U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Skupovi radnika
Sukladno čl. 162. st. 1 Zakona o radu (NN 149/09 i 61/11) radi sveobuhvatnog obavješćivanja i rasprave o stanju i razvoju kod poslodavca te o radu radničkog vijeća moraju se dvaput godišnje, u podjednakim vremenskim razmacima, održati skupovi radnika zaposlenih kod poslodavca. Skup radnika saziva radničko vijeće koje egzistira kod poslodavca, uz prethodno savjetovanje s poslodavcem, sukladno st. 3. čl. 162. Zakona o radu, s tim da se mora voditi računa da mjesto i vrijeme održavanja skupa ne šteti poslovanju poslodavca. Također poslodavac na svoju inicijativu ima pravo sazvati skup radnika ako ocjeni da je to potrebno, s tim da se prethodno savjetuje s radničkim vijećem. U slučaju da kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, poslodavac je dužan sazvati skup radnika. Međutim, ako poslodavac propusti to učiniti, nije u prekršaju, jer u kaznenim odredbama Zakona o radu (člancima 292., 293. i 294.) za navedeni propust poslodavca nije predviđena kazna.
Ivan Sarić, dipl. iur., pravni savjetnik

Godišnji odmor u dijelovima
Zakonom o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11) člankom 62. propisano je da radnik ima pravo koristiti godišnji odmor u dva dijela. No radnik se s poslodavcem može i drukčije dogovoriti, odnosno radnik može godišnji odmor koristiti i odjednom ili u više navrata, ovisno o dogovoru s poslodavcem. Ako se dogovore da radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, jedan dio u trajanju od dva tjedna mora koristiti u kalendarskoj godini za koju je stekao pravo na korištenje godišnjeg odmora, pod uvjetom da je ostvario pravo na korištenje godišnjeg odmora u trajanju dužem od dva tjedna. Dio od dva tjedna ne mora biti prvi u nizu, što znači da može prethodno i u više navrata koristi npr. dva dana, a tek onda dio od dva tjedna.
Milica Jovanović dipl. iur., pravna savjetnica

Naknada za neiskorišteni godišnji odmor u slučaju prestanka ugovora o radu
Sukladno čl. 57. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11) radnik se ne može odreći prava na godišnji odmor pa je ništetan sporazum o odricanju prava na godišnji odmor, odnosno o isplati naknade umjesto korištenja godišnjeg odmora. No postoji situacija u kojoj je poslodavac obvezan radniku isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, i to kod prestanka ugovora o radu. Naime, u slučaju prestanka ugovora o radu s pojedinim radnikom, poslodavci moraju voditi računa o odredbi članka 61. Zakona o radu, koji propisuje da je u tom slučaju poslodavac dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor u potpunosti isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora, razmjerno broju neiskorištenih dana godišnjeg odmora. Visina naknade za neiskorišteni godišnji odmor može biti određena kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu i ne može biti manja od prosječne mjesečne plaće radnika u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), a isplaćuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. Što se sve podrazumijeva pod “sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad” propisano je poreznim propisima, konkretno Zakonom o porezu na dohodak, odnosno Pravilnikom o porezu na dohodak. Ovo zakonodavno rješenje razlikuje se od prethodnog jer nema više obveze poslodavca da prilikom prestanka radnog odnosa radniku izdaje potvrdu o neiskorištenim danima godišnjeg odmora, već je poslodavac u obvezi radniku kojem prestaje radni odnos kod njega isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora.
Admira Ribičić, dipl. iur., pravna savjetnica