Hrvatski turizam već godinama pati od manjka dodatne ponude gostima, no možda bi se osim sunca i mora turistima mogla ponuditi i sol. Solana Nin, koja ima kapacitet proizvodnje između 3000 i 5000 tona, krenula je u tom pravcu. Jedina je hrvatska solana koja proizvodi sol na tradicionalan način prirodnim isparavanjem mora.Za sada su organizirane turističke ture po solani gdje turisti mogu kupiti autohtone “slane” suvenire, a krajem lipnja planiran je i prvi hrvatski interaktivni muzej soli. “Uvidjeli smo da s našim kapacitetima ne možemo konkurirati solanama sa sjevera Afrike koje sol mogu proizvesti i jeftinije i u većim količinama. Stoga smo se odlučili za drugačiji pristup koji uključuje turizam te ekskluzivnu delikatesnu sol”, kazao je Damir Oštrić, direktor Solane Nin.

Promjena strategije
Oštrić, iako se sa solju bavi više od desetljeća, u ninsku solanu je ušao 2010. godine kada je tvrtka bila u velikim problemima. Uz znatna ulaganja, prihod je, prema podacima Fine, s oko 750 tisuća eura u 2009. godini podignut na 1,05 milijun u 2010. Ova solana je relativno mala s maksimalnim kapacitetom od 5000 tona, koliko je proizvođeno početkom 1970-ih. U međuvremenu je proizvodnja varirala između tri i pet tisuća tona. Proizvodnja soli nije nužno vezana uz potencijalne krize na tržištu, već prije svega uz vremenske uvjete. Naime, za proizvodnju soli je potrebno lijepo i suho vrijeme, a za jednu berbu je nužno 60-ak suhih dana. Isto tako, sol je relativno jeftin artikl i ljudi se rijetko u krizi odriču konzumacije soli. Sezona soli, barem one proizvedene prirodnim eko-načinom, traje od lipnja do rujna, baš kao i ona turistička. Solana Nin tradicionalno je većinu svoje proizvodnje plasirala lokalnim ribarima i pršutarima koji su solju konzervirali i obrađivali svoje proizvode. No, novi vlasnik odlučio je promijeniti glavni smjer razvoja solane prema proizvodima s većom dodatnom vrijednošću. “Iako ćemo i dalje isporučivati klasičnu konzumnu i industrijsku sol, želja nam je što veći dio prihoda ostvarivati od eko-soli te pratećih proizvoda. Prije svega je riječ od ”Cvijetu soli“ na koji otpada samo jedan posto ukupne proizvodnje”, govori Oštrić. U Solani pojašnjavaju da se radi o soli koja se kristalizira tijekom noći i moguće ju je pokupiti samo u nekoliko ranojutarnjih sati. Takva sol, osim specifičnog okusa, odvaja se od klasične i svojim nutritivnim svojstvima jer je puno bogatija mineralima. “Cvijet soli” se ne prodaje na tone ili kile, kao obična konzumna sol, već u malim dozama na delikatesnim odjelima dućana. Damir Oštrić planira stvoriti nekoliko linija, prije svega delikatesnu, kozmetičku i terapijsku, koje bi se bazirale na soli iz Nina. Uzor su mu francuske solane koje, gotovo u potpunosti, svoju proizvodnju baziraju na ekosoli i pratećim proizvodima s dodanom vrijednošću.

Izvorni način
U planu je plasman više od 50-ak raznih proizvoda od prehrane, kozmetike i suvenira. Kako pojašnjava sam Oštrić, inozemno tržište im se otvorilo samo po sebi. “Iako se za sada radi o relativno maloj vrijednosti, naše najznačajnije izvozno tržište je Japan. Sve je započelo s japanskim turistima koji su obišli u turi našu solanu. Nakon njihova povratka u Japan, počeli smo dobivati upite za ‘Cvijet soli’ kao i za razne druge proizvode na bazi soli”, navodi Oštrić.Ninska solana proteže se na 55 hektara, a svoje korijene vuče još iz rimskih vremena. U kasnijem razdoblju Mlečani su je zatvorili zbog održanja monopola na sol, da bi 1950. bila revitalizirana u današnjim okvirima. Za razliku od ostalih solana poput Paške s kapacitetom od 20.000 tona soli godišnje, Nin je relativno mali pogon. Dok se na Pagu sol sve više proizvodi industrijski, u pogonima, solari u Ninu žele sačuvati izvorni način dobivanja soli i razviti liniju ekološke soli za koju je već počela pripremati pogon i u postupku je dobivanja eko markice.

Važnost soli
Sličnim putem krenula je i treća hrvatska solana, ona u Stonu, s kapacitetom od maksimalno 300 tona soli godišnje. Ove dvije solane žele turiste, osim same soli, informirati o značaju jednog od najosnovnijih ljudskih prehrambenih artikala. Dok je Ston već ponudio turistima da sami osjete kako se radi sol, a nakon toga je kupe, u Ninu to nije praksa obzirom da im je primarni fokus proizvodnja soli i pripadajućih proizvoda uz kvalitetnu integraciju u podneblje gdje egzistira kroz selektiranu turističku ponudu. Proizvodnjom soli u Solani Nin bavi se 15-ak stalno zaposlenih, uz još 10 sezonaca u ljeto. Kao svoju prednost, u Ninu vide poziciju uz najčistije more na svijetu kao i značajan turistički potencijal. Interes turista dodatno bi trebao porasti kada se krajem lipnja otvori Muzej soli. Muzej će imati interaktivni postav pomoću kojeg će se posjetitelji moći bolje upoznati s važnosti soli za ljudsko društvo kao i njezinim gospodarskim potencijalom za mediteranski svijet. Morska sol je, kaže Damir Oštrić, među zdravijim i kvalitetnijim te je nužno takve vrijednosti očuvati i plasirati na način kojem se može kreirati dodana vrijednost.

Dominantna Afrika

Većina soli ide za posipanje cesta
Hrvatska godišnje treba oko 200 tisuća tona soli, od čega gotovo 70 posto otpada na tehničku sol za posipanje prometnica u zimskim mjesecima. S obzirom na to da sve tri hrvatske solane imaju kapacitet od jedva 25.000 tona, jasno je da se gotovo 90 posto soli u našu zemlju uvozi. Najveći europski isporučitelji soli su sjevernoafričke zemlje u kojima s 99 posto sunčanih dana godišnje, s obzirom da tamo postoje idealni uvjeti za njenu proizvodnju. Trenutna cijena soli na europskom tržištu kreće se na razini od oko 500 do 700 kuna po toni. U Ninu pojašnjavaju da od 1000 litara morske vode uspiju dobiti oko 30 kilograma soli.