EN DE

Malo hrvatskih tvrtki zna zaštiti intelektualno vlasništvo

Autor: Antonela Zečević
10. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Hrvatska poduzeća u nedovoljnoj mjeri prepoznaju upravljanje svojim intelektualnim kapitalom

Dok se u uspješnim gospodarstvima portfelj intelektualnog vlasništva prepoznaje kao najvažnija imovina tvrtke, na “domaćem” terenu to još uvijek nije tako. Dovoljno je iznijeti podatak da su na svjetskom nivou prihodi od patentnog licenciranja za 2015. godinu procijenjeni na 500 milijardi dolara, što predstavlja gotovo pet puta veći rast u odnosu na 110 milijardi iz 2000., dok u Hrvatskoj uopće ne postoji evidencija takvih prihoda jer hrvatska poduzeća u nedovoljnoj mjeri prepoznaju i upravljanju svojim intelektualnim kapitalom.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Slabija konkurentnost
Osim toga, u hrvatskoj poslovnoj praksi postoji tek mali postotak tvrtki koje znaju prepoznati i zaštiti svoje intelektualno vlasništvo, ali i na nivou strategije, konstantno njime upravljati. To potvrđuje i Bojan Stipić, direktor konferencije Intelekt i direktor tvrtke Vernexo, suorganizatora te konferencije koja se bavi tom problematikom. “Hrvatska poduzeća nedovoljno iskorištavaju formalne mogućnosti zaštite svog intelektualnog vlasništva kroz žigove, patente i industrijski dizajn, što znači da se izlažu rizicima slabije konkurentnosti”, kaže Stipić. Objašnjava da hrvatske tvrtke ne idu u korak s razvijenim zemljama u smislu zaštite intelektualnog vlasništva i nematerijalne imovine, što negativno utječe na njihovu konkurentnost. Naime, broj zahtjeva za registraciju žiga, patenta i industrijskog dizajna u prošloj godini nije rastao, što se ne može u cijelosti pripisati ekonomskoj krizi. U Hrvatskoj postoje tvrtke koje niz godina i sustavno ulažu u svoj intelektualni kapital i zaštitu intelektualnog vlasništva, a koje su vrlo uspješne ne samo na lokalnom nego i na regionalnim i globalnim tržištima te održivo rastu. “Takvih tvrtki u Hrvatskoj sve je više, međutim još uvijek premalo”, tvrdi Stipić. Svaka bi tvrtka sama, u ovisnosti o branši, trebala naučiti donositi odluke o zaštiti i komercijalizaciji svoga intelektualnog vlasništva.

Dok se u uspješnim gospodarstvima portfelj intelektualnog vlasništva prepoznaje kao najvažnija imovina tvrtke, na “domaćem” terenu to još uvijek nije tako. Dovoljno je iznijeti podatak da su na svjetskom nivou prihodi od patentnog licenciranja za 2015. godinu procijenjeni na 500 milijardi dolara, što predstavlja gotovo pet puta veći rast u odnosu na 110 milijardi iz 2000., dok u Hrvatskoj uopće ne postoji evidencija takvih prihoda jer hrvatska poduzeća u nedovoljnoj mjeri prepoznaju i upravljanju svojim intelektualnim kapitalom.

Slabija konkurentnost
Osim toga, u hrvatskoj poslovnoj praksi postoji tek mali postotak tvrtki koje znaju prepoznati i zaštiti svoje intelektualno vlasništvo, ali i na nivou strategije, konstantno njime upravljati. To potvrđuje i Bojan Stipić, direktor konferencije Intelekt i direktor tvrtke Vernexo, suorganizatora te konferencije koja se bavi tom problematikom. “Hrvatska poduzeća nedovoljno iskorištavaju formalne mogućnosti zaštite svog intelektualnog vlasništva kroz žigove, patente i industrijski dizajn, što znači da se izlažu rizicima slabije konkurentnosti”, kaže Stipić. Objašnjava da hrvatske tvrtke ne idu u korak s razvijenim zemljama u smislu zaštite intelektualnog vlasništva i nematerijalne imovine, što negativno utječe na njihovu konkurentnost. Naime, broj zahtjeva za registraciju žiga, patenta i industrijskog dizajna u prošloj godini nije rastao, što se ne može u cijelosti pripisati ekonomskoj krizi. U Hrvatskoj postoje tvrtke koje niz godina i sustavno ulažu u svoj intelektualni kapital i zaštitu intelektualnog vlasništva, a koje su vrlo uspješne ne samo na lokalnom nego i na regionalnim i globalnim tržištima te održivo rastu. “Takvih tvrtki u Hrvatskoj sve je više, međutim još uvijek premalo”, tvrdi Stipić. Svaka bi tvrtka sama, u ovisnosti o branši, trebala naučiti donositi odluke o zaštiti i komercijalizaciji svoga intelektualnog vlasništva.

Primjerice, to se odnosi na strategiju izgradnje portfelja žigova ili plan patentiranja. Svakako je bitno da je uprava svjesna kako samo sustavno i dugoročno ulaganje u intelektualno vlasništvo donosi kvalitetne rezultate, a što u Hrvatskoj nije čest slučaj. Nedostatak brige i znanja domaćih tvrtki može se “opravdati” njihovom nefleksibilnošću. Naime, stari ekonomski sustav se temeljio na nekim od zadanih komparativnih prednosti, primjerice prirodnim resursima ili jeftinoj radnoj snazi. Za razliku od njega, na današnju ekonomiju znanja utječu čimbenici poput digitalnog društva i građana kibernetičkog prostora, globalnog tržišta i ubrzanog razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije, biotehnologije te sve više nanotehnologije. U društvu i ekonomiji znanja, čiji član želi biti i Hrvatska, središnji dio predstavlja nematerijalni intelektualni kapital tvrtke i pojedinca koji se ostvaruje kroz nove poslovne modele, znanje i iskustvo tzv. “know-how”, kao i poslovne tajne. Ostvaruje se i uz poznati sustav intelektualnog vlasništva koji se odnosi na autorska prava, patente, žigove i industrijski dizajn. Za razliku od domaćih poduzeća koja su nedovoljno osvještena o važnosti intelektualnog vlasništva i nematerijalne imovine u smislu konkurentnosti, strana poduzeća koja posluju u Hrvatskoj to nisu.

Strane tvrtke
“Paradoksalno je da u Hrvatskoj svoje intelektualno vlasništvo najbolje štite strane kompanije”, ističe direktor konferencije. Pojašnjava da za razliku od domaćih, strane tvrtke imaju razvijen interni sustav ulaganja u svoj intelektualni kapital i rade to sistematski. Važnost ulaganja i upravljanja intelektualnim kapitalom osnovna je vrijednost svake uspješne kompanije na zapadu. Najveće tvrtke na svijetu preko 75 posto svoje tržišne vrijednosti “duguju” nematerijalnoj imovini. “Unatoč tome što je u Hrvatskoj još uvijek premalo tvrtki koje sustavno ulažu i upravljaju svojim intelektualnim kapitalom i kod nas postoje svijetli primjeri tvrtki koje prepoznaju intelektualno vlasništvo kao svoju najvredniju imovinu i kreću se u tom smjeru”, optimističan je Stipić. Ono što je ključno za konkurentnost domaće ekonomije i zapošljavanje jest poticanje malog i srednjeg poduzetništva. Stipić kaže da je regulativa dobra u smislu zakonskih okvira, ali da je poželjno da se inventivne male i srednje tvrtke potiču kroz model tehnoloških parkova, savjetovanja i da im država olakša poduzetnički pothvat. O problemima koji kronično muče domaće tvrtke razgovarati će se na jednodnevnoj poslovnoj konferenciji o intelektualnom vlasništvu “Intelektiv 2011.” zakazanoj za 17. veljače u zagrebačkom hotelu Sheraton, čiji je pokrovitelj i Poslovni dnevnik.

Teorija i praksa
Na konferenciji će se pružiti pregled trendova, prednosti i dobrih praksi upravljanja nematerijalnom imovinom, kao i komercijalizacije, upravljanja i zaštite intelektualnog vlasništva. Tema konferencije je komercijalizacija, upravljanje i zaštita intelektualnog vlasništva, a stručnjaci, menadžeri i poduzetnici će podijeliti svoja iskustva u upravljanju intelektualnim kapitalom. Poslijepodne je rezervirano za dvije tematske cjeline koje se usporedo odvijaju u susjednim dvoranama. Sudionici će moći odabrati između predavanja o upravljanju imovinom industrijskog vlasništva ili o specifičnostima autorskih prava u digitalnom dobu. “Važno je naglasiti da se Intelektiv konferencija ne bavi samo teorijom intelektualnog vlasništva već i praksom. Na Intelektivu ćemo predstaviti mnogo praktičnih primjera iz prakse u području komercijalizacije intelektualnog vlasništva što će biti posebno zanimljivo svim tvrtkama i poduzetnicima koji stvaraju nove vrijednosti, gradeći put od dobre ideje do uspješnog proizvoda”, istaknuo je Stipić. Objašnjava da se pod najboljim praksama upravljanja nematerijalnom imovinom tvrtke smatra upravljanje znanjem, uvođenje novih poslovnih procesa, zaštitu poslovnih tajni i autorskih prava, izgradnju brandova, patentiranje izuma i korištenje inovativnog industrijskog dizajna na proizvodima. “Ovogodišnjim Intelektivom želimo potaknuti gospodarstvenike da učinkovitije upravljaju svojim znanjem, da zaštite svoje poslovne tajne, izume, i sustavno grade svoje brandove na tržištu”, zaključuje Stipić.

Brendiranje Hrvatske

Stvaranje kritičkog mišljenja
Predavanje na temu “Brend – hrvatske stranputice” održati će poznati stručnjak i stalni sudski vještak za tržišno komuniciranje Kamilo Antolović. “Usprkos nizu pokušaja, ali i petljanja čitavog niza organizacija i riječi velikog broja stručnjaka, Hrvatska još uvijek nije dala ključne odrednice brendiranja zemlje niti je učinila prve iskorake”, tvrdi Antolović. Predavanje je usmjereno, osim na pregled najvažnijih spoznaja o brendu kao tržišnom fenomenu i na osvjetljavanje ključnih kontroverzi brendiranja u Hrvatskoj. Cilj predavanja je stvaranje kritičkog mišljenja kod uže skupine stručnjaka te eventualno pokretanje i promjena mišljenja i ponašanja kod gospodarskih subjekata te još više kod onih organizacija koje odlučuju o brendingu Hrvatske u cjelini.

Problemi velikih izdavača

Zaštita sadržaja
“Autorska prava i digitalni sadržaj kroz iskustva izdavača i novinara” naziv je predavanja kojeg će održati Marjan Jurleka, savjetnik Styrie u Hrvatskoj. “Prezentirat ću probleme s kojima se susreću veliki izdavači, prije svega tiskanih medija, koji ujedno razvijaju i digitalne platforme u domeni zaštite sadržaja”, kaže Jurleka. Mišljenja je da se redakcije tiskanih medija već dugi niz godina suočavaju s velikim problemom krađe sadržaja prije svega na portalima, ali i u televizijskom segmentu naše industrije. Novinski izdavači redom imaju velike redakcije koje proizvode obilje sadržaja koji se nakon toga gotovo redovito pojavljuje na drugim platformama, ali u obliku fingiranog originalnog sadržaja. “Ovdje je prije svega riječ o moralnom pitanju, ali ništa manje nije važna ni profeisonalna dimenzija. Taj dio nakladničkih prava jako je slabo, gotovo uopće nije, reguliran”, pojašnjava. Predavanje je važno jer je dio nastojanja velikih novinskih izdavača da nametnu svoj problem široj javnosti, ali i da potaknu javnu raspravu o principima (samo)regulacije industrije. U tom kontekstu je i posljednji jedinstveni događaj u izdavačkoj industriji – potpisivanje sporazuma o prijenošenju i korištenju sadržaja između EPH i Styria grupe u Hrvatskoj.

Autor: Antonela Zečević
10. veljača 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close