U organizaciji Poljoprivredne komore Hrvatske 2. veljače 2012. održan je okrugli stol o sezonskom zapošljavanju koji je okupio sudionike iz tijela javne uprave, poljoprivredne proizvođače, poljoprivredne udruge i Hrvatske udruge poslodavaca. U raspravi koja se vodila dan je pregled stanja problematike sezonske radne snage u poljoprivredi s osvrtom na odredbe Zakona o radu kao i na određena zakonodavna rješenja tog pitanja zemalja u okruženju.

Poljoprivredni proizvođači i njihove udruge jasno su iznijeli sve probleme s kojima se susreću u vezi sa zapošljavanjem sezonskih radnika. Problemi su mnogobrojni, od toga da, unatoč golemom broju nezaposlenih, poslodavci u poljoprivredi ne mogu doći do kvalificirane radne snage koja bi željela raditi na poslovima u poljoprivredi. Drugi je problem što sukladno važećim propisima nezaposleni koji bi se željeli odazvati pozivu na sezonsko zapošljavanje u tom slučaju gube prava po osnovi nezaposlenosti pa na različite načine izbjegavaju ovo zapošljavanje. Isto tako su naveli da su pokušavali problem riješiti i preko Agencije za povremeno zapošljavanje, no iskustva su i tu prilično različita. Agencija ne može udovoljiti svim specifičnostima radne snage potrebne u poljoprivredi. U vezi sa sezonskim zapošljavanjem problem predstavljaju visine doprinosa kao i uplate produženog osiguranja, a tu je i pitanje čitave procedure, prijava i dojava nadležnim tijelima i sl. Poljoprivredna djelatnost je takva da u njoj nema kontinuiteta, ovisi dobrim dijelom o vremenu, sav posao se odvija na terenu, a potrebe za radnom snagom vrlo su promjenjive i nestalne. Upravo na tragu navedenoga, a u svrhu rješavanja problema želi se potaknuti zakonodavca da razmisli o mogućnosti da se, prema uzoru na zemlje iz okruženja kao što su: Mađarska, Češka, Francuska, Rumunjska i još neke, donese poseban propis kojim bi se regulirao sezonski rad. Pri tome valja napomenuti da donošenje posebnog zakona ne bi zadiralo u temeljna radnička prava koja su propisana Zakonom o radu.

Navedene zemlje za rješavanje problema sezonskog rada imaju rješenja kojima je zajedničko sljedeće:
– normirano je u obliku posebnog zakona, kao izuzetak od redovnoga radnog odnosa
– strogo je vremenski ograničeno (90 – 120 dana maksimalno na godinu)
– strogo je ograničeno glede gospodarskih djelatnosti.
Pitanje sezonskog rada zanimljivo je i za druge djelatnosti, posebice za djelatnost turizma, te će HUP, koji u svojim granskim udrugama okuplja članove koji se bave ovim djelatnostima, podržati inicijativu za uvođenje fleksibilnijeg oblika zapošljavanja i predložiti zajedno s Poljoprivrednom komorom Hrvatske Ministarstvu rada i mirovinskog sustava formiranje stručne radne skupine koja bi razmotrila ovu inicijativu i predložila moguće zakonodavno rješenje.