O temi Hrvatskoga kvalifikacijskog okvira relativno se dosta zna u znanstvenim i obrazovnim krugovima, mada i tamo ima dosta nepoznanica, ali u gospodarskim krugovima relativno malo. Pokušat ćemo ovu temu približiti gospodarstvu zbog uvjerenja da je gospodarstvo, iako posljednje uključeno u proces, zapravo najbolji test za provjeru kvalitete. Što je zapravo Hrvatski kvalifikacijski okvir (HKO)? To je instrument, a kad kažemo instrument misli se na sustavni projekt, uspostave razina kvalifikacija, strukturiran tako da djeluje kao sredstvo za razumijevanje i prepoznavanje kvalifikacija između različitih nacionalnih kvalifikacijskih okvira u različitim državama, omogućavajući mobilnost, zapošljavanje i cjeloživotno učenje. U praksi to znači da se svaka razina obrazovanja, od osnovne škole, pa do doktorata, ali i one neformalne razine obrazovanja, izvan redovnog školovanja, mogu usporediti sa sustavom obrazovanja u drugim državama. Mnogi će se zapitati što je onda bolonjski proces, koji je trebao učiniti to isto.

Sve razine
Odgovor je da je bolonjski proces to trebao učiniti samo za visoko obrazovanje, dok se HKO odnosi na sve razine obrazovanja. Mnogi će se zapitati i zašto bi se trebalo baš sve razine obrazovanja uspoređivati s EU jer je ipak dosta malo moguće da će netko s niskom razinom obrazovanja imati šanse zapošljavanja u EU, a osim toga, malo tko će ga pitati o njegovoj diplomi, tj. kvalifikaciji. Odgovor jest da ovaj proces nije samo povezan s mogućnošću zapošljavanja u EU nego i s time da će svaka kvalifikacija i u Hrvatskoj i u EU značiti da je svatko tko ju ima usvojio u svim zemljama iste vještine i znanja tj stekao iste kompetencije. Hrvatski kvalifikacijski okvir ima dva osnovna cilja, a to su poticanje pokretljivosti građana i olakšavanje cjeloživotnog učenja građana, što prevedeno na svakodnevni jezik znači da svatko mora imati priliku nastaviti školovanje i to bilo kada u životu, jer kao što znamo, nitko ne može savladati izazove zapošljavanja ako se stalno ne obrazuje. Do sada je nažalost, prečesto bio slučaj, da je polaznik škole bio ograničen u daljnjoj mogućnosti školovanja npr. zbog krivog odabira škole, a što se često dešava jer mladi učenici kod odabira škole rijetko razmišljaju o budućem zapošljavanju, a puno više o svojim afinitetima ili o tome gdje idu i ostali prijatelji ili blizini škole. Pa se stoga, zbog odluke donesene u 15-toj godini života, ne može nastaviti školovati, a onda niti naći posao.

Hrvatski kvalifikacijski okvir zapravo slijedi europsku inačicu, koja se zove Europski kvalifikacijski okvir (EKO) i kojeg je EU prihvatila 2008. godine, iako su europske zemlje pokrenule su ovaj sustav još 2004. godine kako bi povećale transparentnost obrazovnih kvalifikacija i potaknule mobilnost građana i cjeloživotno učenje. Danas, sve zemlje koje su ga prihvatile, a to je više od trideset zemlja, imaju obavezu da do 2012. godine za svaku od postojećih ili novih kvalifikacija izrade mjerljive pokazatelje. Hrvatska u tome ne zaostaje za Europom jer je projekt izrade HKO-a Hrvatska pokrenula 2006. godine, a Vlada RH ga je 2007. godine i prihvatila. Tako da većina europskih zemalja danas prolazi kroz isti proces kao i Hrvatska, a HKO je izuzetno važan za budućnost mladih Hrvata na tržištu rada. HKO se zasniva na osam temeljnih razina kvalifikacija – od osnovnog obrazovanja do doktorata znanosti na način da razina jedan predstavlja stečene kompetencije odgovarajuće osnovnoškolskom obrazovanju nižega stupnja ili nedovršenoj osnovnoj školi, a razina osam odgovara kompetencijama stečenima u visokoškolskom obrazovanju treće razine što uključuje i poslijediplomski znanstveni magistarski studij (nekadašnji mr. sc.) i nekadašnji specijalistički sveučilišni studij te doktorski studij. HKO će u konačnici značiti izradu niza povezanih registara koji će spajati znanje i vještine, a oni se nazivaju skupovi ishoda učenja, potrebne na tržištu rada, sa formalnim kvalifikacijama i obrazovnim kurikulumima tj programima.

Kompetencije
Pojednostavljeno rečeno, ali ovo je upravo važno za gospodarstvo, za svakog i stolara i pravnika, sa njegovom završenom kvalifikacijom, bez obzira da li ju stekao u Zagrebu, Osijeku ili Dublinu, svaki će poslodavac znati koje je kompetencije stekao tijekom školovanja. Pri tome, za svaki od tih primjera kvalifikacija, prilikom izrade kvalifikacija opisuje se što taj polaznik zna raditi, a ne koje je predmete učio tijekom školovanja. Ovo je za gospodarstvo vrlo važno, jer upravo ono često prigovara da od svih stečenih znanja tijekom školovanja, nema prevelike iskoristivosti, iako u popisu predmeta tijekom školovanja ne nedostaje niti jedan važan predmet, od hrvatskog jezika, stranih jezika, pa do složenih matematika. Kada HKO bude završen, a procjenjuje se da će za to biti potrebno oko 4 do 5 godina, jer će trebati izraditi oko 4-5.000 kvalifikacija na ovaj način, HKO će omogućiti priznavanje kvalifikacija unutar obrazovnog prostora EU bez polaganja dodatnih ispita i nostrifikacija svjedodžbi i diploma, a što povećava mobilnost radne snage. Gospodarstvo se uključilo u ovaj proces kroz radne skupine, osnovane radi izrade prvih kvalifikacija, a koje su započele s radom prije nekoliko mjeseci. I za kraj, gospodarstvo ne samo da podržava izradu Hrvatskog kvalifikacijskog okvira nego kaže da je on neophodno nužan za sadašnje i buduće tržište rada te postavlja pitanje zašto i prije nije bilo uključeno.

Anny Brusić, direktorica HUP – Udruge malih i srednjih poduzetnika