EN DE

‘Ni Kinezi nam nisu konkurencija’

Autor: Marija Birtić,VLM
07. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Sanik, zagrebačka tekstilna obiteljska tvrtka ne zna za recesiju, prošle je godine uvećala prihode za 68 posto

Mislim da je ključ uspjeha hrvatski proizvod s višom kvalitetom za srednju cijenu, za Poslovni dnevnik kaže Amir Kulenović, uz svog oca, majku i sestru suvlasnik zagrebačke tvrtke Sanik, koja se najvećim dijelom bavi proizvodnjom odjeće za Bambi. Naime, prihod Sanika u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu rastao je 68 posto te je tvrtka 2010. završila s prihodom od 2,6 milijuna kuna. Dobit je porasla za 2,5 puta te je iznosila 118.000 kuna.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

“Prihod nam je u prva tri mjeseca ove godine rastao gotovo 100% u odnosu na lani. Izgleda da su djeca slabo podložna recesiji pa roditelji na njima gotovo i ne štede”, zadovoljno ističe Kulenović. Osim što je Bambi otvarao nove trgovine i na ovogodišnjem Fashion Weeku radio vlastitu kolekciju odjeće s poznatim dizajnerom Jurjem Zigmanom, razlog Sanikova rasta je i ulazak u marketinšku i “event”-industriju. Neka od važnijih poslovnih događaja su suradnja s tvrtkom L’Oreal Adria za koju su radili odjevne predmete za njihove marketinške aktivnosti u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, zatim suradnja s tvrtkama iz sastava Digitel Komunikacija za koje su radili majice i scenografiju za Weekend Media Festival u Rovinju i Libertas film festival u Dubrovniku te suradnja s brendom Jolie Petite by Ljupka Gojić, čiji su proizvodi rađeni od tkanina iz Sanika. Kako Amir opisuje, njegov otac Irfan je po prirodi inicijator i spreman je preuzeti rizik, dok je majka Nada izvrstan operativac zbog čega su jako dobar tim. Tako su još u prošlom sustavu, dok je Nada radila kao trgovkinja, a Irfan alatničar, prepoznali priliku u prodaji suvenira za tada vrlo popularni 8. ožujka. “Kada je mama naučila crtati, ona i otac su dali otkaze i počeli se baviti oslikavanjem keramičkog posuđa. Imali su 12 štandova u Zagrebu, a njihovi su se proizvodi prodavali po cijeloj Hrvatskoj. Uspješno su poslovali i živjeli od tog posla sve dok, nakon rata, 8. ožujka nije izgubio na popularnosti”, priča Amir i nastavlja:

Mislim da je ključ uspjeha hrvatski proizvod s višom kvalitetom za srednju cijenu, za Poslovni dnevnik kaže Amir Kulenović, uz svog oca, majku i sestru suvlasnik zagrebačke tvrtke Sanik, koja se najvećim dijelom bavi proizvodnjom odjeće za Bambi. Naime, prihod Sanika u prošloj u odnosu na pretprošlu godinu rastao je 68 posto te je tvrtka 2010. završila s prihodom od 2,6 milijuna kuna. Dobit je porasla za 2,5 puta te je iznosila 118.000 kuna.

“Prihod nam je u prva tri mjeseca ove godine rastao gotovo 100% u odnosu na lani. Izgleda da su djeca slabo podložna recesiji pa roditelji na njima gotovo i ne štede”, zadovoljno ističe Kulenović. Osim što je Bambi otvarao nove trgovine i na ovogodišnjem Fashion Weeku radio vlastitu kolekciju odjeće s poznatim dizajnerom Jurjem Zigmanom, razlog Sanikova rasta je i ulazak u marketinšku i “event”-industriju. Neka od važnijih poslovnih događaja su suradnja s tvrtkom L’Oreal Adria za koju su radili odjevne predmete za njihove marketinške aktivnosti u Hrvatskoj, Sloveniji i BiH, zatim suradnja s tvrtkama iz sastava Digitel Komunikacija za koje su radili majice i scenografiju za Weekend Media Festival u Rovinju i Libertas film festival u Dubrovniku te suradnja s brendom Jolie Petite by Ljupka Gojić, čiji su proizvodi rađeni od tkanina iz Sanika. Kako Amir opisuje, njegov otac Irfan je po prirodi inicijator i spreman je preuzeti rizik, dok je majka Nada izvrstan operativac zbog čega su jako dobar tim. Tako su još u prošlom sustavu, dok je Nada radila kao trgovkinja, a Irfan alatničar, prepoznali priliku u prodaji suvenira za tada vrlo popularni 8. ožujka. “Kada je mama naučila crtati, ona i otac su dali otkaze i počeli se baviti oslikavanjem keramičkog posuđa. Imali su 12 štandova u Zagrebu, a njihovi su se proizvodi prodavali po cijeloj Hrvatskoj. Uspješno su poslovali i živjeli od tog posla sve dok, nakon rata, 8. ožujka nije izgubio na popularnosti”, priča Amir i nastavlja:

Nedovoljna pomoć HBOR-a
“Zatim su otvorili kafić u prizemlju obiteljske kuće u Dubravi, a netom nakon rata tata, inače rodom iz Bihaća, tamo je otvorio veleprodaju mješovite robe. Zbog stanovitih sigurnosnih problema nakon nekog vremena ju je zatvorio pa opet doma otvorio kafić, no nije baš dobro poslovao.” Kako se Kulenovićeva šira obitelj u to vrijeme uspješno bavila tekstilom, Nada i Irfan su 2002. krenuli s proizvodnjom dječje odjeće. Kupovali su materijal u Hrvatskoj i odjeću prodavali malim trgovinama u Zagrebu i manjim hrvatskim gradovima. “Tata je uvidio da nema isplativosti ako sam ne uvozi materijal. Od HBOR-a smo dobili kredit za poduzetnike početnike, no kako nam to nije bilo dovoljno, prodali smo kuću u Istri i sav kapital uložili u posao. Starci su sve radili sami”, priča Amir i nastavlja: “Tata je počeo uvoziti materijale iz Turske u koju, za razliku od Kine, uvijek može otići i pregledati robu prije utovara. No unatoč tome s jednom od najjačih turskih tekstilnih kompanija imali smo poveći problem. Tri isporuke su bile izvrsne, a zatim je oko pet tona materijala bilo za bacanje u smeće zbog loše kvalitete. Sudili smo se i srećom dobili spor”, kaže s olakšanjem. Tih je godina konkurencija među malim tvrtkama u tekstilnoj industriji bila žestoka, no Sanik je od samog početka igrao na kartu kvalitetnog materijala za srednju cijenu, čime su, kaže Amir, uspješno parirali kineskoj konkurenciji te osigurali stalni rast prihoda. “Ipak je dječja odjeća drukčija od one za odrasle, stalno se haba i izuzetno česte pere te prelazi s generacije na generaciju pa mora biti dobro sašivena i od kvalitetnog materijala”, objašnjava.Osjetni rast Sanik doživljava 2007. kada je počeo suradnju s Bambijem. “Prvo smo krenuli s komisijskom prodajom odjeće Sanik u devet Bambijevih dućana. Odjeća se dobro prodavala i kupci su bili zadovoljni, pa je raslo i povjerenje Bambija u naše proizvode. Danas opskrbljujemo 24 Bambijeve trgovine u Hrvatskoj te po dvije u Srbiji i Sloveniji tako da je desetak posto prihoda Sanika od izvoza”, navodi Amir.

Veliki planovi
Kaže da kod dječje odjeće nema puno filozofije jer klinci želee nositi ono što vide na crtiću i nema šanse da im prodate što drugo. “Probali smo suradnju s jednom dizajnericom koja je dizajnirala kolekciju odjeće s crtanim likovima životinja, ali klincima to nije bilo zanimljivo jer ih nisu vidjeli na crtiću. No problem likova s crtića su autorska prava. Malo smo tržište, a europske agencije za licenciranje žele se vezati za veće tvrtke koje će pokrivati, primjerice, cijeli Balkan. No mi inzistiramo da to bude hrvatski proizvod i ne želimo kupovati gotovu odjeću”, dodaje Amir. Sanik proizvodi odjeću od pamuka za djecu od godine dana pa do broja 16 u što uglavnom stanu i odrasli pa ne manjka kupaca ni iz te dobne skupine. Tu su majice, suknje, haljine, hlače, trenirke, pidžame… Do 2010., kaže Amir, Nada je smišljala sve kolekcije, a Bambi je kupovao gotovu odjeću, no otišla je u mirovinu pa sad razmišljaju zaposliti nekog s tekstilnog fakulteta. “U Saniku sad radimo tata, krojač, studentica u veleprodajnom dućanu u sklopu firme i ja. Uz skladište materijala, u krojačnici, imamo stroj za rezanje. Krojač priprema materijale za šivanje i onda ih vozimo u Ču-teks, tvrtku u Sesvetama, čijih 20-ak radnika za nas radi taj dio posla. U perspektivi razmišljamo o vlastitoj šivaonici s kojom bismo mogli prihvatiti više poslova s vrlo kratkim rokovima isporuke. Kad je u pitanju tisak, imamo nekoliko partnera”, objašnjava Amir i nastavlja: “S obzirom na to da s Bambijem radimo komisijsku prodaju, potrebne su velike zalihe i obrtna sredstva, a tu je i povrat odjeće koju uglavnom prodamo na sniženju i kroz mrežu malih dućana. No Bambi s vremena na vrijeme angažira nekoga kreatora pa sam napravi kolekciju koju mi operativno odradimo, a Bambi sve plati tako da nema financijskog angažmana ni povrata.” (Ne)likvidnost je i Saniku stalni problem i bilo bi sjajno, kaže Amir, kad bi male tvrtke plaćale PDV po naplati fakture, a ne ispostavi, a tu je dakako i nemogućnost naplate potraživanja.“Cijena pamuka je u prošloj godini porasla za više od 100 posto, no mi ove godine nismo dizali cijene jer imamo dosta zaliha po starim cijenama, što je dodatni plus za nas”, zaključuje Amir.

Autor: Marija Birtić,VLM
07. lipanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close