Boxmark, najveća tvrtka u varaždinskoj Slobodnoj zoni, nakon intenzivnih ispitivanja i kontrola proizvodnih procesa dobila je certifikate ISO 9001 i ISO/TS 16949. U Boxmarku ističu da su do certifikata za njihovu novu tvornicu uspjeli doći za svega šest mjeseci. ISO/TS 16949 predstavlja racionalizaciju raznih tehničkih specifikacija u sustavima kvalitete koje su prihvatili svjetski proizvođači automobila. Riječ je o standardu upravljanja kvalitetom za serijsku proizvodnju i proizvodnju rezervnih dijelova u automobilskoj industriji, a svrha mu je podržati razvoj sustava upravljanja kvalitetom usmjerenog trajnom poboljšavanju, s naglaskom na sprječavanje nedostatka i smanjenju otpadnog materijala u dobavljačkom lancu. Uključuje i posebne zahtjeve pojedinih sektora za senzibilizaciju i sustav radnika, projektiranje i razvoj, proizvodnju i pružanje usluga, kontrolu mjernih instrumenata, analizu i poboljšanja. Dobivanjem ovog certifikata varaždinskom Boxmarku olakšat će se put do kupaca, a njihova lista ni sada nije mala. Varaždinci proizvode kožnata sjedala za Audi, BMW, Bentley, Bugatti, Mercedes, Porsche, Lamborghini, Škodu i VW. Ubraja se među 10 najvećih kompanija u Hrvatskoj, a svi njihovi proizvodi se izvoze. Prema nekim podatcima u prvih devet mjeseci prošle godine Boxmarkov izvoz dosegnuo je oko 899 milijuna kuna, čime je zauzeo šesto mjesto na popisu najvećih hrvatskih izvoznika. Riječ je o dijelu austrijske tvrtke koja u Slobodnoj zoni Varaždin sada zapošljava nešto više od 1800 radnika. Do otvaranja novog proizvodnog pogona u svibnju prošle godine Boxmark je radio u prostorima Varteksa, a nakon preseljenja krenulo je i masovno zapošljavanje. Današnji broj zaposlenih još nije konačan jer se planira sagraditi još jedan proizvodni pogon, no zasad u Boxmarku nerado iznose detalje.

Malo je koja uspješna tvrtka zatvorena poput Boxmarka. Pokušali smo obići njihove proizvodne pogone, no uspjeli smo doći tek do upravne zgrade. Dalje se nije moglo zbog – poslovne tajne. Najosjetljiviji dio pogona je onaj u kojem su smješteni strojevi za rezanje kože vodenim mlazom. Riječ je o strojevima koji stoje od 250 tisuća eura na više, a razvili su ih proizvođači u suradnji s Boxmarkom pa je riječ o jedinstvenim primjercima koje bi konkurencija rado vidjela. Zato ih u Boxmarku čuvaju kao oči u glavi, a rijetko ih pokazuju i predstavnicima automobilske industrije koji im često dolaze u inspekcije. Sirovinu za sjedala Varaždinci nabavljaju iz inozemstva, najviše iz Argentine, gdje također imaju tvornicu. Dok puki promatrač ne vidi veću razliku između dvije kože, specijalni skeneri bilježe i najmanju nepravilnost. To je važno zbog rezanja kako bi ostalo što manje otpada, ali i zbog zahtjevnih kupaca poput Bentleyja. Koža na sjedalima njihovih automobila ne smije imati nikakvu nepravilnost pa ni ubod insekta. No osim ulazne kvalitete, važan je i način obrade kože. Niti jedan od automobila za koje Boxmark izrađuje sjedala nema jednako obrađenu kožu pa čak ni istu nijansu crne boje. Velika je razlika između američkih i europskih zahtjeva. Amerikanci traže maksimalno obrađenu kožu, toliko glatku da prođe “kečap test”, odnosno proliveni kečap mora se lagano obrisati sa sjedala da ne ostane nikakav trag. Europljani, pak, vole što prirodniju kožu, bez suvišnih obrada i lakiranja. U Boxmarku ističu da su njihovi radnici bolje plaćeni i stimulirani od prosječnih radnika u tekstilnoj industriji. Razlog djelomično leži i u tome što je tvrtka morala u kratkom vremenu pronaći veliki broj kvalitetnih radnika pa su ih dodatno stimulirali raznim pogodnostima. Tako, primjerice, radniku koji u Varaždin putuje iz nekih udaljenih mjesta plaćaju puni iznos autobusne karte koji onda uvećaju za još 20 posto. Radnicima koji su počinjali davali su punu plaću iako su radili između 20 i 50 posto od punog obujma posla. Početnici bez radnog iskustva imaju plaću oko 2500 kuna, a radnici s više godina staža zarađuju, kako kažu u Boxmarku, osjetno više od tri tisuće kuna. Tvrtka ima i fond solidarnosti u koji ne izdvajaju radnici već vlasnici tvrtke, no nije riječ o popularnoj “kasi”, već se sredstvima, primjerice, plaća liječenje radnika koje ne pokriva HZZO i slično.