Model PSS/E (Power System Simulator for Engineering) razvijen je od strane američkog Power Technologies Inc., SAD (danas dio Siemensa), a spada u grupu integriranih interaktivnih programa za simulaciju, analizu i optimiranje pogona elektroenergetskog sustava. Model MAFIOSY služi za ekonomsko optimiranje odnosno ocjenu ekonomičnosti plinskog distributivnog sustava (gradskih i regionalnih plinskih mreža).DECADES/DECPAC je programski paket za analizu elektroenergetskog sustava. Razvijen je u ANL (Argonne National Laboratory) u SAD. Osnovna karakteristika DECPAC-a je u pružanju mogućnosti programiranja i ekonomskog optimiranja razvoja elektroenergetskog sustava uzimajući u obzir ekološki utjecaj svih elemenata tehnološkog lanca za proizvodnju električne energije koji pripadaju svakoj od odabranih energetskih alternativa.

Temelj su bile političke odluke
Razvoj plinskih transportnih i distributivnih sustava u prošlosti su provodila državne ili općinske tvrtke u sklopu vertikalno integriranih i komunalnih poduzeća, a dinamika i obuhvat izgradnje određivao se u najvećoj mjeri na temelju političkih odluka. Provodilo se samo tehničko optimiranje sustava. Izdvajanjem ovih djelatnosti iz komunalnih u energetske, pojavljuje se potreba za modelima kojima bi se optimirala ekonomski održiva dinamika razvoja plinskog sustava u područja i naselja s optimalnim odnosnom potrošnje i investicija. Za tu svrhu koriste se sa GIS bazama podataka povezani modeli za tehničko i ekonomsko optimiranje razvoja plinskih sustava. Za tehničko optimiranje primjenjuju se klasični modeli za hidrauličko optimiranje sustava. Za ekonomsko optimiranje primjenjuju se modeli kojima se na temelju potencijalne potrošnje plina te odnosa cijene plina, investicijskih troškova i operativnih troškova modelski optimira dinamika razvoja sustava kako po svojoj vremenskoj (dinamika ulaganja) tako i prostornoj komponenti (područja i naselja predviđena za plinofikaciju). Kao granično prihvatljive pokazatelje primjenjuju se uobičajeni očekivani pokazatelji uspješnosti (IRR ili NPV projekta). Ovi modeli primijenjeni su na svim područjima na kojima nije razvijen plinski sustav te su temelj za dodjele koncesije i očekivani budući razvoj plinskih sustava. Uloga operatora distribucijskog (ODS) te posebice operatora prijenosnog sustava (OPS) značajno se mijenja liberalizacijom elektroenergetskog sektora, uvođenjem tržišnih uvjeta i razdvajanjem djelatnosti. Naime, donedavno su proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba bile vertikalno integrirane i koordinirane djelatnosti, pri čemu je OPS centralistički nadzirao i upravljao svim elementima EES-a (“optimum sume”).

Pri tom je:
1) cijena proizvodnje bila unaprijed poznata OPS-u,
2) OPS definirao angažmane elektrana,
3) opskrba električne energije centralizirana i predvidiva OPS-u,
4) OPS ugovarao prekogranične razmjene,
5) OPS aktivno sudjelovao u izboru lokacija i snaga novih elektrana.

U uvjetima otvorenog tržišta električne energije dolazi do značajnih promjena:
1) OPS ne definira angažmane elektrana,
2) OPS ne poznaje ponuđene cijene angažmana,
3) OPS ne ugovara prekogranične razmjene,
4) OPS ne nadzire opskrbu,
5) OPS ne definira lokacije i snage izgradnje novih elektrana.

Dakle, sada su proizvodnja, prijenos, distribucija i opskrba dezintegrirani s pojedinačnim optimumima:
1) proizvođači su neovisni i žele skupo prodati energiju,
2) opskrbljivači su neovisni i žele jeftino kupiti energiju,
3) trgovci su neovisni i žele zaraditi na preprodaji,
4) kupce zanima jeftina i kvalitetna energija,
5) operator sustava mora: a) osigurati nediskriminirajuću kombinaciju svih aspekata (“suma optimuma”), b) osigurati željenu razinu sigurnosti i pouzdanosti sustava i to bez preizgrađenosti sustava odnosno, c) uz ograničena (regulirana) sredstva.

Sve navedeno značajno usložnjava postupak planiranja razvoja elektroenergetskih mreža i uzrokuje niz nesigurnosti prilikom planiranja kao što su:
1) snaga i lokacija novih proizvodnih objekata,
2) angažmani (tržišne ponude) postojećih proizvodnih objekata i plan njihovog izlaska iz pogona,
3) elektroenergetske balance nacionalnih sustava i ugovorene regionalne razmjene,
4) povezivanje sa susjednim tržištima električne energije
5) hidrološke prilike,
6) raspoloživost elemenata mreže i proizvodnih objekata,
7) porast opterećenja.

Zbog navedenih nesigurnosti prilikom planiranja razvoja elektroenergetskih mreža potrebno je klasične determinističke metode planiranja unaprijediti u probabilističke te dodatno uvesti ekonomske kriterije koji su do sada bili značajno zapostavljeni. Za određivanje emisija stakleničkih plinova i ostalih onečišćujućih tvari u zrak razvijene su CORINAIR i IPCC metodologije proračuna. Navedene metodologije i odgovarajući modeli (CollectER, COPERT i IPCC software) su namijenjeni za proračun emisija na nacionalnoj razini, ali ih je moguće koristiti i za niže teritorijalne cjeline, kao što su županije ili gradovi, ako postoje zadovoljavajući ulazni podaci.

Goran Granić, Energetski institut Hrvoje požar

Tržište nekretnina

Najteže je pronaći zemljište koje ima smisla razvijati, i ono koje izgleda savršeno često skriva ograničenje

Vrijednost vozila

Dugoročna pouzdanost postaje jedan od ključnih kriterija pri izboru automobila

Dva pristupa

Proračun emisija u zrak
Uobičajeno je za proračun emisija u zrak koristiti dva pristupa: ‘’od dna prema vrhu’’ i ‘’od vrha prema dnu’’. Pristup ‘’od dna prema vrhu’’ koristi se za izračun emisija iz velikih točkastih izvora (npr. termoelektrane), dok je pristup ‘’od vrha prema dnu’’ zasnovan na agregiranim podacima (npr. energetska bilanca) i provodi se za ostale energetske izvore. Općenito, samo za velike točkaste izvore mogu se dobiti zadovoljavajući ulazni podaci i zbog toga je opravdana primjena oba pristupa.