U skladu s očekivanjima 2010. još je bila teža i neizvjesnija za većinu poslodavaca nego 2009. godina. U uvjetima daljnjeg smanjenja domaće potražnje, pada investicija i povećanja nelikvidnosti većina poduzetnika je pokušala održati profitabilnost smanjivanjem troškova poslovanja i podizanjem efikasnosti upravljanja zalihama, potraživanjima i ostalim resursima.

“U velikoj mjeri to je značilo smanjivanje plaća i/ili broja zaposlenih u tzv. realnom sektoru, što je rezultiralo s više od 80.000 izgubljenih radnih mjesta te daljnjim povećanjem razlike prosječne plaće između realnog i javnog/državnog sektora – naravno u korist javnog, a na štetu privatnog”, kaže Domagoj Milošević, predsjednik Nadzornog odbora HUP-a. Unatoč tome, ili možda upravo zato, svjedočili smo daljnjem porastu antipoduzetničke klime umjesto podršci poduzetnicima i propoduzetničkoj klimi. “Pa tko će dugoročno smanjivati nezaposlenost ako ne upravo poduzetnici!? Svi poduzetnici koji su to bili u mogućnosti naglašeno su se okrenuli izvozu, a samo su rijetki mogli ostvariti rast prihoda na domaćem tržištu. Godina 2010., kao i 2009., pokazala je svu riskantnost ovisnosti o našemu malom domaćem tržištu, posebno kada se smanje državne investicije i potrošnja”, naglašava Milošević.

Europa i svijet ove su godine izašli iz krize, jesu li iz krize izašle i hrvatske tvrtke koje su orijentirane na izvoz?
Bio bih oprezan s izjavom da je već 2010. Europa izašla iz krize iako naravno svi priželjkujemo da bude tako. Situacija se u dobrom dijelu Europe svakako popravlja pa smo na valu tog procesa vidjeli i rast izvoza domaćih tvrtki. Nije zanemariv utjecaj slabljenja eura koji s jedne strane potiče izvoz na treća, izvaneuropska tržišta, ali i poskupljuje uvoz u Europu što bi trebalo olakšati pokušaje hrvatskim tvrtkama u izvozu u EU. Rijetke su hrvatske tvrtke koje više od 50 ili, još bolje, 75% prihoda ostvaruju iz izvoza. Ipak, na većinu izvoznika utječu stanje na domaćem tržištu, pad potražnje i investicija.

Kako vidite perspektivu hrvatskoga gospodarstva u 2011. godini?
Treba biti optimist, što nikako ne znači biti lakomislen. Ako uspijemo ukloniti prepreke ulaganjima i/ili pojednostaviti procese koji koče ulaganja te time pokrenuti val investicija, ako banke povećaju kreditiranje privatnog sektora unatoč povećanom riziku, a Vlada pokrene već najavljene reforme državne uprave, regionalne i lokalne samouprave, smatram da je moguće ne samo preokrenuti negativan trend u pozitivan već i ubrzati očekivan gospodarski rast. Iskreno, najviše me brinu podaci o daljnjem padu industrijske proizvodnje te daljnje urušavanje naše preostale industrije te mogućnost vala stečajeva. Premala smo ekonomija u kojoj su posude spojene vrlo blizu jedna drugoj.

Koje korake smatrate nužnima koje bi Vlada morala u idućoj godini napraviti, a koji bi najviše pomogli gospodarstvu?
Jednim od ključnih, ako ne i temeljnim, problemom smatram (ne)zaposlenost i premda je kratkoročno nemoguće brzo mijenjati odnos broja zaposlenih i umirovljenika, aktivnim i agresivnim mjerama za poticanje zapošljavanja može se dosta postići. Da i ne spominjem ZOR i nefleksibilno tržište rada koji jednako štete poslodavcima i posloprimcima. Kad uđemo u EU, naša (ne)konkurentnost jednako će štetiti i jednima i drugima. Svakako su poželjne promjene poreznog sustava s naglaskom na rasterećenju troška rada – smanjivanje poreza i doprinosa na plaću trebalo bi ponajprije ostati na raspolaganju poslodavcima, ne samo kako bi porasla ionako preniska dobit poduzeća već kako bi se omogućilo investiranje u vlastite resurse i konkurentnost. Na kraju, ne najmanje važno, nužna je promjena pristupa da se novcem poreznih obveznika spašavaju zapravo odavno izgubljena radna mjesta u propalim poduzećima umjesto da se potiču uspješni koji će osigurati novo, trajno održivo zapošljavanje.

Domagoj Milošević, predsjednik Nadzornog odbora HUP-a