EN DE

Pravni savjeti

Autor: Poslovni.hr
19. rujan 2012. u 22:00
Podijeli članak —

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Radno vrijeme
Prema odredbama Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, u daljnjem tekstu: ZOR), radno vrijeme, s obzirom na njegovo redovito trajanje, može biti puno, nepuno i skraćeno. Puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, propisano je člankom 43. st. 2. ZOR-a, no puno radno vrijeme može se skratiti, ali ne i povećati zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca i ugovorom o radu (čl. 43. st. 3.). Nije li tim aktima drukčije određeno, puno radno vrijeme je 40 sati tjedno. Radniku koji radi u punom radnom vremenu pripadaju i sva prava iz radnog odnosa u punom opsegu. Nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog (čl. 43. st. 4.). Prava radnika koji radi nepuno radno vrijeme razmjerna su vremenu koje radi. No onda kada je za stjecanje određenih prava radnika važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, tada se razdoblje rada u nepunom radnom vremenu smatra radom s punim radnim vremenom (primjerice, glede otpremnine, otkaznih rokova i sl.). Radnik koji radi s nepunim radnim vremenom može sklopiti više ugovora s nepunim radnim vremenom dokle god ukupno radno vrijeme nije duže od ZOR-om propisanih 40 sati tjedno. Skraćeno radno vrijeme uvodi se na radnim mjestima na kojima se obavljaju poslovi koji štetno utječu na zdravlje radnika, tj. na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika (čl. 44. st. 1. ZOR-a). Takvi poslovi su primjerice: rad u vodi i vlazi, rad pod povećanim tlakom, rad s radioaktivnim materijalom i sl. Poslovi kod kojih se skraćuje trajanje radnog vremena utvrđuju se posebnim propisima. U ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, radniku koji radi skraćeno radno vrijeme priznaje se kao da radi puno radno vrijeme. Radnik koji radi na poslovima za koje je utvrđeno skraćeno radno vrijeme ne smije na tim poslovima raditi prekovremeno niti se na takvim poslovima zaposliti kod drugog poslodavca. No ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom može se ugovoriti da radnik koji radi na poslovima za koje je predviđeno skraćeno radno vrijeme dio radnog vremena, ali najduže do punog radnog vremena, radi na nekim drugim poslovima koji nemaju narav poslova za koje je predviđeno skraćeno radno vrijeme.
Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Radno vrijeme
Prema odredbama Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, u daljnjem tekstu: ZOR), radno vrijeme, s obzirom na njegovo redovito trajanje, može biti puno, nepuno i skraćeno. Puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno, propisano je člankom 43. st. 2. ZOR-a, no puno radno vrijeme može se skratiti, ali ne i povećati zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca i ugovorom o radu (čl. 43. st. 3.). Nije li tim aktima drukčije određeno, puno radno vrijeme je 40 sati tjedno. Radniku koji radi u punom radnom vremenu pripadaju i sva prava iz radnog odnosa u punom opsegu. Nepunim radnim vremenom smatra se svako radno vrijeme kraće od punog (čl. 43. st. 4.). Prava radnika koji radi nepuno radno vrijeme razmjerna su vremenu koje radi. No onda kada je za stjecanje određenih prava radnika važno prethodno trajanje radnog odnosa s istim poslodavcem, tada se razdoblje rada u nepunom radnom vremenu smatra radom s punim radnim vremenom (primjerice, glede otpremnine, otkaznih rokova i sl.). Radnik koji radi s nepunim radnim vremenom može sklopiti više ugovora s nepunim radnim vremenom dokle god ukupno radno vrijeme nije duže od ZOR-om propisanih 40 sati tjedno. Skraćeno radno vrijeme uvodi se na radnim mjestima na kojima se obavljaju poslovi koji štetno utječu na zdravlje radnika, tj. na poslovima na kojima, uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, nije moguće zaštititi radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika (čl. 44. st. 1. ZOR-a). Takvi poslovi su primjerice: rad u vodi i vlazi, rad pod povećanim tlakom, rad s radioaktivnim materijalom i sl. Poslovi kod kojih se skraćuje trajanje radnog vremena utvrđuju se posebnim propisima. U ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, radniku koji radi skraćeno radno vrijeme priznaje se kao da radi puno radno vrijeme. Radnik koji radi na poslovima za koje je utvrđeno skraćeno radno vrijeme ne smije na tim poslovima raditi prekovremeno niti se na takvim poslovima zaposliti kod drugog poslodavca. No ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom može se ugovoriti da radnik koji radi na poslovima za koje je predviđeno skraćeno radno vrijeme dio radnog vremena, ali najduže do punog radnog vremena, radi na nekim drugim poslovima koji nemaju narav poslova za koje je predviđeno skraćeno radno vrijeme.
Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica

Samostalnost u određivanju radnog vremena rukovodećeg osoblja
Odredbom članka 3. stavka 3. Zakona o radu propisana je mogućnost ugovaranja samostalnosti u određivanju radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora za rukovodeće osoblje. Odredbom nije određen opseg obuhvata pojma rukovodećeg osoblja, a s obzirom na specifičnosti pojedinih gospodarskih grana i djelatnosti te se navedena odredba ne odnosi samo na članove uprave i izvršne direktore, već to može biti i drugo rukovodeće osoblje, ako su kumulativno ispunjena dva preduvjeta: da je rukovodeća osoba statutom, društvenim ugovorom, izjavom o osnivanju ili drugim pravilima poslodavca ovlaštena voditi poslove poslodavca te da je poslodavac ugovorio samostalnost u određivanju radnog vremena, stanke te dnevnog i tjednog odmora.
Nataša Novaković, dipl. iur, savjetnica gl. direktora

Derogirana odredba ZOR-a o ‘produženoj primjeni kolektivnih ugovora’
Dana 20. srpnja 2012. godine u Narodnim novinama broj 82/12 objavljen je Zakon o kriterijima za sudjelovanje u tripartitnim tijelima i reprezentativnosti za kolektivno pregovaranje. Stupanjem na snagu ovoga zakona, osmoga dana od dana objave, pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa sadržana u kolektivnim ugovorima koji su istekli, koji se na dan stupanja na snagu ovoga zakona i dalje produženo primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu, prestat će se primjenjivati u produženoj primjeni danom sklapanja novoga kolektivnog ugovora na temelju ovoga zakona, a najduže tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga zakona. Ovim zakonom izrijekom je derogirana odredba članka 262. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11) o produženoj primjeni pravnih pravila sadržanih u kolektivnim ugovorima.
Milica Jovanović, dipl. iur., pravna savjetnica

Autor: Poslovni.hr
19. rujan 2012. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close