Ima jedna stara pjesma božanstvene Tereze, u kojoj se ona pita kamo plovi ovaj brod. Ta mi pjesma često padne na pamet kad se govori o današnjem stanju hrvatskog zdravstva. Naše je zdravstvo sve sličnije preopterećenom brodu u kojem je vožnja sve neudobnija i nesigurnija, dolazak do cilja sve sporiji i neizvjesniji, a cijena putovanja sve veća. Kapetani se mijenjaju, a smjer ostaje isti – onaj prema havariji. Nova je posada, koja je stupila na palubu početkom godine, još užasnuta neredom koji su ostavili njihovi prethodnici i valjda od pretjerana šoka ne pokazuju pametnu ideju kako ploviti dalje. Ide se po inerciji, bez odlučnosti i hrabrosti koja je potrebna i bez koje je brodolom sve izvjesniji. Čini se da su najodgovorniji ljudi u hrvatskom zdravstvu, unatoč obećanjima koja su dali prije izbora i zbog kojih su dobili povjerenje hrvatskih birača, odlučili ići polaganim korakom i izbjegavati krupne rezove. To je već više puta viđena taktika “netalasanja” ili “spremanja kostura u ormare”. Pa dokle ide! Ako brod i potone, za manji broj biranih naći će se mjesta u luksuznim salonima megajahte “Houston”.

Afere
Zdravstvo je ljetos bilo česta tema u hrvatskim medijima. Tako je, doduše, bilo i prethodnih sezona kiselih krastavaca. Ove se godine ipak može zamijetiti znatna razlika. Naime, glavne teme povezane sa zdravstvom koje su punile novine ovog ljeta afere su stare više godina. Čini se novih javnosti zanimljivih pikanterija iz zdravstva nema pa valja zaviriti u arhivu. Tako se dugo govorilo o aferi Pfizer staroj 10-ak godina, a završilo se jednako kao i onda kad je afera otvorena – nitko nije kriv, ili svi su krivi, ili svi su korumpirani samo netko manje, a netko više itd. Zatim se pojavila fotografija neprimjereno odjevene liječnice u nekoj oparacijskoj dvorani. I ta je fotografija starijeg datuma, a nestala je bez traga prije nego se razišao miris naftalina na koji je zaudrala. Ministar je govorio o tzv. kapilarnoj korupciji u zdravstvu. Koliko sam shvatio, pod tim se podrazumijevaju sitni darovi koje pacijenti, želeći iskazati zahvalnost, donose liječnicima koji ne sjede u raznim povjerenstvima, već u ordinacijama i svakodnevno stavljaju bolesnicima na raspolaganje sve svoje znanje, iskustvo, vještinu i ukupni ljudski potencijal. Nije najavljeno kako se namjerava stati na kraj “kapilarnoj korupciji u zdravstvu”. Postoji učinkovit model usavršen u Sjevernoj Koreji. Tamo strani novinar kojem je odobren ulazak u zemlju dobije vladinog službenika koji ga prati 24 sata pazeći da ovaj ne zastrani u bilo kojem pogledu. Tako bi i svaki naš liječnik praktičar mogao dobiti pratnju Bajićeva povjerenika, barem za trajanja radnog vremena, koji bi pazio da neka bakica sa 10 dag kave ne pokvari kapilarno svojeg doktora. Prodajom prikupljene kave do nastupa sljedećega ledenog doba prikupila bi se sredstva kojima bi se platili neki dobavljači lijekova u jednoj od 60 prezaduženih hrvatskih bolnica, a doktori bi bili čisti do zadnje kapilare. Najveća novost u primarnoj zdravstvenoj zaštiti je e-naručivanje. Prije nekoliko je dana ministar zdravlja s velikom oduševljenjem i ponosom promovirao ovu novotariju. Gotovo kao da ju je sam osmislio i doveo do realizacije. Time je valjda riješen najveći problem hrvatskog zdravstva. Čekanje na pregled! Pacijenti su oduševljeni. Njima je najvažnije da čekaju što manje, pa i onda kad je s medicinskoga gledišta potpuno svejedno hoće li im neka usluga biti pružena odmah ili za tri mjeseca. Prosječno informiran pacijent jedino što može ocijeniti jest dužina čekanja na zdravstvenu uslugu.

Dugovi
O sadžaju i kvaliteti usluge ionako ne zna gotovo ništa. Političarima je to dobro poznata činjenica. Zato podilaze pacijentima obećavajući im prava za koja ne mogu osigurati novac, slikaju se pred novonabavljenim skupim uređajima kao da su ih kupili vlastitim novcem i općenito se trude dobiti naklonost pacijenata imajući na umu pritom buduće izbore. Obiteljski liječnici su također oduševljeni uvođenjem e-naručivanja. Sada će još rjeđe skidati pogled s monitora, a uskoro neće ni prepoznavati svoje pacijente jer ih već dugo vremena rijetko pogledaju u lice. Više od 2300 obiteljskih doktora u ovoj državi, u kojoj već sada nedostaje 4000 liječnika, pišu hrpe papira, vode različite evidencije, izadaju uvjerenja za sve i svašta, pa čak i ovjeravaju preslike medicinske dokumentacije. Besplatni javni bilježnici zdravstvenog usmjerenja prostora za posao za koji su se školovali imaju sve manje. Unatoč svim apelima i upozorenjima tu se stvari dalje kompliciraju i pogoršavaju. S druge strane mnoge bolnice grcaju u velikom dugovima za koje nije jasno tko će ih i kada platiti. Ravnatelji redovito igraju loto. Taj dio sustava je unatoč višekratnim “sanacijama” danas bolesniji nego ikad prije. I ne samo financijski!

Zdravlje nacije
Tako je u bliskoj budućnosti posve moguće da bolesnik kojem su političari obećali brda i doline dolazi u bolnicu na termin zakazan elektornički i onda sazna da tamo nema doktora, da su aparati u kvaru i da nema lijekova pa ih mora nabaviti sam. Jer doktor je konačno otišao tamo gdje mu je bolje, aparati se ne mogu popraviti jer nama novca, a lijekovi nisu plaćeni već dvije godine. Upravljači zdravstvenim sustavom, jučerašnji i današnji, nisu imali i danas nemaju hrabrosti objasniti narodu kakvo zdravstvo možemo sebi priuštiti i što treba činiti da bismo bili zdravija nacija uz onoliko potrošenog novca koliko možemo izdvojiti. I doista, kamo plovi ovaj brod? Može li se morem lažnih obećanja doploviti do obećane zemlje?