Prošlo je prvih šezdeset dana nove Vlade. Što reći i analizirati a da već nije bilo predmetom silnih analiza? S obzirom na naslijeđeno stanje u zemlji, ali i stanje u kojem je čitav svijet, koje pak traje tri godine, svi smo nestrpljivi, čekamo napokon dobre vijesti, nov početak. I stoga je na ovoj Vladi, za razliku od dosadašnjih, još i veći pritisak. Od nje se očekuju nove odluke i smjernice koje će donijeti boljitak odmah, što prije. Svi smo, naravno, unaprijed znali da upravo sve to čeka izbornog pobjednika. Naravno, šezdeset dana nije dovoljno da se donesu promjene koje ćemo već danas osjećati i ocijeniti novim početkom. Nažalost, nestrpljivost je donijela da se svaka izjava, mjera, prijedlog i promjena zakona posebno analizira i propituje. Sve to pridonijelo je u ovim samim počecima konfuziji u vezi sa svim porukama i mjerama koje Vlada uistinu namjerava provesti. Ne postoji, a to pokazuju i ove tri krizne godine, jedinstven i dokazan recept koji će nas izvesti iz krize, osobito u našem slučaju, kada je “naša kriza” prije svega rezultat lošeg rada u posljednjih dvadeset godina, a manje rezultat utjecaja svjetske krize.
Istodobne reforme
Stoga sve dosadašnje Vladine mjere, gledajući u kontekstu potrebnih aktivnosti, smatramo početkom. Naravno, nekako treba početi, a mi u HUP-u smatramo da su prvi Vladini koraci pozitivni, da su početne mjere i glavni smjer, u kojem se prije svega nastoji odteretiti gospodarstvo i privući investitore i započeti investicije, ispravni. No treba napomenuti i podsjetiti da neće sve mjere biti jednako uspješne i efikasne, da zbog toga Vlada mora kontinuirano pratiti gospodarsko stanje i u hodu donositi nove mjere, priznati pogreške i loše mjere promijeniti, a razumjeti i prepoznati dobre mjere koje treba pojačati. Uza sve to pravi posao tek treba započeti, posao koji će trajati više godina, ali na kraju kojega ćemo, ako ga dobro svi napravimo, imati uspješnu modernu i gospodarski konkurentnu i oporavljenu zemlju. HUP je od početka krize uporno upozoravao i govorio što će raditi i ubuduće i da su problemi naše zemlje strukturne i sveobuhvatne naravi. To drugim riječima znači da gotovo svaki segment društva zahtijeva temeljitu i ozbiljnu rekonstrukciju. I važno je napomenuti da se sve te strukturne i temeljne reforme moraju događati istodobno jer samo tako povezane imaju smisla i donose maksimalan rezultat. Podsjećam, tu mislimo na reforme javne vlasti, središnje i lokalne, reformu javnih poduzeća, reformu pravosuđa i zdravstva, reformu tržišta rada i obrazovanja, mirovinsku reformu uz konsolidaciju javnih financija i javne potrošnje. Sve reforme kao rezultat moraju stvoriti okruženje u kojem poslodavci i gospodarstvo mogu biti konkurentni, okruženje koje će stvarati novu dodanu vrijednost, nova radna mjesta te bolju i bogatiju Hrvatsku. U svojim je ciljevima Vlada upravo gospodarstvo i stvaranje novih radnih mjesta stavila kao prioritet, što mi u HUP-u svakako pozdravljamo. To je ključna borba i promjena u koju nas sve zajedno mora povesti. I to je proces u kojem svi zajedno moramo biti jedinstveni jer samo tako možemo računati na izlazak iz krize. I kada govorimo o jedinstvu, HUP smatra da je za zajednički uspjeh ključan socijalni dijalog Vlade, sindikata i poslodavaca. Smatramo da se o svim glavnim mjerama mora raspravljati i da u svim mjerama moramo zajedno sudjelovati, ako ne u odlukama, jer to je politička odgovornost Vlade, onda sigurno u praktičnom iskustvu realnoga gospodarstva.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Gospodin Majetić očito nema vremena pa je zato opet napisao dug članak.
Recept za izlaz iz krize – i to vrlo konkretan – naime postoji, a može se naći u zadnjem Izvješću MMF-a od 03. veljače. 2012.
On je dokazan na desecima i desecima analognih slučajeva drugih zemalja, a ovih dana na prinjerima Madžarske i Grčke. Tu treba posebno napomenuti da u slučaju Hrvatske nema ama baš nikakvih specifičnosti, odnosno ničega čega nije bilo već ranije u drugim zemljama.
Dakle: ključ (i za Hrvatsku!) je rast, a rast ovisi o konkurentnosti. Bez konkurentnosti svaki dug brzo postaje neodrživ. Na ovu kroničnu hrvatsku boljku MMF ukazuje u svojim izvješćima već godinama. To je neugodna materija produktivnosti, jediničnih troškova rada itd..
Naravno, u državi gdje se naveliko raspravlja o raznim vrstama mirovina i političkim imenovanjima u NO-e javnih kompanija produktivnost je postala zaboravljena riječ.
Rast je moguć samo kroz izvoz, što započinje drastičnom devalvacijom kune. Onda tek slijedi sve ostalo, kako se to radi u situacijama u kakvoj je Hrvatska.
Izvoziti se ne može “grlom u jagode”, bilo što, bilo kamo, bilo kome i po blo kojoj cijeni. Hrvatska tu mora slijediti Češku, Slovačku, Madžarsku koje danas svoj rast i prosperitet baziraju na tome da su njihove izvozne privrede uključine u njemačku izvoznu privredu. Kada se inače gleda izvoz industrijskih proizvoda u Njemačku kao postotak BDP-a, Hrvatska je tu sa 1,7% na posljednjem mjestu u Evropi (iza Srbije koja ima 1,9%; Latvije sa 2,1% itd…).
Češka ima 17%, Slovačka 15% itd…itd…
Ne provesti taj recept znači osudu na provođenje recepta na koji ćemo se sami obvezati pismom namjera za zaključenje stand-by aranžmana s MMF-om, otprilike godinu dana nakon sniženja kreditnog rejtinga na “junk” status.
A onda, kako lijepo ilustrira primjer Grčke, više nema nikakvih dijaloga, opcija itd. – POSTOJI SAMO ONO ŠTO SE MORA PROVODITI, BEZ OBZIRA NA DEMONSTRACIJE!
Na prvi zadatak koji Hrvatska mora izvršiti MMF je već izričito i nedvosmisleno upozorio: vratiti održivost duga!
Uključite se u raspravu