Ostvare li se aktualni planovi, Hrvatska će biti punopravna članica NATO-a 2009. godine, a tada će osim pripadnika oružanih snaga zadovoljno trljati ruke i hrvatski gospodarstvenici. Njima će se tada otvoriti novo, zasad još nepristupačno tržište, a ako je suditi po primjerima drugih zemalja, cjelokupno će gospodarstvo imati posredne koristi od pristupanja savezu. NATO ima službenu listu dobavljača na kojoj se, u pravilu, mogu naći jedino tvrtke iz zemalja članica, a svi se poslovi rade preko agencije NATO-a koja se zove NAMSA (NATO Maintenance and Supply Agency). Dakle, tek kada Hrvatska bude punopravna članica NATO-a, bit će uvrštena na službenu listu NAMSA-e. Do tada hrvatske tvrtke s NAMSA-om mogu poslovati samo ako proizvode nešto što se ne proizvodi u zemljama saveza ili ako imaju podružnicu u nekoj od zemalja NATO-a. Dosad je u službeni katalog agencije uspjelo ući svega nekoliko hrvatskih poduzeća, uglavnom proizvođača naoružanja i vojne opreme, a od ostalih tvrtki jedino još Jamnica i Gavrilović. Jamnica NATO opskrbljuje mineralnim i izvorskim vodama te voćnim sokovima, a Gavriloviću mjesto na službenoj listi NATO dobavljača više služi kao reklama s obzirom na to da se prije ulaska na službenu listu provode vrlo stroge kontrole. Ulaskom u NATO sve hrvatske tvrtke moći će postati službeni dobavljači saveza, naravno ako njihovi proizvodi zadovolje kvalitetom, ali će taj čin pomoći sadašnjim tvrtkama koje zadovoljavaju stroge standarde NATO-a. Primjerice, jedna od ponajboljih svjetskih tvrtki za proizvodnju kaciga, Šestan – Busch iz Preloga pokraj Čakovca, koja svoje proizvode izvozi u velik broj zemalja, neke poslove ne može ostvariti zato što Hrvatska još nije članica. “To nam ponekad zna biti problem, a ovih dana smo izgubili posao u Grčkoj koja je raspisala natječaj za nabavu 15.000 kaciga. Mi jesmo u katalogu NAMSA-e, ali je Grčka kao uvjet postavila da proizvođač mora biti iz zemlje članice NATO-a”, kaže Alojz Šestan, direktor tvrtke SB Šestan – Busch, koji je ostao bez posla vrijednog oko 1,5 milijuna eura.

Članstvo će neizravno imati pozitivne učinke na gospodarstvo jer će se za vojsku izdvajati daleko manje nego što bi se izdvajalo u slučaju razvoja individualne obrane. Primjerice, u proračunu za ovu godinu za opremanje i modernizaciju oružanih snaga predviđeno je 448 milijuna kuna, a prema kalkulacijama MORH-a, u slučaju da se odustane od NATO-a i odluke za individualnu obranu, već u ovom proračunu za to bi se moralo osigurati barem 983 milijuna. Čak i kada bi se izgradio vrlo ograničeni individualni sustav obrane s najosnovnijim borbenim elementima, u idućih deset godina potrošilo bi se oko 17 milijardi kuna više nego u sustavu kolektivne obrane. Dakle, članstvom u savezu Hrvatska može tih 17 milijardi kuna uložiti u gospodarski i socijalni razvoj zemlje. Kada bi Hrvatska bila izložena sigurnosnim prijetnjama, izdvajanja za obranu bila bi daleko veća. U vrijeme Domovinskog rata za obranu se trošilo čak 12,5 posto BDP-a. Prema sadašnjim planovima, koji podrazumijevaju ulazak u NATO 2009. godine, vojni proračun će za dvije do tri godine iznositi dva posto BDP-a, a čak ni u slučaju sigurnosne prijetnje taj se iznos ne bi bitnije mijenjao ako bismo bili članica. Primjeri drugih zemalja govore u prilog tezama da će se povećati izravne strane investicije nakon ulaska u savez. U zemljama koje su pristupile NATO-u prije nego što su postale članice EU (Češka, Poljska i Mađarska) strane investicije su se udvostručile, a u Rumunjskoj su se povećale za 141 posto u godini kada je ta zemlja ušla u NATO. Kada postane članica, Hrvatska će u fondove NATO-a morati izdvajati oko četiri do šest milijuna eura godišnje, no bit će u mogućnosti višestruko vraćati spomenuti iznos u obliku infrastrukturnih investicija. Češka je, primjerice, u prvih pet godina članstva iz tih fondova izvukla oko 130 milijuna dolara. Kako bi to moglo izgledati dobro, oslikava nedavni primjer Slovenije, koji je podigao dosta prašine u Hrvatskoj. Slovenija, naime, obnavlja vojnu zrakoplovnu bazu kod Cerklja ob Krki koja je tek nekoliko kilometara udaljena od hrvatsko-slovenske granice. Riječ je o starom derutnom aerodromu koji bi do 2010. godine trebao biti stavljen na raspolaganje snagama NATO-a, a obnovit će se upravo iz spomenutih fondova NATO-a.