Među članovima naše Udruge liječnika poslodavaca u ugovornom odnosu, jednako kao i među ostalim kolegama iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ), posljednjih tjedana je nezaobilazna tema dodjela koncesija za obavljanje naše djelatnosti. Pitanja u vezi s tim ima mnogo, a pravih odgovara je malo. Kolege su podijeljene i stavovi prema ovom pitanju kreću se u rasponu od bezrezervne potpore do poziva na bojkot.

Uzroci takvom raznovrsnom reagiranju mogli bi biti nepotpuna informiranost, lokalne specifičnosti, u prvom redu s obzirom na broj osiguranika u skrbi pojedinog doktora, ali i dosadašnje iskustvo s lokalnim vlastima stečeno kroz godine zakupa. Zašto koncesiju u PZZ ipak možemo pozdraviti i podržati? U prvom redu zbog toga što je to prilika za ispravljanje svih negativnih strana dosadašnjeg modela, tj. zakupa u kojem su liječnici obiteljske medicine, a i drugi godinama bili. Pitanje održavanja prostora i opreme u našim ordinacijama je potrebno riješiti kroz ugovor o koncesiji tako da lokalna i područna samouprava doista preuzmu zakonski namijenjenu ulogu u osiguravanju zdravstvene zaštite građana, kako u organizacijskom tako i u financijskom smislu. Decentralizirana sredstva kao i izvorna sredstva na lokalnoj razini ne mogu više zaobilaziti PZZ. Koncesiju u primarnoj zdravstvenoj zaštiti pozdravljamo zato što omogućuje izlazak iz domova zdravlja kolegama kojima se do sada nije omogućio zakup kao i povratak u domove zdravlja onima koji to priželjkuju. Vrijednost modela koncesije u PZZ se očituje i u tome što se ovim otvara mogućnost i za druge načine prikupljanja sredstava, a ne samo na temelju ugovora s HZZO-om. Ulaskom naše zemlje u Europsku uniju možemo očekivati promjene u sustavu zdravstvenog osiguranja, pa i pojavu novih nositelja osnovnoga zdravstvenog osiguranja. U takvim uvjetima je važna mogućnost sklapanja ugovora i s drugim osiguravateljima koje odaberu naši pacijenti, što kroz ugovor o zakup nije moguće. Ima i drugih razloga za koncesiju, ali i protiv nje. Od posljednjih je najvažnija bojazan onih kolega koji imaju manji broj upisanih osiguranika pa time i manje novaca da neće moći osigurati plaću medicinskoj sestri prema kolektivnom ugovoru. Nametanje koncedentovih ugovora o koncesiji pod financijski nepovoljnim uvjetima za koncesionara znači ugrožavanje opstojnosti koncesionara, a time i neometanog odvijanja zdravstvene zaštite građanstva. Ako se lokalne vlasti odgovorno postave u postupku ugovaranja koncesija u PZZ, imajući u vidu svoju ulogu u osiguravanju zdravstvene skrbi našim građanima, cijela ova priča o koncesijama mogla bi imati sretan završetak. Ako pak ugovaranje koncesije shvate kao priliku za postizanje nekih drugih ciljeva, mimo interesa budućih kocesionara i nositelja djelatnosti od javnog interesa, moguće je dodatno udaljavanje od proklamiranog cilja – svim građanima dostupne i što kvalitetnije zdravstvene djelatnost.

Damir Biloglav, predsjednik HUP-Udruge liječnika poslodavaca u ugovornom odnosu