donja Stubica. Tijekom godina broj članica se mijenjao da bi danas nakon prošlogodišnjeg ujedinjena grupe Ultra i Unigrosa i nastanka Ultra grosa u udruzi bilo okupljeno 20 članica. “Počeli smo s udruživanjem 2001. godine kada je postalo jasno da zbog otvaranja velikih trgovačkih centara na tržištu možemo opstati samo udruženi kako bismo bili jači u pregovorima s dobavljačima i istovremeno ponuditi kvalitetnu uslugu našim kupcima kojih je u našim prodavaonicama oko 250.000 dnevno”, kaže direktor Ulrta grosa Antonio Vuksan Ćusa. Prvi čovjek udruge objašnjava da Ultra gros danas raspolaže sa 650 prodajnih mjesta s gotovo 4500 zaposlenih u čitavoj Hrvatskoj. “Prodajni prostori naših članica nalaze se uglavnom u ruralnim područjima Hrvatske te osim prodajnog karaktera imaju i kulturni značaj za lokalno stanovništvo kojem su često naše prodavaonice uz crkvu i poštu jedine institucije civilizacijskog napretka u mjestu”, kaže Ćusa. Ultra gros ostvaruje godišnji promet od oko 3,2 milijarde kuna što ga stavlja na treće mjesto u branši, iza Konzuma i KTC-a. Prema procjenama vodećih ljudi Ultra grosa, njihove članice drže oko osam posto tržišta maloprodaje prehrane teškog ukupno oko 40 milijardi kuna godišnje. Ovu grupaciju od većine sličnih razlikuje to što okuplja samo srednje i veće tvrtke koje imaju više prodajnih mjesta, a ne obrtnike s prodavaonicom ili dvije. Tako se promet članica ove udruge kreće od 120 do 300 milijuna kuna na godinu. Na konkuretnosti Ultra grosu će dodatno dati i “akvizicija” pulske Puljanke koja ostvaruje godišnji promet od oko 200 milijuna kuna i ima dugu tradiciju u Istri.

Konkurencija
O samoj konkurenciji velikih trgovačkih centara, i od danas i Lidla, u Ultra grosu kažu da im oni nisu izravna konkurencija. Antonio Vuksan objašnjava da, iako se još ne može točno pretpostaviti što će Lidl točno donijeti na tržište maloprodaje prehrane, prvenstveno će to biti konkurencija supermarkteima i hipermarketima, a ne njihovim dućanima prosječne veličine od 120 do 150 četvornih metara. Kao prednost svojih članica Ćusa navodi dobru lokaciju, tradiciju i vjernost njihovih kupaca. U svojoj ponudi Ultra gros ima 300 proizvoda po vlastitom robnom markom “Ultra plus” koji čine 5,2 posto prodaje u ukupnom prometu, odnosno 10 do 30 posto unutar kategorije u kojoj se proizvod nalazi. Osim u maloprodaji, njihovi proizvodi s maskotom ježa nude se i veleprodajnim partnerima. Vodeći ljudi udruge tvrde da čak 70 % proizvoda u njihovim prodavaonicama dolazi od domaćih proizvođača, a svega 30 posto je iz uvoza.

Zajednički marketing

Trgovačke kuće udružene u Ultra gros imaju zajednički marketing (maskota ježa), edukaciju kao i ostale “troškove” iako je svaka članica zadržala svoju osobnost po kojoj je kupci prepoznaju. Direktor Ultra grosa Antonio Vuksan Ćusa objašnjava da se na zajedničkim akcijama može puno uštedjeti uz veće efekte. Poseban je slučaj edukacija koju udruga provodi za zaposlenike svojih članica, a koja pojedinoj trgovačkoj kući ne bi bila isplativa ili uopće provediva.