Ovo je već 13. put da HUP organizira Dan poduzetnika. Na ovim godišnjim okupljanjima uvijek govorimo o aktualnim temama nastojeći potaknuti pozitivne promjene. Prošle smo godine predstavili niz prijedloga za izlazak iz krize pod zajedničkim nazivom “Kapital i radna mjesta ruku pod ruku”. Nažalost, malo je mjera iz toga dokumenta ostvareno. Danas ćemo opet govoriti o krizi i mogućim rješenjima za izlazak iz nje. Posebno danas želimo progovoriti o poduzetništvu i poduzetničkoj klimi u zemlji. Jesu li poduzetnici i poslodavci najgori i najproblematičniji dio našeg društva, kao što bi se moglo zaključiti iz nekih mjera ove, a osobito prošlih vlada, iz retorike sindikata i mnogih političara, iz medijskih napisa, pa i iz stavova javnosti?

Okruženi smo dramatičnom antipoduzetničkom klimom premda za to ne postoje čvrsti temelji u rezultatima i ponašanju poduzetnika. Pokazat ćemo da za razvoj društva nije dobro da zbog neprihvatljiva populizma nastavimo graditi neutemeljeno loš odnos prema poduzetnicima i poslodavcima. Danas još jedanput želimo jasno reći – samo poduzetnici i privatne investicije mogu povući ovu zemlju iz duboke krize. Samo poduzetnici mogu osigurati dugoročan rast i razvoj zemlje i na temelju toga bolji život hrvatskih građana. Mi nismo problem – mi smo rješenje problema. Zato mijenjajte stav prema poduzetnicima, prije svega mijenjajte uvjete u kojima poduzetnici rade. Uz neosporno mnoge dobre poteze koje je povukla ova vlada i koje smo javno podržali mnogo puta ima i onih poteza s kojima se ne slažemo, kao i onih, možda ključnih, koje još čekamo. Pozdravili smo osnivanje ministarstva za poduzetništvo, početak konsolidacije proračuna, smanjenje nekih od nameta i doprinosa, najavu restrukturiranja javnog sektora i privatizacije, najavu pokretanja investicija u energetici…

Opasna retorika
Međutim, ne možemo se složiti s antipoduzetničkom retorikom i nekim poduzetim ili tek najavljenim represivnim mjerama koje su usmjerene na poduzetnike i poslodavce. One će dodatno pogoršati ionako lošu poduzetničku i ukupnu investicijsku klimu. Stječe se dojam da iza tih mjera i retorike koja ih prati stoji uvjerenje da je većina poslodavaca neodgovorna i zlonamjerna te da namjerno ne ispunjava svoje obveze. To je krivo stajalište. Mi smo prvi koji se zalažemo za odgovornost i vladavinu prava koja je primjerena razvijenoj demokraciji jer nama odgovara uredan, jasan i stabilan okvir za poslovanje. Na primjerima želim reći da je dobro da postoji zid poreznog srama, ali neka to bude zid na kojem će imena ispisivati sudovi, a na birokrati; dobro je da postoji proboj ograničene odgovornosti, ali neka to bude proboj koji će verificirati sudovi, a ne birokrati… I tako dalje, prema istom najvišem principu prava, pravednosti i trodiobe vlasti. Ako neki standardi vrijede za jednu skupinu u društvu, onda neka isti standardi vrijede za sve. Konkretno, ako postoji zid poreznog srama, onda neka postoji i zid birokratskog srama. Ako ćemo javno objavljivati imena građana i poduzetnika koji imaju porezni dug, onda ćemo javno objavljivati i imena gradonačelnika, načelnika ili ministara čije odluke poskupljuju poslovanje do neizdrživosti ili čija sporost odlučivanja odgađa pokretanje projekata koji bi mogli otvoriti brojna radna mjesta. Dakle, tražimo simetriju odgovornosti – ne zbog naših interesa, nego zbog pokretanja gospodarstva i zapošljavanja, što je interes svih nas u ovoj dvorani. To je ono što ujedinjuje Vladu, poduzetnike, sindikate, stručnjake i sve građane ove zemlje. Zato moramo otvoriti novu stranicu. Moramo krenuti od zajedničkog interesa. Moramo krenuti od shvaćanja da ostvarenje interesa koji nas ujedinjuje zahtijeva temeljnu promjenu odnosa, ne samo političke elite nego i cijeloga društva prema poduzetništvu.

Teret krize
Pođimo od odnosa prema neuspjehu. Kod nas se na svaki neuspjeh, a nažalost i na uspjeh poduzetnika, često gleda vrlo negativno. Kada hrvatski poduzetnici objašnjavaju da je poduzetništvo rizik i da je normalno da poduzetnici ne uspiju u svim svojim projektima i da, ako nisu uspjeli u jednom, ne znači da neće biti uspješni u drugom projektu – onda nam se baš i ne vjeruje. A upravo isto tako na poduzetništvo gledaju i najuspješniji svjetski poduzetnici. Richard Branson je u jednom intervjuu rekao: “Poduzetnički neuspjeh je nešto što se događa. Oko 80% malih kompanija propadne: ili završe u stečaju ili stave ključ u bravu. Neke ljude to doista teško pogodi. No najvažnije je iz takvih situacija izvući pouku, vratiti se i početi ponovno. Puno milijardera u životu je bankrotiralo dva ili tri puta. Izvukli su pouke iz toga i vratili se natrag još jači.” Upravo tako – i mnogi multimilijarderi kojima se mnogi dive i čija bismo ulaganja rado vidjeli u našoj zemlji u svojoj su karijeri zabilježili manje i veće neuspjehe, pa čak i bankrote. Ali su se nakon toga opet dizali ili pokretali druge projekte i u njima bili uspješni.Mnogi naši poduzetnici kojima tvrtke danas odlaze u stečaj ili koji ne mogu na vrijeme ispunjavati svoje obveze prema državi i drugim vjerovnicima u takvoj su situaciji ne zbog svoje obijesti ili nesposobnosti ili loših procjena u vezi s ulaganjima, već zbog situacije u zemlji. Četiri godine i sada već petu taj privatni sektor nosi teret krize samo na svojim leđima, a mnogima od njih je porezno i neporezno opterećenje do ovoga trenutka samo raslo. Ako nas već želite oštrije kažnjavati, skinite nam barem prvo taj preteški teret s leđa da možemo normalno hodati. A ako se za poduzetnike uvode stroge mjere i sve šira kaznena odgovornost u uvjetima kada je institucionalni okvir u kojem poslujemo nedovršen, nejasan, opterećenjem korupcijom, neznanjem i neodgovornošću, onda ista mjerila treba primijeniti i na sve druge koji svojim radom utječu na uspješnost ili neuspješnost poduzetničkih projekata, prije svega na javni sektor, državnu upravu i lokalnu samoupravu.

Simetrija odgovornosti – to je ključni odnos koji ovdje tražimo. Mijenjanje stava prema poduzetnicima nije posao jednog ili dva ministra. To je posao cjelokupne Vlade i svih struktura u ovoj zemlji, socijalnih partnera, i nas poslodavaca, pa i sindikata. To je posao za cijelo društvo koje mora shvatiti da nas neke bolje i prosperitetnije godine čekaju samo s rastom i procvatom poduzetništva i tržišta. Sve drugo je zavaravanje, zatvaranje očiju, padanje na još niže razine na svjetskim ljestvicama uspješnosti i konkurentnosti, i u konačnici daljnje pogoršanje uvjeta u kojima živimo mi i u kojima će živjeti naša djeca. Na kraju moram istaknuti da potpuno uvažavamo poteškoće s kojima se nova vlada susrela na početku mandata. I mi smo proteklih godina duboko analizirali stanje našega gospodarstva i društva, upozoravali i neuspješno predlagali. Stoga posve razumijemo stres nastao zbog zatečenoga stanja. Nije bilo lako početi prvu ozbiljniju konsolidaciju proračuna nakon godina neobjašnjive rastrošnosti i korupcije, i uhvatiti se ukoštac s problemima brodogradnje te barem privremeno sačuvati rejting. No to nije dovoljno. Duboko sam uvjeren da još nismo ni izbliza iskoristili mogućnosti da suradnjom i ozbiljnim zajedničkim radom poboljšamo investicijsku klimu, uklonimo administrativne barijere i potaknemo poduzetništvo i ulaganja. Moramo se otvoriti jedni prema drugima i više vjerovati jedni drugima. Dijalogom, pa i uzajamnom kritikom, uz mobilizaciju pameti koja postoji u svim porama našega društva. Zato želim vjerovati da je pred nama novi početak u kojem će poduzetnik dobiti ono mjesto u društvu i kreaciji politike koje zaslužuje. On će, vjerujte mi, to društvu znati vratiti.

Kao i dosad poslodavci su se u velikom broju odazvali na Dan poduzetnika; Ante Todorić u razgovoru s kolegama poslodavcima