U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka.
Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Neotpočinjanje rada radnika na ugovoreni dan
Radni odnos se zasniva ugovorom o radu, a ugovor o radu sklapa se prije nego što će radnik započeti s radom kod poslodavca, čl. 12. Zakona o radu. Kao jedan od obveznih elemenata sadržaja ugovora o radu Zakon propisuje i dan početka rada radnika, čl. 13. st. 1. t. 4. ZOR-a. To znači da je uz ostale obveze sklopljenim ugovorom o radu radnik preuzeo i obvezu da točno određenog dana, sukladno ugovoru o radu, dođe na svoje radno mjesto radi otpočinjanja rada tog točno utvrđenog dana. Ako radnik ne otpočne s radom u ugovoreno vrijeme, prekršio je svoju ugovornu obvezu zbog koje mu poslodavac može otkazati ugovor o radu, i to u pravilu izvanredno, jer takav ugovor bez sadržaja u konkretnom slučaju nema smisla. Iako članak 111. Zakona obvezuje poslodavca da radnika prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika pisano upozori na obvezu iz radnog odnosa, smatramo da u ovom slučaju poslodavac nije u obvezi radnika upozoriti jer je ovdje riječ o drugim okolnostima zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Radnik i protiv takvog otkaza ugovora o radu može uložiti zahtjev za ostvarenje povrijeđenog prava, a nakon toga tražiti sudsku zaštitu. Radnik može i bez prethodnog zahtjeva zatražiti zaštitu povrijeđenog prava pred sudom ako je riječ o sklopljenom ugovoru o radu na određeno vrijeme i potom ako se na radnika ne primjenjuje nijedan kolektivni ugovor.
Žana Plazibat, dipl. iur., pravna savjetnica

Zaštita prava iz radnog odnosa
Sukladno članku 29. Zakona o radu radnik ima pravo na sudsku zaštitu samo ako je prethodno u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom smatra da mu je povrijeđeno neko pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zaštitu tražio od poslodavca. Tek ako poslodavac ne bi udovoljio zahtjevu za zaštitu prava, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu pred nadležnim sudom. Ako radnik ne poštuje propisani postupak, gubi pravo na traženje sudske zaštite. Postoji nekoliko izuzetka od ovog pravila, dva izuzetka je predviđao i stari Zakon o radu, a to su naknada štete i druga novčana potraživanja iz radnog odnosa. Navedena potraživanja se mogu ostvariti u roku od tri godine, bez obveze radnika da se obrati poslodavcu sa zahtjevom za zaštitu prava. Novi Zakon o radu uvodi i tri nova izuzetka od općeg pravila, a to su: radnici koji imaju sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme, radnici koji su na temelju ugovora o radu upućeni u inozemstvo i radnici na koje se ne primjenjuje nijedan kolektivni ugovor. Ti radnici oslobođeni su obveze obraćanja poslodavcu prije traženja sudske zaštite, ali za njih i dalje vrijedi prekluzivni rok od 15 dana unutar kojega mogu tražiti sudsku zaštitu. Dakle, ti radnici sudsku zaštitu mogu tražiti samo ako su u roku od 15 dana od dana dostave odluke kojom im je povrijeđeno neko pravo podnijeli tužbu nadležnom sudu. Ako propuste navedeni rok, radnici više nemaju pravo na sudsku zaštitu.
Nenad Seifert, dipl. iur, direktor HUP-a Rijeka

Sporazumni prekid radnog odnosa
Zakon o radu, kao jedan od načina prestanka ugovora o radu, člankom 104. st. 4. propisuje sporazum o prestanku ugovora o radu. Jedina odredba Zakona koja se odnosi na navedeni sporazum jest odredba čl. 105. kojom je propisano da taj sporazum mora biti u pisanom obliku. Ova odredba predstavlja bitnu razliku u odnosu na sklapanje ugovora o radu za koji vrijedi načelo neformalnosti, tj. ugovor o radu ne mora biti zaključen u pisanoj formi. Naime, člankom 12. st. 2. ZOR-a propisano je da “propust ugovornih strana da sklope ugovor o radu u pisanom obliku ne utječe na postojanje i valjanost tog ugovora. Stoga valja još jedanput upozoriti da je sporazum o prestanku ugovora o radu valjan samo ako je u pisanoj formi. Prijedlog (ponudu) za sporazumni prestanak ugovora o radu mogu dati i radnik i poslodavac, a taj prijedlog mora također biti u pisanoj formi. Sadržaj samog sporazuma nije propisan, ali bi trebao sadržavati odredbe o tome kada točno prestaje radni odnos, kao i sva ostala prava i obveze koji proizlaze iz činjenice prestanka radnog odnosa. Pri tome valja napomenuti da su stranke autonomne u ugovaranju elemenata prestanka radnog odnosa, što, drugim riječima znači, da su svi elementi sporazuma predmet njihova dogovora pri čemu nisu vezani zakonskim ograničenjima.
Admira Ribičić, dipl. iur, pravna savjetnica