U pitanju su pljačka i lopovluk bez obzira je li roba iz silosa Đakovštine potrošena u poslovanju ili izvezena te neovisno o tome tko je kriv, kategoričan je Vladimir Šišljagić, župan Osječko-baranjske županije koji je odmah reagirao nakon što je primio dopis iz PPDIV-a o stanju u Đakovštini javno tražeći smjenu Uprave. Dodao je kako je Sabor u srpnju prošle godine donio Zakon o skladišnici, a ministar Petar Čobanković je na prosvjedu u Širokom Polju pozvao seljake da svoje žitarice odvezu u silose Đakovštine jer država za njih jamči. Ministarstvo poljoprivrede trebalo je licencirati sve silose u Hrvatskoj. No nije ih licenciralo. pa se moglo čuti kako ne odgovaraju za robu, iako su bili dužni za takve situacije u državnom proračunu osigurati oko 15 milijuna kuna, kaže Šišljagić.

Kako komentirate reakciju Vlade u vezi sa slučajem Đakovštine?
Dobro je što je država prom­ptno reagirala. To bi trebalo biti pravilo. Uprava je u istražnom zatvoru, no time se u Đakovštini ništa ne rješava. Što je sa svima onima koji potražuju svoje žitarice? Premijerka Jadranka Kosor je prvo isključila mogućnost da država sanira gubitak seljaka jer nema novca. Isto je govorio i ministar Čobanković. Napredak je što je zatim ipak ostavljena mogućnost da država seljacima nadoknadi štetu.

Što će biti s onim seljacima koji neće dobiti naknadu?
Propast će, jer ovise o svom radu. Podizali su kredite koje sada ne mogu vraćati. U županiji imamo drastično smanjene prihode od zakupa i prodaje poljoprivrednog zemljišta jer seljaci ni prema županiji nisu mogli podmiriti obveze. Đakovština seljacima duguje 18,8 milijuna kuna što za državu nije velik novac u odnosu na razmjere štete koja može nastati ako oni taj novac ne dobiju. Posebno što bi ga oni investirali u proljetnu sjetvu da bi mogli započeti novi ciklus.

Koliko država inače duguje poljoprivrednicima Slavonije i Baranje?
Seljacima još nije isplaćeno 205 milijuna kuna subvencija iz 2008. godine. Šteta od suše u 2009. je 300 milijuna kuna. Oko 750 milijuna kuna je manji priljev od poljoprivrede zbog razlike u cijeni žitarica. Milijardu kuna iznose neisplaćene kapitalne potpore za cijelu Hrvatsku. Neisplaćene su subvencije za 2009. jer je dio išao u vaučerima, no nema podataka koliko je vaučera iskorišteno.

Koliko je tome pridonijelo zakonodavstvo?
Ne možemo donositi zakone reda radi i prilagođavati ih zakonodavstvu Europske unije, a uopće ne voditi računa jesu li ti zakoni provedeni. Problem je i u kvaliteti zakona. Osječko-baranjska županija je još 2005. predala nacrt zakona o skladišnici. Godine 2006. i 2007. slali smo požurnicu, no ništa od toga. Zajedno s gradom Osijekom pripremili smo 2006. cjelokupnu dokumentaciju za osnivanje robne burze, čekajući zakonske okvire koje Sabor nije donio, a Ministarstvo poljoprivrede ništa nije učinilo u vezi s tim. O racionalizaciji u poljoprivredi se govori godinama. Poticaji za žito su isti u Istri i Slavoniji, što je nelogično. Ovdje je izuzetno pogodno tlo za pšenicu pa bi tu poticaji trebali biti veći, međutim nisu. Nema zakona koji bi to jasno uokvirio.

Kako gledate na probleme s Agencijom za zemljište?
Novi je primjer Zakon o poljoprivrednom zemljištu i Agencije za poljoprivredno zemljište. Donijeli smo Zakon i, s obzirom na to da nema podzakonskih akata, blokirali kompletno tržište poljoprivrednim zemljištem i zatim Zakon stavili izvan snage. Čini mi se da je protuustavan. Početna ideja Zakona da okrupni poljoprivredno zemljište i zaštiti ga od nekontrolirane prodaje strancima je jako dobra, ali očito je da nije razrađen jer se u provedbi pojavljuje niz problema. Do srpnja bi se taj Zakon trebao popraviti.