Zbog dužničke krize u eurozoni, gospodarske nestabilnosti, velika broja stečajeva i rasta nezaposlenosti hrvatski izvoznici trebali bi se u većoj mjeri okrenuti azijskim tržištima, koja bilježe stabilnost i predviđaju rast. Istodobno, više nego ikad, prije ulaska u posao trebali bi provjeriti bonitet svojih budućih poslovnih partnera u inozemstvu, upozorio je Veljko Drakulić iz agencije Bonline, koja posluje u sklopu globalne bonitetne mreže Dun&Bradstreet, na radionici o financiranju i osiguravanju potraživanja održanoj u sklopu izvozničke konvencije.

Od ukupna hrvatskog izvoza oko 60 posto realizira se u zemljama EU, pa je važno pratit razvoj krize u eurozoni. Analiza Dun&Bradstreeta pokazuje da velik broj država u svjetu nosi velik rizik za poslovanje. Najgoru poziciju u EU drže Mađarska, u kojoj je lani pokrenuto čak 30 posto više stečajeva nego godinu ranije, Portugal sa 24 posto više stečajeva, te Španjolska sa 19 posto. Najstabilnije poslovanje izvoznici mogu očekivati u Njemačkoj, Francuskoj i V. Britaniji.Edvard Ribarić, predsjednik Uprave Hrvatskog kreditnog osiguranja, rekao je kako ne treba previše računati na partnere koji su dosad bili pouzdani kupci i uredne platiše. “Tvrtke poput SwissAira, Quellea, General Motorsa, Parmalata, godinama su bili pouzdani kupci, ali sve su dospjele u ozbiljne probleme. Pedeset posto odšteta osiguravateljske kuće plaćaju zbog neplaćanja tzv. sigurnih kupaca”, rekao je Ribarić.Važno je na vrijeme uočiti problem nelikvidnosti i nerentabilnosti unutar samih tvrtki izvoznika, istaknula je Andreja Švigir iz Altius savjetovanja. “Problem nelikvidnosti može se uočiti čak pet godina prije nego što počne ugrožavati opstanak tvrtke. U hrvatskim tvrtkama vidimo da se one ne bave nerentabilnošću kao uzrokom već nelikvidnošću kao posljedicom”, rekla je Švigir. Nives Rudež, voditeljica faktoringa u SG Splitskoj banci, istaknula je da većina tvrtki ima problem jer zanemaruje dnevno poslovanje i tijek novca, stanje zaliha i potraživanja. “Upravljanjem novcem ne smiju se baviti samo financijski direktori, već svaki menadžer svakom svojom odlukom u svakodnevnom poslovanju. U hrvatskim tvrtkama to upravljanje uglavnom je rezultat nepovezanih pojedinačnih odluka”, navela je Rudež ističući poražavajuće podatke istraživanja koje Splitska banka provela 2010. među hrvatskim tvrtkama. Pokazalo se tako da 50 posto domaćih tvrtki, među kojima su i mnoge renomirane, ima veće zalihe od potrebnih, a 66 posto tih tvrtki zabilježio je pad prodaje. Čak 95 posto financijskih direktora nije zalo izračunati financijsku vrijednost zaliha. Samo jedan posto znalo je izračunati trošak cassa sconta i novčanog jaza.