Hrvatskim trgovinama i centrima često odjekuju lake note čija je zadaća da potrošače opuste i po mogućnosti potaknu na kupnju. No pristupi se bitno razlikuju, pa tako jedni jednostavno preko razglasa puste omiljenu radiopostaju, dok drugi ugovaraju uslugu sa specijaliziranim tvrtkama.

Više informacija
Jedna od takvih je X production koji se ovim poslom bavi godinama. “Svi grčevito nastoje privući kupce u centar nakon čega su prepušteni sami sebi. Kad bi imali kvalitetan medij koji bi ih informirao o svim akcijama i motivirao za dodatnu potrošnju, prodajni rezultati bili bi bolji. Ne kažem da bi bili veći za 50 posto, ali danas je i nekoliko postotaka više velik uspjeh. A to je sigurno uz uvođenje ovakvog medija moguće”, kaže Damir Bučević, direktor tvrtke X production koja je specijalizirana (i) za ovaj posao. No ne vode se svi istom strategijom, pa tako jedni ostavljaju zaposlenicima da se sami brinu o glazbi, drugi puštaju omiljenu radijsku postaju (tada se događa da se u jednom centru ore reklame konkurencije), treći pak koriste usluge DJ-eva koji su im ispržili nekoliko diskova muzike. Centri u stranom vlasništvu nerijetko satelitskim “feedom” dobiju preddefiniranu glazbu, no može se dogoditi da takva muzika nije prilagođena lokalnoj sredini jer su takve “playliste” u pravilu neutralne.

Muzika s takvih lista može biti opuštajuća, ali rijetko potiče potrošnju. Napokon, postoje i trgovine i centri koji sustavno brinu o muzici koja se pušta u njihovim prostorima pa su za to posebno angažirali ljude koji brinu o tom segmentu ili pak angažiraju vanjske suradnike da to rade za njih. No malo tko razmišlja da bi im vlastiti eter mogao donijeti dodatne prihode. “Trgovački centri zbog velikog broja ljudi koji ih dnevno posjete mogu imati snagu dosega jedne ozbiljne radijske postaje. Paradoksalno je što za deset puta manju cijenu oglašavanja mogu ponuditi oglašivačima emitiranje reklama koja ima bolju prihvaćenost od one na FM radiju, ali unatoč tomu ne cijene svoj eter vrijednim za trgovanje. Agencije za zakup medijskog prostora, umjesto da prepoznaju ovakve medije kao dobro ulaganje za klijente, odbijaju zakupiti prostor zbog niske cijene i provizije koju na ovakvim medijima ostvaruju”, kaže Bučević. Da bi stvar bila legalna, u priču se uključuje i Hrvatsko društvo skladatelja, odnosno njihova stručna služba ZAMP, s kojim centri potpisuju ugovor i obvezuju se plaćati određeni paušal bez obzira puštaju li radio, muziku s CD-a ili na neki drugi način.

Jeftinije bez ZAMP-a
Troškovi koje bi trgovina morala platiti vanjskoj tvrtki iznose oko 29.000 kuna za pokretanje studija (jednokratno) u što je uračunata naknada ZAMP-u, računalna oprema, softver i održavanje servera, dok je osnovni paket za emitiranje programa oko 7000 kuna (bez PDV-a). Postoje i tvrtke koje rade s autorima koji su istupili iz sustava ZAMP-a, među kojima je i tvrtka Centar poslovne glazbe. Emir Mehić, direktor CPG-a, kaže da oni rade s autorima koji sami štite svoja djela i zbog toga mogu ponuditi jeftiniju cijenu. Ona iznosi oko dvije kune po četvornome metru javnog prostora godišnje, što je, kaže Mehić, oko triput manje od ZAMP-a.

Iznimke

Lidl bez glazbe
Postoje i trgovački lanci u kojima se čuje tek žamor kupaca i ton učitavanja proizvoda na blagajni. Jedan od njih je i Lidl u kojem poručuju da za sada ne razmatraju uvođenje glazbene kulise jer žele da se njihovi kupci koncentriraju na proizvode koje kupuju.