Osječka tvrtka Modo Interijer Studio nakon nepune četiri godine poslovanja ulaže 2 milijuna kuna u izgradnju proizvodnog objekta u poslovnoj zoni Darda s namjerom da od proizvođača pločastog namještaja po mjeri postane izvoznik visoko kvalitetnog namještaja od punog drveta.

“U svijetu sve više ljudi u svojim domovima želi prirodne materijale i drvo. U Hrvatskoj još uvijek imamo relativno jeftinu radnu snagu i sigurno jeftiniju sirovinu nego u Europi. Zato sam krajem 2009. investirao u stroj za proizvodnju namještaja od masivnog drveta. Trenutno imamo 20 osmišljenih proizvoda koji su u fazi prototipne izrade. U poslovnoj zoni Darda kupili smo zemljište od 2,5 tisuća kvadrata po posebnim uvjetima, a osim u izgradnju pogona investirat ćemo u kupnju još dva stroja potrebna za automatiziranu mini serijsku proizvodnju. Konačni cilj je uvesti sistematiziranu dvosmjensku proizvodnju namještaja kroz mrežu maloprodajnim partnera gdje će Modo biti isključivo proizvođač”, kaže Miroslav Mršo, direktor i vlasnik tvrtke. Nakon što se okušao radeći u projektnom birou i kao uspješan prodavač automobila, Mršo, po zanimanju građevinski tehničar, tijekom zaposlenja u leasing kući počeo se kao hobijem baviti izradom namještaja. U to vrijeme trebao se preseliti u vlastiti stan a kako novca nikad dovoljno, odlučio je sam izraditi namještaj za kupatilo.

Obiteljski resursi
“Pomislio sam da to nije neka teška mudrost pa sam s tatom, koji je inače vodoinstalater, kod strica u garaži, s njegovim ručnim alatom napravio kupaonski namještaj koji i danas imam u stanu. Zatim smo za jednog prijatelja radili namještaj za cijelu kuću i nismo ni završili, a već je njegova susjeda trebala kuhinju. Nastala je lančana reakcija, a kako mi organizacijska kultura u leasing kući nije odgovarala, sporazumom smo se dogovorili da uz otpremninu odem iz tvrtke. Odlučio sam ući u privatno poduzetništvo i hobi pretvoriti u posao, a otpremnina mi je poslužila za uplatu temeljnog kapitala. Bilo je to u kolovozu 2006., a od tada do danas nije bilo dana da nemamo posla“, ponosan je Mršo. U samom početku, radio je sam, no nedugo zatim je zaposlio svog prvog djelatnika.“Sve smo radili ručnim alatom mog strica, a materijal za izradu namještaja prevozili smo u Twingu moje supruge starom 10 godina. U četiri mjeseca poslovanja ostvarili smo prihod od 54 tisuće kuna. No, već 2007. dobili smo prvi posao vrijedan preko 100 tisuća kuna pa smo uzeli dva stroja za obradu pločastih materijala na leasing. Tada je počela ozbiljnija proizvodnja. Bilo je sve više posla pa je moj otac dao otkaz u tvrtki u kojoj je radio i postao moj stalni djelatnik. Svom tati bio sam šef”, smije se Mršo koji je tu godinu završio s četiri stalno zaposlena i prihodom od 900 tisuća kuna.

Učenje na greškama
Tijekom 2008. godine u bumu stanogradnje Modo doživljava procvat. Kako su se poslovi gomilali, rastao je i broj zaposlenih, tako da ih je u jednom periodu bilo 13. Istovremeno, Mršo je odlučio otvoriti prodajni salon u širem centru grada. No, brz i nekontrolirani rast poslovanja imao je posljedice. “Nismo htjeli odbiti nijedan posao pa smo radili sve duže samo da napravimo. Ubrzo je počela padati kvaliteta proizvoda i stizati reklamacije, od pogrešnih lajsni do pogrešne boje namještaja. Počeli smo i kasniti s isporukom, na što su svi kupci alergični. Ukratko, sve je krenulo u pogrešnom smjeru. U travnju smo otvorili prodajni salon. Troškovi su bili veliki a nije davao očekivane rezultate. Napravili smo dvije greške. Prva je što smo ga otvorili u Osijeku, a druga je što smo ga napravili tako da su se ljudi bojali ući unutra i pitati koliko namještaj košta. Izložili smo sve najbolje bez cijena jer smo htjeli pokazati svoje mogućnosti. No, postigli smo kontraefekt. Po gradu se počelo pričati kako je kod nas svemirski skupo i da ne treba ni ulaziti. Salon sam oglašavao u medijima, što je bio dodatni trošak”, priča Mršo.Kako bi poslovanje ponovno stavio pod kontrolu, odlučio je smanjiti proizvodne kapacitete i broj zaposlenih, a da bi zaštitio i kupca i sebe od grešaka i kašnjenja isporuke, angažirao je odvjetnika koji je za Modo sastavio prodajni ugovor na četiri stranice te kontrolni proizvodni list koji kupac mora potpisati prije nego Modo krene s izradom. “To smo uveli nakon što smo naučili lekciju. Osim što smo se bolje organizirali, počeli smo selektirati poslove. Ta nam je godina bila ključna za razvoj poslovanja i jačanje referenci. Proizvodili smo i montirali namještaj po cijeloj Hrvatskoj, kako za strane tako i domaće investitore, od malih kupaca do javnih natječaja”, kaže Mršo čija je tvrtka 2008. završila s prihodom od 1,9 milijuna kuna.

Dostigli limit u Hrvatskoj
Mršo je izložbeni salon zatvorio u kolovozu prošle godine koju je Modo završio s prihodom od oko 2 milijuna kuna. “Nije prošla godina bila recesijska, već je to ova”, rezignirano kaže Mršo i dodaje kako smatra da je njegova tvrtka, uz trenutne proizvodne kapacitete i proizvodni program, dostigla limit na hrvatskom tržištu. “S 10 zaposlenih i kapacitetom koji imamo, ne vidim prostora za daljnji rast i samim time, ne vidim budućnost u daljnjoj proizvodnji pločastog namještaja po mjeri”, objašnjava Mršo. “Nakon svih analiza i istraživanja tržišta, nameće se i logika u određivanju smjera proizvodnje. Naime, nakon što smo svi shvatili da želimo jesti prirodno uzgojenu hranu, isto tako ne želimo spavati, odnosno provesti trećinu života okruženi raznim ljepilima, aditivima i ostacima metala koji se nalaze u iveralu, nego si svakako želimo ono što je dobro za nas, a to su prirodni materijali, odnosno drvo. Zato trenutno radimo investicijsku studiju, a preseljenje u poslovnu zonu Darda i početak proizvodnje planiramo do kraja godine”, zaključuje Mršo.

Pad potražnje

Prelijevanje problema
“Kome da prodam namještaj ako ljudi ne kupuju stanove? Danas mi ne konkuriraju toliko tvrtke koje se bave istim poslom, koliko oni koji se time bave iz hobija, jer na neuređenom tržištu prolaze svakakvi proizvodi. Možeš ugraditi šarku za 2 i za 22 kune. S ovom za 2 kune nisam htio raditi ni kada sam tek počinjao. U prošloj godini kupili smo stroj za spajanje elemenata i imali smo kupca kojemu smo izradili kuhinju koja je definitivno bila rekorder cijenom i kvalitetom. Danas je problem prodati kuhinju srednje kvalitete”, žali se Mršo.

Očuvanje vrste

U hrvatskom moru ostalo ih je tek nekoliko, a sve ovisi o ovom laboratoriju u Puli

Veliki zaokret

Zaba otvorila vrata Bitcoinu: Hrvatski ulagači sada mogu ući u kripto bez kripto-mjenjačnica