Urod grožđa tek je prije 15-ak dana “službeno” za blagdan svetog Martina postao vino, a svaki hrvatski vinar koji drži do sebe svoje tekuće blago trebao bi moći čuvati, umjesto u metalnima od inoksa, u drvenim bačvama, najbolje od slavonskoga hrasta. Jamstvo da će vino pohranjeno u njima dugo biti dobro i pitko, u godini u kojoj je zbog poznatih razloga s Covidom-19 ostalo nepotrošenog još od lani, a uliveno je i novo, daje Bačvarija Pozvek iz Dunjkovca, općina Nedelišće u Međimurju. Neven Pozvek direktor je ovoga poduzeća koje se iz deficitarnog obrta uspješno transformiralo u stabilnog igrača, jednog od samo četiri hrvatska proizvođača drvenih bačvi.

Još je razgranao posao

“Slažem se da svaki vinar koji želi kvalitetno vino mora imati hrastovu drvenu bačvu i mislim da bačvi od inoksa nedostaje duše”, kaže nam Pozvek, koji je posao naslijedio od oca Stjepana i razgranao ga do te mjere da se njihove bačve nalaze u podrumima u zemljama Europe, ali i Australije. Obiteljska loza se nastavlja, obrt nije odumro, što je kod nas prečesto slučaj kad mlađa generacija mora nastaviti… “Otac se bačvarijom bavi od 1977. Zaposlio se u radionici Tomašić u Nedelišću, a od svog poslodavca otkupljuje strojeve 1997. i otvara obrt Bačvarija Stjepan Pozvek. Oduvijek je to želio, svoj obrt, a zbog povećanja obujma posla 2010. prelazi u firmu Pozvek d.o.o. Mene je za direktora postavio 2014., već sam od 15. godine volio pomagati u izradi bačve, jako me zanimalo. Nakon škole za drvodjelskog tehničara položio sam majstorski ispit i već s 20 godina vodim proizvodnju uz očevu pomoć. Samo ljubav prema drvu održala me u tome i nikad nisam smatrao da taj posao odumire, jer uvijek je bilo puno posla, mislim da će uvijek biti i vina, a bez dobre hrastove bačve nema ni dobrog vina”, poručuje Pozvek.

Međimurci su, osnovna im je sirovina slavonska, odakle nabavljaju hrast, ima li ga dovoljno?

“Naše bačve su od slavonskog hrasta koji nabavljamo od Hrvatskih šuma. Dobru sirovinu je teško nabaviti, Hrvatske šume imaju svoje uvjete i obavezuju ugovorom. Iako već od 2000. godine kupujemo hrastove trupce kod njih, tek prije tri godine uspjeli smo dogovoriti veću količinu, ali još uvijek nam nije dovoljno. Bačve radimo još i od agacije i nešto od trešnje, kestena, duda”, objašnjava poduzetni bačvar.

Misli da se slavonskog hrasta dosta izvozi, tražen je radi izrade namještaja pa su i bačve od toga drva zacijelo vrijednost za sebe. O cijeni jednog prosječnoga komada Pozvek nije mogao govoriti precizno, jer, kaže da ovisi o kvaliteti hrasta. Ali i o dimenzijama samog spremnika za vino, a to je proces koji traje čak i nekoliko godina. Neven Pozvek stoga nam do u tančine opisuje taj postupak, od grube sirovine do oble “ljepotice” koja bi bila na ponos svakog vinogradara.

“Proizvodnja jedne bačve počinje od nabave kvalitetnih hrastovih trupaca koje pilimo u pilani. Kad se trupac ispili na fosline guli se kora i foslini se stavljaju na prirodno sušenje koje traje od dvije do tri godine. Za barrique bačve dužice se cijepaju i isto slažu na prirodno sušenje. Kad su foslini suhi pile se na dužice i dužine koje ovise o vrsti bačve. Dužice se ručno slažu na obruč i nakon toga se postavljena bačva stavlja na vatru i stišće sajlama i nabijanjem obruča. Kad se skine s vatre ide na daljnju obradu stavljanje dna bačve, brušenje, lakiranje, pakiranje. Unatrag pet godina vinari žele da se na drvene hrastove bačve stavljaju inoks vrata, inoks ventili i ostali priključci”, kaže Pozvek.

Jedna se stvara više godina

Uredba o digitalnoj operativnoj otpornosti

Digitalna otpornost na ispitu u praksi: Kako se sektor nosi s DORA-om?

Poslodavac prijetelj obitelji

Cilj projekta je nagraditi poslodavce koji razumiju važnost ravnoteže između poslovnog i obiteljskog života

U svom pogonu, koji su 2016. povećali na 1000 kvadrata, proizvode okrugle i ovalne bačve od 10 do 10.000 litara zapremnine, barrique bačve od 225 i 500 litara, kao i vinifikatore, te inventar od bačvi – stolice, stolove, šankove. Sve je to prije bio ručni rad, no i danas bez vještih ruku nema pravog proizvoda.

“Nekad se ručno radilo 90%, a sada su strojevi puno olakšali proizvodnju tako da se sada ručno radi 30%”, ističe međimurski poduzetnik. I otkriva zašto vinari znaju reći da se u vinu osjeti miris bačve, ako je barikirano, odležano.

“Mi radimo i barrique bačve i kvaliteta vina ovisi o kvaliteti drveta kao i o paljenosti bačve. Barrique bačve se pale i imaji tri vrste paljenost LT – slabo, MT – srednje, HT – jako, a paljenost ovisi o tome kakvo vino žele vinari”, potvrđuje Pozvek. Imaju posla cijelu godinu pa im nedavno Martinje nije donijelo neku gužvu, no ova će im godina zbog korone ipak u prihodima biti za 50% slabija nego lanjska. A premda Pozveki rade za neke hrvatske vinarije, začuđuje da čak 90% proizvodnje – izvoze. To, dakako, govori o njihovu renomeu, no, s druge strane je žalosno što nisu prisutniji na hrvatskom tržištu.

“Da, to je čudno, jer izvozimo za strana vina koja će onda biti uvezena u Hrvatsku i biti jeftinija od domaćih”, kaže nam osnivač bačvarije Stjepan Pozvek. Neven dodaje:

“U zadnjih nekoliko godina više smo orijentirani na izvoz, pošto su plaćanja redovita. Reakcije klijenata iz inozemstva su dobre, ima kupaca s kojima radimo već 12 godina, a to sve govori. Najviše šaljemo u Italiju, Njemačku, Australiju, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, Češku”, kaže.

Nakon što su Stjepan i supruga mu Dušanka 2018. otišli u mirovinu, Neven i sestra Melanija sa suprugom Nenadom i sinom Marinom vode tvrtku, zapošljavaju ukupno 13 ljudi, ali ističu da kvalificiranog novog kadra nema.

“Problem je s osposobljavanjem jer nema škola za bačvara, samo za stolara, a mladi to ne žele raditi”, zaključuje Neven, poručujući da i oni poput dobrog dijela poduzetnika imaju teškoća i s nabavom repromaterijala i naplatom, te da bi i lokalne vlasti i država mogle napraviti više u podršci malih poduzetnika, naročito deficitarnih.