Čaj je uz kavu među najpopularnijim toplim napicima današnjice. Iako Hrvatska nema kulturu ispijanja čaja kao na primjer Engleska ili Japan, čaj je svejedno vrlo popularan. Hrvati godišnje popiju više od 200 tona čaja.

Naime, prema podacima Hrvatske gospodarske komore prošle je godine u Hrvatskoj proizvedeno 89 tona raznih vrsta čajeva. Od te količne 46 tona je plasirano u izvoz, ali je istodobno uvezena 161 tona, čime se dolazi do količine od 204 tone koliko se našlo prošle godine na domaćem tržištu. Hrvatska ima veliku proizvodnju kamilice te pozitivnu bilancu u proizvodnji ljekovitog bilja koje se u nekim slučajevima ubraja u čajeve. Prošle godine izvoz ljekovitog bilja iznosio je sedam milijuna dolara, dok na sam čaj otpada znatno manja vrijednost od svega 535.000 dolara. Najveće tvrtke u sektoru proizvodnje čajeva i ljekovitog bilja su Franck, Podravka, Cedevita i Jan-Spider te tvrtke kao što su Suban, JGL, Dam, Agristar, Ljekovito bilje te Bioaromatica. Čajem i srodnim ljekovitim biljem lani je u Hrvatskoj bilo zasađeno oko 2700 hektara površina, a prinos je procijenjen na ukupno 1400 tona. Što se tiče samog čaja, i uvoz i izvoz rastu iz godine u godinu. U 2008. je naša zemlja uvezla 134 tone čaja vrijednog 1,26 milijuna dolara, a izvezla 21 tonu za 316.000 dolara. Lani je uvezena 161 tona za 1,33 milijuna dolara, a izvezeno je 46 tona čaja u vrijednosti 535.000. Za prvih deset mjeseci ove godine podaci Hrvatske gospodarske komore govore o 135 tona uvezenog čaja u vrijednosti 1,08 milijuna dolara te izvozu od 39 tona za 403.000 dolara. Proteklih godina najviše čaja uvozili smo iz Kine, Njemačke, Austrije, Šri Lanke i Velike Britanije. Za razliku od globalnog tržišta s kojeg smo uvozili čaj, naš izvoz se odnosio uglavnom na zemlje “jugosfere”. Na prvome mjesto po izvozu čaja iz Hrvatske je BiH, a slijede Slovenija, Makedonija, Srbija i Crna Gora.

Povijest čaja
Priča o čaju počela je prije 5000 godina u Kini. Prema legendi ga je otkrio kineski car Shen Nung. On je, legenda kaže, bio sposoban vođa, znanstvenik i ljubitelj umjetnosti. Jedna od njegovih uredbi glasila je da se zbog prevencije bolesti sva voda za piće mora prokuhati. Jednog dana, dok je car bio u posjetu dalekoj regiji svoga carstva, on i njegove sluge stali su se odmoriti. Prokuhali su vodu za piće. S obližnjega grma u vodu je upalo nekoliko suhih listova i voda je promijenila boju. Cara, kao znanstvenika, zanimalo je kakva je to tekućina te je otpio nekoliko gutljaja i otkrio da vrlo osvježava. Tako je navodno otkriven čaj. Budući da je prihvaćeno da je domovina čaja Kina, ona je stoga stoljećima bila jedina zemlja u kojoj se čajevac uzgajao za pripremu napitka. Upravo iz Kine potječe naziv biljke čaj. Točnije, prema jednom od dijalekata kineskog jezika ta je biljka bila uzgajana i poznata kao “t?”. No prema kantonskom dijalektu, u pokrajini gdje se ta biljka najviše uzgajala, napitak se nazivao “cha”. Postoji još jedan naziv za čaj koji dolazi iz dijalekta vu pokraj Šangaja. Iz naziva “t?” potekli su nazivi: lat. “thea”, engl. “tea”, njem. “tee”, franc. “thé”, tal. “té” itd. Kada je karavanskim putevima preko Mongolije i kazahstanskih pustinja čaj stigao u Rusiju, brzo je prihvaćen kao omiljeno piće prema kantonskom nazvan “chai”, otkud i hrvatski naziv. Zanimljivo je da Marko Polo nije u svojim putovanjima u Kinu napisao ništa o čaju. Prvi Europljanin koji spominje čaj bio je Portugalac, jezuitski otac Jasper de Cruz 1560. godine. Portugal je sa svojom naprednom mornaricom prvi uspio dobiti pravo trgovine s Kinom. Na jednoj od tih misija je otac De Cruz probao čaj. Portugalci su čaj prevozili do Lisabona, dok su Nizozemci, koji su bili u savezu s Portugalom, prevozili čaj do Nizozemske, Francuske i baltičkih zemalja.

Što zapravo pijemo?

Postoje četiri vrste čaja koji se radi od čajevca – bijeli, zeleni, oolong i crni čaj. Ostale vrste su rooibos, biljni i voćni čaj

Bijeli čaj
Najmanje procesuirani čaj brzo se suši kako bi se spriječilo oksidiranje. Sadrži najmanje kofeina i najviše antioksidativnih svojstava. Koriste se mladi listovi i pupoljci koji po sebi imaju bijele dlačice.
Priprema: Vrećicu ili listiće ubaciti u vodu temperature od 60°C do 70°C te nakon 2-3 minute izvaditi iz vode.
U slučaju da duže vrijeme držite čaj u vodi, čaj počne ispuštati tanine, što uzrokuje da čaj ispadne gorak. To vrijedi i za zeleni, oolong i crni čaj. Slobodno eksperimentirajte.

Zeleni čaj
Ostavlja se od 8 do 24 sata kako bi malo oksidirao te se onda naglo suši da bi se izbjegla daljnja oksidacija. Sadrži više kofeina od bijelog čaja te manje antioksidativnih svojstava.
Priprema: Vrećicu ili listiće ubaciti u vodu temperature od 60°C do 70°C te nakon 2-3 minute izvaditi iz vode.

Oolong čaj
Listovi se suše od 8 do 24 sata te se nakon toga bacaju u košarama kako bi se listovi natukli i time omogućili djelomičnu oksidaciju. Oksidacija traje 2-3 dana. Neki čajevi oolong su sličniji zelenom čaju, dok su neki sličniji crnom.
Priprema: Vrećicu ili listiće ubaciti u vodu temperature od 80°C do 90°C te nakon 3-5 minuta izvaditi iz vode.

Visoka razina logističke zrelosti

Logistika kao motor rasta: konkurentska prednost danas se gradi u lancu opskrbe

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Crni čaj
Najpopularnija vrsta čaja. Sadrži najviše kofeina i antioksidativna svojstva, ali ne toliko koliko druge vrste. Prolazi kroz sve dijelove proizvodnje čaja. Oksidiraju dva tjedna do mjesec dana. Zanimljivo je da ga Kinezi zovu crveni čaj jer je boja tekućine crvena, dok je u Europi dobio naziv crni zbog crne boje listova.
Priprema: Vrećicu ili listiće ubaciti u uzavrelu vodu te nakon 3-5 minuta izvaditi iz vode. Može se dodati mlijeko i limun po želji.

Roobios čaj
Roobios znači crveni grm, biljka koja nema veze s čajevcem. Raste samo u Južnoafričkoj Republici. Listovi oksidiraju dok ne dobiju crvenkasto smeđu boju. Nema kofeina i sadrži vrlo visoku količinu antioksidansa. Naziva se i crveni čaj.
Priprema: Vrećicu ili listiće ubaciti u uzavrelu vodu te nakon 10 minuta izvaditi. Može i duže jer čaj roobios ne postane gorak.

Biljni i voćni čaj
Biljni i voćni čajevi radi se od svježeg ili sušenog cvijeća, lišća, sjemenki, korijenja i raznovrsnog voća, poput čaja od lipe, mentola, kamilice i drugih. Sadrže mnoga medicinska svojstva. Ne sadrži kofein.
Priprema: Čajevi od cvijeća i lišća pripremaju se u vreloj vodi poput uobičajenog čaja. Čajevi od sjemenki i korijenja pripremaju se tako da se sjemenke ili korijenje ubaci u hladnu vodu i dovede do vrenja te se pusti da ključa dok ne ispari trećina tekućine.