MTČ i MTČ Tvornica rublja uputili su javni poziv za kupnju zgrada i zemljišta tih tvrtki u centru Čakovca između Perivoja Zrinskih i Ulice Matice Hrvatske. Iako je riječ o dva poslovna subjekta, prvi proizvodi pletivo i zapošljava 190, a drugi rublje i ima 520 zaposlenih, u prodaju ulaze zajedno jer posluju unutar istog tvorničkog kruga. Prodajom atraktivnog zemljišta oba MTČ-a bi se riješila dugova i preselila proizvodnju na već kupljeno zemljište izvan grada, uz zadržavanje koliko god je moguće većeg broja sadašnjih radnika, kazao je Tomislav Farkaš, predsjednik Uprave MTČ Tvornice rublja i jedan od većih dioničara. U MTČ-u se, međutim, već desetak dana ne radi u odjelu dorade jer je Međimurje plin prekinuo isporuku plina zbog dugova, a za ponovno ukapčanje traže uplatu rate od najmanje 500 tisuća kuna. Sve to otežava poslovanje jer MTČ ima rokove dogovorene s talijanskim partnerom koji se bez plina, tumači Farkaš, ne mogu izvršiti. Dodaje, kada bi tekstilnoj industriji država mogla pomoći barem upola manje nego što to čini brodogradnji. Bez kvalitetne suradnje države, sindikata i poslodavaca neće se moći dalje poslovati, smatra Farkaš, misleći pri tomu na danas najavljenu raspravu u Saboru o stanju u tekstilnoj i obućarskoj industriji Hrvatske. Na žalost, do sada, kaže, u državi nije bilo prevelike želje pomoći ovim industrijama. “Imamo čvrste ugovore s poslovnim partnerima, a ovi problemi s energentima nas izbacuju iz kolotečine, računi su nam u blokadi i ne znamo kako isplatiti plaće za desetak dana. A državi smo lani samo za energente, PDV i carine isplatili 12 milijuna kuna. Nije zanemarivo ni to što je više od 700 ljudi primalo plaću. Sve što tražimo je malo strpljenja i razumijavanja lokalne samouprave i Vlade”, rekao je Farkaš. Savo Šmitran, predsjednik regionalnog Sindikata tekstilne i obućarske industrije koji pokriva Međimursku, Varaždinsku i Koprivničko-križevačku županiju, zna ali neslužbeno za preseljenje MTČ-a jer sindikat i zaposleničko vijeće u poduzećima nisu upoznati s tim programom niti im je poznata nova lokacija.

Nadalje, sumnjaju u mogućnost prodaje zbog hipoteka na ovom zemljištu iz prijašnjeg vremena kada je podignut kredit kod Hrvatske poštanske banke. Ali, kaže Šmitran, neto plaće, no bez uplaćenih doprinosa, radnici oba MTČ-a dobivaju na vrijeme. Stanje u ovim djelatnostima već godinama je loše i sindikatu nije svejedna budućnost zaposlenih. Samo u Međimurskoj županiji od ukupno zaposlenih 22.000 ljudi, njih 5150 (23,41 posto), radi u ovim industrijama. Prosječna plaća u županiji u tekstilu, od čega je najviše zaposlenih u tvornicama koje su nastale podjelom nekadašnjeg MTČ-a, te u dvije preostale tvornice obuće, iznosi manje od 50 posto prosječne plaće u državi. U ove tri županije sjeverne Hrvatske posluje tridesetak tvornica iz ovih branši i zapošljavaju 10 tisuća ljudi. Njihove plaće doista su ispod svih prosjeka – kreću se od 1600 do 2500 kuna. Kako da u tim uvjetima zaposleni budu motivirani za rad, pita se Šmitran. Ne treba ni spominjati kakve bi katastrofalne socijalne posljedice izazvala propast ovih grana industrije, osobito za ovaj dio Hrvatske, kaže Željko Pavlic, saborski zastupnik regionalne stranke MDS i jedan od autora interpelacije o odgovornosti Vlade RH za stanje u tim industrijama sastavljene koncem prošle godine.

Vlada odbija interpelaciju o odgovornosti

Sabor bi danas trebao raspravljati o stanju u tekstilnoj i obućarskoj industriji, odnosno o izvješću Vlade u kojem ona ne nalazi osnove za interpelaciju o odgovornosti za stanje u tim industrijama zbog odstupanja od politike utvrđene Programom Vlade u mandatnom razdoblju 2003.-2007., koju je predsjedniku Sabora dostavila desetina zastupnika. To se obrazlaže u više točaka među kojim je i ta da će Hrvatska u prvom polugodištu 2007. donijeti Strategiju industrijske politike koja će ukazati na mjere koje se trebaju poduzeti radi jačanja konkurentnosti.